Daniel Mossbrucker nije neki veliki fan predloženih zakonskih izmjena kojima Njemačka želi držati Facebook odgovornim za vijesti i informacije koje se šire najvećom društvenom mrežom na svijetu. "Meni je zastrašujuće da Bjelorusija vidi nešto pozitivno u takvim njemačkim zakonima", ispričao je on u nedavnom razgovoru za Express.
Nakon seminara na temu lažnih vijesti održanog u Kući Europe, imali smo priliku popiti kavu i raspraviti o nekim implikacijama njemačkih zakona koje pokušava progurati manji koalicijski partner SPD. On je sam priznao da nije neki veliki stručnjak za bjeloruska pitanja, ali priča da je zastrašujuće da bjeloruski tužitelj kaže da mu se baš sviđa njemački zakon.
"Vidite, sad parafraziram njegove izjave, ali rekao je da čak i u Njemačkoj mediji moraju plaćati goleme kazne zbog širenja lažnih vijesti. Pa zašto to ne bi i oni počeli primjenjivati", govori nam Mossbrucker. Daniel sudjeluje u radu nevladine organizacije Reporteri bez granica gdje je posebno zadužen za slobodu informacija na internetu. On voli reći da novinari žive u nevjerojatno uzbudljivim vremenima gdje nove tehnologije omogućuju dijeljenje informacija praktički u stvarnom vremenu.
Mossbrucker je, inače, gorljivi zagovornik slobode izražavanja, ali jednakim žarom će govoriti protiv Facebooka kao i protiv nerazumnih zakona kakve Njemačka želi progurati. On odmah podsjeća da sam Facebook ima gomilu problema. Oni (Facebook) su nevjerojatno netransparentni. Ne znamo ni koliko ljudi odlučuje o kontroverznom sadržaju, ne znamo ni kakva su pravila za uklanjanje sadržaja.
Godinama su imali okrugli stol s njemačkim vlastima gdje se moglo raspravljati o problemima s obje strane, ali je prije nekoliko godina to ukinuto zato što Facebook nije primjenjivao nikakve zaključke s tih sastanaka, samo su neke od kritika upućene tehnološkom divu. Doista, Facebook nikad nije javno objavio smjernice za uklanjanje sadržaja. Da prije samo nekoliko dana nisu procurile informacije, vjerojatno nitko izvan organizacije ne bi ni znao zašto je nešto maknuto s Facebooka.
S jedne strane napadaju ih vlasti da ne čine dovoljno kako bi zaustavili širenje lažnih informacija, ali i zlostavljanja ili poticanja na kriminal. S druge strane ih napadaju aktivisti slobode govora zato što je Facebook postao najveći cenzor na svijetu s gotovo dvije milijarde korisničkih računa. Zbog svega toga je informatički div složio pravila, i to gomilu pravila koja su često nejasna, nedorečena, kontradiktorna ili sve od nabrojenog. Za provođenje su zaduženi moderatori, potplaćeni ljudi koji imaju previše posla.
Jedan od moderatora priznao je da ponekad imaju samo deset sekundi za donošenje odluke o brisanju ili odobravanju nekog sadržaja. Ipak, Mossbrucker je apsolutno svjestan da su potrebna neka nova pravila za regulaciju komunikacije preko društvenih mreža: "Trenutačno imamo dobar, ali jako spor sustav. U Njemačkoj sudovima treba i po nekoliko mjeseci da donesu odluku o tome predstavlja li neka konkrentna stvar govor mržnje, a to nikako nije dovoljno brzo za online komunikaciju".
Čak i kad je riječ o lažnim vijestima, Facebook ima gomilu problema. "Neki dan sam bio u Oslu i razgovarao s kolegicom novinarkom. Ona je godinama pratila utjecaj ruskih medija. Zatim je provjeravala istinitost navedenih činjenica. Pitao sam je koliko joj je vremena trebalo za provjeru i ona kaže da bi joj u najboljem slučaju trebalo po dva ili tri dana da provjeri sve činjenice iz nekog članka. Ponekad bi joj trebalo nekoliko tjedana, a ponekad jednostavno nije mogla ni provjeriti neke činjenice", priča nam on.
Kad jedna novinarka jednostavno ne može provjeriti točnost informacija u nekom članku, čak ni nakon nekoliko tjedana, zašto onda tražimo od Facebooka da njihovi zaposlenici u roku od desetak sekundi donesu odluke? I to pod pritiskom visokih novčanih kazni. "Čak ni brisanje nekog sadržaja s društvenih mreža neće promijeniti ništa od uzroka postavljanja tog istoga sadržaja.
Kad obrišete nešto s Facebooka, ljudi koji su to stavili vidjet će da toga nema i pamtiti. Umjesto da stvarate kod ljudi naviku što je dobro i što loše, stvarat ćete otpor. Treba nam više medijske pismenosti pa da ljudi sami shvate da su odgovorni za sadržaj koji postavljaju", ispričao nam je ovaj ugledni njemački novinar. Samo brisanje sadržaja moglo bi biti i iznimno opasno jednom kad države donesu zakone o tome.
