U salonu “Kak se šika” u zagrebačkoj Ilici održan je drugi Caffe Liberal u organizaciji tjednika Express na kojem je urednik Expressa Igor Alborghetti razgovarao sa Zoranom Milanovićem po pitanju onoga što je lijevo, a što liberalno. Na pitanje gdje se on vidi u tome, Milanović odgovara: "Borac za slabije sam. Borbe za radnička prava, kad još nije bilo laburista, kada nije bilo socijaldemokratskih stranaka koji su nastali nekoliko desetljeća kasnije i recimo liberal u smislu društvenih vrijednosti, odnosa u društvu. To u određenoj mjeri da. Primarno borac za slabije", naglašava Milanović.
Liberalizam bi definirali isključivo kao borbu za slabije?
"To je jedan kišobran. Dakle liberalizam bez elitizma i populizam bez rasizma. Kad to tako kažete liberalizam bez elitizma bez zapadno istočne američke obale i visokog društva i zagrebačke šminke donjeg grada i populizam bez rasizma bez nacionalizma onda pod taj kišobran ide puno političkih probisvijeta. Ja bih čestitao Biljani Borzan koja je dobila nagradu u Europskom parlamentu u kategoriji između 700 zastupnica. To nije mala stvar. Svaka čast. Taj liberalizam i od njega cijeli progresivni pokret u Europi baštini puno. Socijaldemokracija je u svojoj biti populistički pokret, ne nacionalistički, ne šovinistički, ne isključiv, ali populistički. Dakle masa koje su se konzervativci grozili jer to su radnici prljavih ruku. To su njihove neuredne žene, tako su ih gledali", rekao je.
"Liberalna je bila ratifikacija Istanbulske konvencije", kaže.
Koje zapravo nije bilo...
"Koja je u tom trenutku bila prioritet ali drugog reda. Prvi prioriteti su bili siromašni, ljudi sa dugovima, deseci tisuća naših obitelji hrvatskih građana sa stambenim kreditomo u švicarskom franku. Mi smo se prvo bavili tečajem švicarskog franka. Zakon se mijenjao nekoliko puta. Konačni zakon je donesen mjesec dana prije izbora. I HDZ je glasao za njega. Možete vi to zvati socijal demokratskoj mjeri ali ima jedna mjera u korist možda i neopreznih u korist izloženih i sad će zvučat malo pretenciozno, ali mora zvučat pretenciozno, ima veze i s nacionalnom sigurnošću. Nama je u jednom trenutku prijetilo da 100.000 ljudi bude ovisno o vraćanju kredita sljedećih 20 godina i da im ta rata kredita koja je narasla dvostruko skrati poputno potrošački kapacitet. To nisu slobodni građani društva. Ne mogu raspolagati svojim novcem.Sve im odlazi na kredit. Trebaš ih zaštiti a to je posao vlade, svake vlade, ne samo hrvatske", naglašava Milanović.
Vi ste to radili uz veliki otpor HNB-a?
"Ne veliki. Oni su konzervativni. Biti bankar je imati, uz solidno obrazovanje, nositi dobro odijelo, imati jedan repertoar mudrih izjava, biti konformist i imati pameti. Oni su po prirodi konzervativni i po prirodi će se odmah ići konzultirati u centralnu banku u Frankfurtu.Oni će naravno reći ne. Tu nastupa ili ne nastupa vlada. U Austriji su ljude upozoravali na licu mjesta u bankama da su to opasni, toksični krediti a kod nas nisu. To je možda bio propust. To je bila borba za slabije", dodaje.
Vratit ćemo se na te dirljive trenutke Vaše vladavine koji su ljudima ostali u sjećanju jer su bili u izbornoj godini...
"Ne to se radilo o mjesec dana prije izbora. Dakle pitanje je koliko je to uopće imalo utjecaja na izbore. Ponovit ću kako je to započelo tri godine ranije, ta zakonodavna inicijativa s ograničavanjem patnje ljudi. Prvo fiksiranjem tečaja švicarskog franka. Nije to nastalo preko noći. To je bilo osmišljeno i uvijek sa srebrnim metkom u cijevi. Za potrebu da to napravimo pa smo na kraju napravili. Nije ta priča gotova i bake neće odustati. To je borba koja će trajati još deset godina", naglašava.
Možda se SDP u međuvremenu vrati na vlast ...
"Ja bih bio sretan da se to dogodi. Smisao politike je, uz dublji smisao, filozofski smisao, je da si na vlasti i da mijenjaš stvari. I da vidiš kako na to ljudi reagiraju", naglašava.
Je li vam žao što niste proveli strukturalne reforme koje ste najavljivali. Kako bi Hrvatska izgledala danas da jeste?
