Samantha Matt ima dvadeset i nešto godina i na blogu "Forever Twenty-something" postavila je 20 zanimljivih pitanja za one koji su svoje dvadesete proveli (i preživjeli) bez interneta i mobitela. Pitanja možda zvuče kao kliše i već "viđena fora", ali samo isprve. Naime, Samantha aktivno koristi internet od svoje osme godine i kako sama priznaje, ne može preživjeti bez tehnologije, pa zato i ne čudi da je zanima kako je nekima uspjelo školovati se, raditi, zaljubiti, raspitati se o bilo čemu o čemu Samantha ne zna skoro ništa bez interneta i mobitela.
No, što bi moglo biti zanimljivo onima kojima su pitanja postavljena je – možete li se uopće sjetiti tih vremena? Znate li odgovoriti Samanthi na svih 20 pitanja?
Kako ste planirali stvari?
Kako ste otkazivali dogovore?
Dakle, zapeli ste u gužvi u prometu i jasno vam je da nećete stići na dogovor s prijateljima. Kako su znali da kasnite, hoćete li se uopće pojaviti i trebaju li vas čekati ili ne? Ljudi su tada očito morali imati jako veliko povjerenje jedni u druge.
Niste znali tko vas zove na telefon. Jeste li uvijek odgovarali na poziv i je li vam ikad palo na pamet da želite znati tko vas zove? Samanthi se odgovor na telefonski poziv, a da ne znate tko vas zove čini kao neka velika avantura.
Kako ste se rješavali telefonskih razgovora s ljudima s kojima ne želite razgovarati?
Kako ste se raspitivali o ljudima prije nego što bi s njima izašli na "dejt"? Ono što je sigurno je da ih niste mogli "guglati".
Kako ste upoznali ljude s kojima ste izlazili? Samantha spada u generaciju koja prijatelje i prve ljubavi nalazi na internetu, tako da joj je prvi kontakt uživo s ljudima prilična nepoznanica.
Kako ste znali što rade vaši bivši? E, to je dio u kojem je Samanthi žao što postoji internet i kaže kako je zdravije da ne znamo što rade naši bivši ili bivše.
Kako ste znali gdje su i što rade ljudi s kojima ste išli u školu? Kako su se organizirale godišnjice mature? Samanthina generacija naime u današnje vrijeme okupljanja organizira preko Facebooka i zapravo su svi koji trebaju doći na godišnjice ionako na Fejsu.
Kako ste tražili posao i kako ste se javljali na natječaj za posao?
Kad ste išli van, kako su vas roditelji mogli kontaktirati i znati kad se mislite vratiti kući? Samanthi je ovo još jedna dobra strana života bez mobitela i interneta.
Kako ste "preživjeli" dok ste čekali da netko dođe na dogovor za kavu ili ručak, dok ste čekali autobus ili avion ili bilo što drugo da skratite vrijeme ili se pretvarate da ste zauzeti i tako izbjegli dosadne razgovore s nepoznatim ljudima?
Kako ste uspjeli bilo što napraviti na poslu bez e-maila?
Kako ste javljali na posao da ćete kasniti? Samanthi nije jasno jeste li kašnjenjem riskirali otkaz ili se naprosto u to vrijeme nije očekivalo da stalno možete biti u kontatku pa je kašnjenje bilo normalno.
Kako ste se upisivali u teretanu? Ovo pitanje moramo priznati ni nama nije jasno, ali Samantha očito i to obavlja preko interneta.
Kako ste znali gdje ste i kuda idete bez GPS-a? Jeste li koristli bilo kakve karte?
Kako ste se snalazili kad bi vam se auto pokvario nasred ceste, a nigdje u blizini nije bilo telefonske govornice?
Kako ste uspijevali uvijek imati kovanice u džepu za telefonsku govornicu? Samanthi je i ovo teška "egzotika" obzirom da u najvećem broju slučajeva plaća karticom i kovanice su u njezinom džepu rijetkost.
Kako ste učili za školu i fakultet?
Kako ste znali kakvo će biti vrijeme?
Kako ste ostali u kontaktu s prijateljima bez mobitela, Facebooka, Twittera, Instagrama...?
