Američki časopis Wired, čija su ciljna publika tehnološki šminkeri, dizajneri, analitičari teksta, korisnici skupih uređaja i slična fela ljudi, "najnaprednijim digitalnim društvom na svijetu" proglasio je Estoniju. Iako su svi argumenti na estonskoj strani, iako je Wired vjerojatno bio zadovoljan neočekivanošću izbora, ipak je vjerojatno knedla u grlu zastala što titula nije dodijeljena nekoj "novac vrti svijet" zemlji, nekoj Nizozemskoj, Singapuru, Novom Zelandu...
Sve su to napredna digitalna društva, ali zemljica od ni 1,4 milijuna stanovnika, koji žive na površini veličine Švicarske ili Nizozemske, sve ih je prešišala. U Zagrebu će od 8. do 10. studenoga biti održana velika znanstvena InFuture konferencija o budućnosti informacijskog društva, u organizaciji studija Informatologije Filozofskog fakulteta i Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", a prvi će govornik biti upravo Estonac – Kuldar Aas, direktor Digitalnog odjela Nacionalnog arhiva Estonije. Govorit će o dostupnosti podataka.
O čemu je riječ? U Estoniji se, dakle, 90 posto registracija i javnih usluga obavlja digitalno. Od registracije pasa do registracije vlasništva. Digitalizirani su i liječnički recepti, naravno. Svi znamo da su tražilice najtanji dio cijelog digitalnog svijeta, od početka. To objašnjava i svemirski uspjeh Googlea.
Ako se ti podaci, o psima, o vlasništvu... bilježe, moraju biti i dostupni. Inače, nemaju smisla. I biti sigurni. Do njih ne može doći onaj tko na njih nema pravo, a mora moći doći onaj tko na njih ima pravo, dakle onaj tko ih je stvorio i može promijeniti ili onaj kome su upućeni, bio to liječnik ili policajac. Naravno, liječnik ne smije doći do podataka koje o meni ima policajac, i obratno. Treba to sve organizirati.
U Estoniji ima oko 5000 internetskih javnih usluga koje nude vlade, lokalne vlade, javna poduzeća i javni servisi (na primjer, zdravstveni). Internetskih stranica za te namjene otprilike je 850. Treba znati da je Estonija prva zemlja na svijetu koja je 2005. godine putem interneta organizirala parlamentarne izbore, a to je ustvari samo jedna internetska stranica.
U ovom trenutku 99 posto javnih usluga obavlja se u nekom digitalnom obliku. Gotovo sve bankovne usluge idu digitalno, 95 posto poreznih prijava obavlja se putem interneta, skoro sva poduzeća imaju internetsku stranicu i internetske usluge. Osnovna pretpostavka razvitka digitalnog društva je uvjerenje da je pohrana podataka u digitalnom obliku jeftinija nego u papirnom, a da je i pretraživanje tih podataka jednostavnije nego probijanje kroz redove prašnjavih polica u tradicionalnim papirnim arhivima.
Kad se problem i pojavi, samo se kupi dodatni server. Oni bi trebali biti sve manji i manji. Prema Mooreovu zakonu, kapaciteti digitalne tehnologije se udvostručuju svake dvije godine. Estonija svoje digitalno društvo razvija dvadesetak godina. Glavna tehnološka infrastruktura postavljena je prije petnaestak godina, početkom 21. stoljeća. Ako se pojavi problem nedovoljnih kapaciteta, kao što se pojavljuje u svim arhivama, može li se lako unaprijediti.
Na primjer, kad se papirni arhiv seli iz jedne zgrade u drugu dođu kamioni, sve se pažljivo zabilježi i preseli. Ni selidba digitalnih podataka nije laka i sigurna. Pohrana podataka uglavnom je prilagođena tehnologiji. S vremenom se mijenja tehnologija, ali se mijenjaju i vrste podataka. U zemljišne se knjige nekad bilježio JMBG vlasnika, a danas je važan OIB. Sve to treba prilagoditi.
Prema odluci estonske vlade, svaka javna služba mora u svojoj upravi imati posebnu osobu, direktora za digitalnu tehnologiju. On vodi radne skupine koje se bave unapređenjem pohrane podataka, pretraživanja, dostupnosti i sigurnosti podataka. Počesto organizacije imaju posebne osobe koje se bave samo sigurnošću podataka.
Sve to mora biti koordinirano i na razini države, agencija i ministarstva koji međusobno usklađuju i razmjenjuju podatke. Kako je digitalizacija jedan ambiciozan posao, onda se mnogo više podataka čuva nego što se čuvalo prije. Ispada da digitalizacija itekako množi takozvane "uhljebe". Ipak, prema estonskom izračunu, digitalizacija im je još svake godine uštedjela otprilike 800 radnih godina. Još se, dakle, isplati.