"Prva mjera je bila zakon o privatnim ovršiteljima. Naša prva mjera je bila da to ukinemo. Tako je počelo. Hrvatska ima standardno neveliki sustav javne uprave, ali je problem njezina neefikasnost. Hrvatska je mala dinamična država, koja je u konkurenciji s nekim od najboljih država svijeta koje imaju zaista dugu tradiciju. No ne bih htio reklamirati svoju vladu i neka ljudi o njoj misle što već misle. Što je bilo bilo je", kaže.
Često su vas prozivali i diskreditirali kao osobu koja je elitist. Što mislite o tome?
"Kad te žele opsovati onda je gore od psovke da ti kažu ti si liberal. Imati liberalne, slobodarske pogleda na svijet to je supstrat socijaldemokracije. Ja nisam elitist, materijalno sigurno nisam. Nisam elitist osim u pitanju znanja i usavršavanja sebe. Ja si u životu nisam mogao priuštiti elitizam. To košta".
Za vrijeme vašeg mandata nije se činilo da ste spremni priznati pogrešku. Bili ste jako jako tvrdoglavi.
"Bar nisam nacionalist. Smatram da se trebamo boriti za svoje interes, a prije toga ih trebamo definirati. Inače ako to tako ne bude onda će nam reći da smo slučajna država, što ste rekli da sam ja rekao, a ja sam rekao da ne smijemo postati slučajnom državom. Ne želimo biti slučajnom državom", naglašava.
Kažu mnogi kako postoji legenda po kojoj je Račan htio da ga vi naslijedite na mjestu šefa SDP-a. Ima li istine u tome?
"Ne znam i nije mi bitno. Ja ga nisam naslijedio ja sam pobijedio na tim izborima. A to što se njemu dogodilo u zadnjoj godini života je strašno, tako da uopće ne treba govoriti o tome što je on želio. On je jednostavno želio biti zdrav. Dosta njegovih ljudi me dočekalo prijateljski tako da sam s jednim velikim brojem ljudi dobro surađivao. S nekima sam dobro surađivao i postao prijatelj", dodaje.
Neki su se potpuno maknuli od vas ili ste ih vi maknuli iz SDP-a. Za Bandića se po kuluarima pričalo da je došlo gotovo do boksačkog obračuna u vašem kabinetu?
"Ne bi o tome. Nadam se da on neće biti sljedeći predsjednik SDP-a", napominje i dodaje kako se SDP u svom radu trudio izbjegavati neke tajne igre.
"Mi smo sve igrali na mišiće. Nismo igrali neke tajne igre", napominje.
Osim onog sastanka s Klemom u sjedištu SDP-a...
"Po prvi puta su ti ljudi došli na Iblerov trg. Nikad prije toga nisu došli ja sam tad bio predsjednik opozicijske stranke, nisam bio premijer. I to je bilo nevjerojatno. Zbog tog sastanka je i 20 posto HDZ-ovih birača ostalo doma. To nema nikakve veze, te izbore je umrtvila blaga predizborna kampanja", dodaje.
Odustali ste od niza reformi za vrijeme mandata, barem deset reformi. Zašto?
"Odustali. Pa to je promjena genetskog koda jedne države. U četiri godine, to nitko nije nikad napravio, osim u revoluciji. Ako napraviš dvije tri stvari to je već nešto. Mi smo mogli, nadam se da će stranka i u buduće, dobivati visoku podršku birača u postotku i apsolutnom broju glasova kroz deset godina, kroz više ciklusa. Ali s nečim što je strukturirano i postavljano na noge u 90-ima se ne možeš ovim standardnim načinima, kroz izborne cikluse boriti. To ne ide, naglašava.
Kako vi gledate ulogu predsjednika Hrvatske danas?
To je komplicirano radno mjesto, jer nemaš nikakve formalne ovlasti, a moraš imati neki ritam da o događajima možeš u nekim situacijama biti i kritičan, ali ne kritizer i biti cijelo vrijeme svjestan da predstavljaš sebe a ne Hrvatsku. To je izazovan poziv. Nije se jednostavno svakodnevno snalaziti u tome. Predsjednički posao je protokol ali i simbolika. Reći u pravom trenutku pravu ili krivu riječ, biti podrška vladi ali i kritičan, a ne podmetati vladi. Ja sam svoj najvažniji posao u Hrvatskoj, koliko god uspješan ili neuspješan bio, obavio", naglasio je.
Na pitanje hoće li se kandidirati na predsjedničkim izborima kaže ne može govoriti i napominje kako je ipak možda premlad za tu ulogu.
