Nikad ne reci nikad, "bilo bi dobro", "o svemu ću vas izvijestiti na vrijeme..." Tako, zasad, govore ljudi čija se imena navode u medijima u kontekstu predsjedničkih izbora. Javno još nitko nije "priznao" da želi na Pantovčak. Neslužbeno, u igri je cijela vojska ljudi koji odvaguju šanse, skupljaju novac i podršku i čekaju povoljnu priliku. Nekima je neobično što Kolinda još nije objavila kandidaturu za drugi mandat, ali za to ima dva, podjednako jaka koliko i logična razloga.
"Prvo, ako kaže da će se kandidirati, onda će se svaki njen potez tumačiti kao dio predizborne kampanje, a ona tu kampanju ovako vodi o državnom trošku", kaže naš izvor blizak vrhu HDZ-a.
"Svakih mjesec-dva može izmjestiti svoj ured u neki drugi dio zemlje i onda tamo agitirati za reizbor, fingirajući da ustvari obavlja dužnost predsjednice. Kakve veze njen apel sa sjeverozapada Hrvatske o očuvanju lokalnih poštanskih ureda ima s predsjedničkim ovlastima?"
Nikakve, ali ona zna da ukidanje tih i sličnih kancelarija, ureda i ispostava muči te krajeve, pa im se tako dodvorava, istovremeno prebacujući odgovornost za njihovo gašenje na vladu i premijera. S druge strane, ona time čuva odstupnicu za eventualno preuzimanje HDZ-a i Vlade, što je njen tajni san, jer ona ne želi imati samo protokolarne ovlasti... Na pitanje kako bi Kolinda mogla preuzeti vladu, jedan naš izvor s desnice, odlično obaviješten o političkoj dinamici na tzv. domoljubnom krilu hrvatske politike, objašnjava:
"Mehanizam tranzicije bi bio sljedeći. Kolinda bi morala dati ostavku na mjesto predsjednice, a potom, uz pomoć Brkića, koji po novom statutu šest mjeseci nakon eventualnog Plenkovićevog odstupa vodi stranku, preuzeti HDZ i onda Vladu."
Što bi Plenković dobio u toj "quid pro quo" trampi?
"Dobio bi priliku", nastavlja naš sugovornik, "da ode u Bruxelles na poziciju povjerenika, nešto poput Nevena Mimice. (Mimica ima godišnju bruto plaću 373.000 eura; ne ubija ga stres, anoniman je i bogat, u Hrvatskoj ga se više nitko ne sjeća...) Brkić bi se zadovoljio drugom pozicijom, HDZ bi dobio šefa koji mu je idejno po mjeri, i svi bi bili namireni."
"Poteškoća je", priznaje naš sugovornik, "što je u ovoj jednadžbi previše nepoznanica: toliko da je rizik, jednostavno, prevelik. Kolinda bi ispustila vrapca iz ruke radi goluba na grani, nitko - pa ni Milijan Brkić - ne bi joj mogao jamčiti da će dobiti izbore u HDZ-u, a ako bi joj to i uspjelo, upitno je koja bi većina podržala njenu vladu. A ako bi morali na izbore, nitko nema jamstva da bi Kolindin HDZ te izbore i dobio, osobito ako SDP makne neperspektivnog Bernardića i na njegovo mjesto dovede osobu koja izgleda zamislivo na mjestu premijera Hrvatske. "
U računici Kolindine karijere, međutim, odnos vrapca i goluba ne mora izgledati onako kako smo ga mi opisali. Jer, njoj pozicija predsjednice nije sigurna - a nije ni dovoljna, jer nema realnu moć a po svijetu se već naputovala (obišla je više zemalja nego Tito u 35 godina karijere). Izgubi li predsjedničke izbore, njena je politička karijera - barem u prvoj ligi - gotova. A da ih Kolinda izgubi, pobrinut će se ne samo njeni protukandidati s ljevice i centra, već i sve veća vojska desničara.