"Mi u Njemačkoj imamo snažne definicije propagande, imamo i razvijeno novinarstvo te demokratsko društvo. Nitko ne jamči da će stvari ostati takve kakve jesu, a zakone radimo i za budućnost. Vidite, AfD, desničarska stranka, sad uživa popularnost kod 15% glasača. Što ako oni postanu popularniji? Ja ne želim da mi ministar unutarnjih poslova iz AfD-a odlučuje o tome što je propaganda i što se mora obrisati", odlučno Daniel upozorava.
On je istodobno i uvjeren da je obična iluzija da je moguće natjerati Facebook da obriše svako pojavljivanje nekog sadržaja. S dvije milijarde korisnika koji stavljaju toliko sadržaja na svoj Facebook nemoguće je paziti na sve. Prije ili poslije će se nešto provući kroz sve moguće filtre i onda će Facebook dobiti golemu kaznu, unatoč činjenici da su uradili sve što je u njihovoj moći da spriječe pojavljivanje i širenje neželjenog sadržaja.
Jednom kad neke druge države, znatno manje demokratske od Njemačke, vide što rade Facebooku, oni isto tako mogu prihvatiti njemačke vrijednosti i vrlo lako ih prodati svojim biračima. Jednostavno će pitati ljude, ako može Njemačka, članica Europske unije, zašto ne bismo i mi mogli?
Bile su to gotovo proročanske riječi zato što je tek nekoliko dana nakon našeg razgovora službeno glasilo kineske Komunističke partije objavilo redakcijski komentar u kojem se pozivaju na izjave Donalda Trumpa i njegove brojne optužbe da mediji lažu. "Trump je u pravu, lažne vijesti su neprijatelj i to Kina zna već godinama", naslov je komentara Curtisa Stonea. Nadugo i naširoko on hvali Trumpa i njegovu borbu protiv fake newsa, a koriste podatke s Harvarda da pojačaju svoje argumente.
Mossbrucker upozorava na neke jednostavne činjenice kad je riječ o društvenim mrežama. Jako teško je blokirati čitavu stranicu zato što će odlučni uvijek pronaći način za pronalaženje poželjnog sadržaja. Zbog toga je bilo prilično očito kad je Egipat blokirao Facebook i Twitter da bi pokušali zaustaviti revoluciju. Zbog toga je očito svaki put kad Turska radi nešto slično. Međutim, što će se dogoditi kad Facebook pristane brisati sadržaj na potpuno netransparentan način?
Na koji način će Theresa May provesti svoju najavljenu kontrolu interneta? Znamo da je ona progurala najopsežniji zakon o prisluškivanju u zapadnom svijetu, ali naravno da su parlamentarci bili izuzeti od praktički svih provizija tog zakona. Samo prikupljanje informacija ne znači gotovo ništa zato što ih je potrebno obraditi i odlučiti što je bitno, a što nije. Intenzivan je to proces koji zahtijeva mnoštvo ljudi, opsežnu obuku i mnoštvo ostalih resursa, bez ikakvog jamstva uspjeha.
Ipak, Daniel nije jedan od populista koji će govoriti da je sve crno i da je samo pitanje dana kad će nam nebo pasti na glavu. On uvijek ima prijedlog rješenja. Njegov stav je da mora postojati utjecaj više faktora. U rješavanje problema lažnih vijesti moraju se uključiti i društvo, i vlasti, i same tehnološke kompanije.
"Vjerujem da prvo treba uspostaviti nezavisno tijelo koje će dobiti smjernice od vlasti. Te smjernice moraju biti dovoljno neprecizne da omoguće relativno puno manevarskog prostora kompanijama koje će ih slijediti. Tek onda ih mogu internetske kompanije početi primjenjivati u praksi, a to nezavisno tijelo će pratiti ispunjavaju li sve zahtjeve", kaže on.
Preduvjet za sve to je, kaže Daniel, da nam političari prestanu lagati: "Svi političari znaju kako Facebook funckionira. Jako dobro to znaju. Evo, prije nadolazećih izbora u Njemačkoj sve stranke su pristale da neće koristiti botove na društvenim mrežama. Sve stranke osim AfD-a i oni su otvoreno rekli da će koristiti apsolutno sve alate koji su im dostupni". Upravo u tome možda i leži čitava mudrost lažnih vijesti i njihova sprečavanja. Političari su počeli koristiti termin fake news za diskreditaciju novinara.
Čak je i sirijski predsjednik Bašar al Asad optužio Amnesty International da su fake news zbog njihova izvješća o zlostavljanju i ubojstvima zarobljenika. Jednom kad takve optužbe uđu u normalni politički diskurs, svaka rasprava prestaje. Kako argumentirano raspravljati s političarem kojemu su ozbiljni mediji obični šund? Kako Trumpu reći da je u krivu kad kaže da je njegova inauguracija bila posjećenija od Obamine?
"Društvene mreže su iznimno važni alati za demokraciju, ali zakoni ih mogu spriječiti u tome. Zakoni koji neće nužno spriječiti širenje lažnih vijesti", upozorio je Mossbrucker.
