Iran gori, a odnosi između Teherana i Washingtona opasno se zaoštravaju. Američki predsjednik Donald Trump poručio je da je spreman na vojnu intervenciju, ali pritom je svejstan rizika koje bi takav potez nosio. U tom kontekstu ponovno se otvaraju bolna poglavlja američke povijesti. Trump se nedavno prisjetio jedne od najvećih vanjskopolitičkih katastrofa SAD-a - neuspjele operacije spašavanja američkih talaca u Iranu 1980., u vrijeme predsjednika Jimmyja Cartera.
Talačka kriza, koja je trajala 444 dana, ostavila je duboke posljedice: politički je slomila jednog predsjednika, obilježila naciju i iz temelja promijenila način djelovanja američkih specijalnih snaga. Riječ je o priči o vojnom debaklu koji je prerastao u nacionalnu sramotu, ali i o gotovo nevjerojatnoj tajnoj operaciji CIA-e, u kojoj su agenti uspjeli izvući dio diplomata iz Teherana.
Sve je počelo 4. studenog 1979. godine. Iran je bio u kaosu Islamske revolucije koja je nekoliko mjeseci ranije svrgnula s vlasti šaha Mohammada Rezu Pahlavija, dugogodišnjeg američkog saveznika. Kap koja je prelila čašu bio je potez administracije predsjednika Jimmyja Cartera da dopusti svrgnutom i teško bolesnom šahu ulazak u SAD radi liječenja raka. U Teheranu je to viđeno kao ultimativna provokacija. Tisuće militantnih studenata, sljedbenika ajatolaha Ruholaha Homeinija, upali su u kompleks američkog veleposlanstva, zarobivši 66 Amerikanaca. Iako je trinaest talaca, uglavnom žena i Afroamerikanaca, ubrzo oslobođeno, za preostala 52 počeo je pakao zatočeništva.
Operacija 'Orlova kandža'
Mjeseci su prolazili, a diplomatski napori nisu davali nikakve rezultate. Pritisak na Cartera u Americi bio je golem. U travnju 1980., nakon pet mjeseci neuspješnih pregovora, predsjednik je odobrio riskantnu vojnu operaciju spašavanja kodnog imena "Eagle Claw" (Orlova kandža). Plan je bio iznimno složen i uključivao je sve četiri grane američke vojske.
Osam helikoptera RH-53D Sea Stallion trebalo je pod okriljem noći poletjeti s nosača zrakoplova USS Nimitz u Arapskom moru, preletjeti 600 milja do zabačene lokacije u iranskoj pustinji nazvane "Pustinja Jedan". Tamo su se trebali sastati s transportnim zrakoplovima C-130, nadopuniti gorivo i pokupiti Delta Force komandose za konačni napad na veleposlanstvo u Teheranu.
No, od samog početka sve je krenulo po zlu. Helikoptere je na putu dočekao "habub", silovita pustinjska pješčana oluja koja im je oštetila hidrauličke sustave i navigacijske instrumente. Dva helikoptera morala su se vratiti, a treći je na odredištu imao kvar, ostavljajući zapovjednicima samo pet ispravnih letjelica, jednu manje od minimuma potrebnog za nastavak misije. U Washingtonu, Carter je s bolom u srcu donio jedinu moguću odluku: operacija se prekida.
Tragedija je, međutim, tek slijedila. Prilikom povlačenja, jedan od preostalih helikoptera, pokušavajući se podići u zrak, zabio se u transportni C-130 koji je bio pun goriva. Uslijedila je golema eksplozija koja je osvijetlila pustinjsku noć i usmrtila osam američkih vojnika. Misija ne samo da je propala, već se pretvorila u nacionalnu sramotu. Carter je idućeg dana preuzeo punu odgovornost, a njegov kredibilitet bio je nepovratno narušen, što ga je kasnije stajalo poraza na predsjedničkim izborima od Ronalda Reagana.
Ipak, iz pepela "Orlove kandže" rodila se nova doktrina. Neuspjeh je bolno razotkrio nedostatak koordinacije između različitih specijalnih postrojbi. Kao izravna posljedica, osnovano je Združeno zapovjedništvo za specijalne operacije (JSOC), tijelo koje je u idućim desetljećima postalo okosnica američkih tajnih operacija diljem svijeta.
- Platili smo cijenu. Izgubili smo osam ljudi u toj misiji, ali njihovi životi nisu izgubljeni uzalud zbog onoga gdje smo danas - rekao je Wade Ishimoto, obavještajni časnik Delta Forcea u operaciji, naglašavajući kako je tragedija dovela do reforme koja je stvorila bolje obučene i opremljene snage.
Filmska priča o bijegu
Dok je Carterova administracija planirala vojnu akciju, odvijala se jedna druga, mnogo uspješnija i tajnija operacija. Naime, tijekom kaosa prilikom upada u veleposlanstvo, šest američkih diplomata uspjelo je pobjeći i pronaći utočište u rezidencijama kanadskih diplomata u Teheranu. Tamo su se skrivali mjesecima, dok je CIA kovala plan za njihovo izvlačenje.
Zbog opasne situacije u Iranu, klasični bijeg nije dolazio u obzir. Tada je na scenu stupio agent CIA-e Tony Mendez, stručnjak za tajna izvlačenja. Njegova ideja bila je toliko nevjerojatna da je mogla uspjeti: šest diplomata glumit će kanadsku filmsku ekipu koja u Iranu traži lokacije za snimanje novog znanstveno-fantastičnog filma imena "Argo". U Hollywoodu je otvorena lažna produkcijska kuća "Studio Six Productions", tiskani su plakati, vizitke i scenarij, a u časopisima su objavljeni oglasi za film. Priča je bila apsurdna, ali dovoljno detaljna da prođe provjere.
Kako bi operacija bila legalna, kanadska vlada morala je napraviti presedan. Njihov parlament održao je prvu tajnu sjednicu u povijesti i odobrio izdavanje šest lažnih kanadskih putovnica za američke diplomate. Mendez je osobno odletio u Teheran, obučio diplomate njihovim novim identitetima i pripremio ih za najopasniji dio misije: prolazak kroz zračnu luku Mehrabad. Nakon nekoliko napetih trenutaka, uključujući i neočekivano kašnjenje leta, 28. siječnja 1980. svih šest diplomata i Mendez sigurno su napustili Iran. Taj je događaj, poznat kao "Canadian Caper", ostao strogo čuvana tajna sve do 1997. godine, a široj javnosti postao je poznat tek nakon što je Ben Affleck 2012. snimio Oscarom nagrađeni film "Argo".
Preostala 52 taoca oslobođena su tek nakon 444 dana zatočeništva. Sporazum je postignut uz posredovanje Alžira, a Iran je za njihovu slobodu dobio odmrzavanje gotovo osam milijardi dolara svoje imovine u američkim bankama.
Oslobođeni su 20. siječnja 1981., samo nekoliko minuta nakon što je Ronald Reagan položio prisegu kao novi predsjednik, zadavši tako posljednji politički udarac Jimmyju Carteru.