Javnosti je malo poznato da se Kolinda i Karamarko - unatoč pokliku "imamo predsjednicuuuuuuuu.." ne trpe. Kolinda je već prvih dana pobjede u krugu prijatelja najavila obračun s Karamarkom. Bivši predsjednik HDZ-a uopće, naime, nije imao namjeru gurnuti Kolindu kao predsjedničku kandidatkinju. On Kolindu ne podnosi. Njegovi su favoriti bili Ivica Vrkić i Željko Reiner. Vjerojatno zaboravivši da je to bila njegova i Karamarkova tajna strategija, Vrkić je to priznao u veljači ove godine, u "Pressingu" Petra Štefanića.
"Mi smo prijatelji, zemljaci", rekao je Vrkić za Karamarka, pa dodao:
"Politički, nismo u svemu istomišljenici. Zahvaljujem mu se na povjerenju, htio je da budem predsjednik države. Ne može biti predsjednik države netko tko ne zna engleski jezik", rekao je Vrkić, smetnuvši su uma da su, kad je to bilo aktualno, i on i HDZ demantirali to. No u cara Trojana su kozje uši, kaže narodna priča. Kolinda je postala kandidatkinja HDZ-a jer su je tijekom zime i proljeća isfurali mediji, ona je u anketama imala preko 30 posto podrške, pa Karamarko nije mogao preuzeti rizik da gura čovjeka koji će u startu imati nekoliko puta manju popularnost od Kolinde.
Ona je bila njegov prisilni izbor, ali mu to nikad nije zaboravila. Imamo li to na umu, bit će nam jasnije i zašto se Karamarko sad razmišlja kandidirati protiv nje. Karamarko bi Hrvatsku, kao predsjednik, "malo orbanizirao".
"Živ sam, pratim što se događa. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija. Pri tome ne mislim na oružje ili rat. Dvije godine nisam ništa pričao. Nisam dao nijednu izjavu koja bi štetila stranci. Nikog nisam napadao i nisam sijao gorčinu, iako sam nakon noža u leđa mogao biti ogorčen, no nisam dao da to izbije iz mene", kazao je Karamarko na Podcast inkubatoru.
"Što se politike tiče, nikad ne reci nikad. To stalno ponavljam", kazao je i na pitanje o eventualnoj kandidaturi za predsjednika.
"Volio bih da više idemo prema suverenizmu, čak i u odnosu na taj Bruxelles. Da malo 'orbaniziramo' našu politiku, budemo samosvjesni, mislimo na vlastite interese. Ne želim vjerovati u to, ali neki kažu da nas ima i ispod četiri milijuna. Mi smo izloženi pogibelji. Ljudi odlaze, dolaze drugi koji mijenjaju civilizacijsku strukturu. Jesam za humanitarni pristup, ali i za razmišljanje o vlastitim interesima", rekao je Karamarko.
Nije jasno koji to "drugi dolaze i mijenjaju civilizacijsku strukturu" - ovdje je i Bog rekao laku noć, od nas bježe i azilanti a ovdašnju civilizacijsku strukturu, kojom dominiraju klijentelizam, parazitizam, muljaže i politička podobnost, ultimativno treba promijeniti. No nju, nažalost, nitko ne mijenja.
Čak i da se ovdje sutra doseli 10.000 ili 40.000 Sirijaca, oni bi je promijenili nabolje jer sigurno ne bi glasali za stranke koje forsiraju političku podobnost, a za kruh bi se morali, htjeli ne htjeli, izboriti znanjem i radom a ne članskom iskaznicom. To što bi se donekle promijenila vjerska struktura stanovništva, nekome može izgledati strašno, ali dovoljno je otići u bilo koji perspektivan europski grad - Berlin, npr. četvrt Kreuzberg, ili Bruxelles, ili Pariz, pa vidjeti kako je multikulturalizam obilježje perspektivnih nacija.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kolinda se više naputovala od Tita?! Ma dajte, pa njoj brojite svaki posjet Sloveniji, BIH i Srbiji a Titu se bogme nije brojao posjet Ljubljani ili Sarajevu. Gluposti pišete.