Oko 900.000 migranata u EU čeka na obradu svojih zahtjeva, pokazuju podaci europskog ureda za statistiku.
Žene, muškarci i djeca bez ikakve pratnje neke odrasle osobe žive godinama u neizvjesnosti, a broj neriješenih zahtjeva za međunarodnom zaštitom gotovo je nepromijenjen u odnosu na prije dvije godine kada je na kontinentu "zaglavilo" 1,1 milijuna migranata.
"Život u limbu sada je svakodnevnica za one koji traže zaštitu", rekao je Karl Kopp iz Pro Asyla, najveće njemačke organizacije koja radi s migrantima.
"To znači da ti ljudi žive u bijednim kampovima po Grčkoj ili su zapeli na granici na kojima ih ne puštaju da idu dalje. Njihova svakodnevica znači da očajnički traže zaštitu i minimum dostojanstva."
Podaci Eurostata otkrili su zaostatak od 878.600 zahtjeva na kraju 2018. godine, pri čemu je Njemačka imala najveći udio neriješenih zahtjeva (44%), ispred Italije (12%). To su i dalje visoke brojke, naročito kada se uzme u obzir da se broj dolazaka migranata u Europu praktički prepolovio u posljednje dvije godine.
Razlog za ovako sporo rješavanje statusa migranata prije svega leži u zakonima desničarskih vlada u EU, kao i sve više slučajeva u kojima se zahtjevi odbacuju, što dovodi do dugotrajnih žalbenih procesa, piše Guardian.
"Vizija vlada o migrantskoj krizi promijenila se i sve više i više zemalja odbija sve veći broj zahtjeva za azil", rekao je Fulvio Vassallo, stručnjak za pravo na azil sa Sveučilišta u Palermu.
Njemački savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio je 2019. tri četvrtine zahtjeva za ponovno ujedinjenje obitelji iz Grčke, gdje migranti žive u prenapučenim kampovima Atene i Lezbosa.
"Ako je migrantu odbijen njegov zahtjev za azil, on u svakom slučaju ima pravo na žalbu, što, međutim, produžava vrijeme čekanja u azilantskim centrima do četiri godine", rekao je Vassallo. "Postoje migranti koji su stigli 2015. i kojima je zahtjev za azil odbijen. U tom su trenutku podnijeli žalbu sudu i još uvijek čekaju odgovor o svojoj budućnosti."
Stručnjaci ističu kako su neke vlade posljednjih godina, posebno u Italiji i Njemačkoj, ubrzale postupke za evaluaciju zahtjeva za azil, što je, čini se, uzrokovalo porast odbacivanja, jer se brzi postupci ne provode s toliko detaljnom procjenom svakog migranta.
Prema Eurostatu, od 2014. je u zemljama EU bilo 3,6 milijuna zahtjeva za azil od kojih je samo 1,8 milijuna rezultiralo pravnom zaštitom. Oni koji ostanu nakon odbacivanja riskiraju da iznenada postanu ilegalni imigranti.
"Ovo je zabrinjavajući dio ovog fenomena, s tisućama ljudi izloženih riziku teškog života, na milost i nemilost radnoj eksploataciji", rekla je Carlotta Sami, glasnogovornica UNHCR-a, UN-ove agencije za izbjeglice, u Italiji.
Prema Eurostatu, Njemačka je prijavila najveći broj ilegalnih migranata u 2018. godini, 134.100. Francuska je bila druga sa 105.900. Ali, Italija, u kojoj će stroge mjere i dalje vjerojatno povećavati broj ilegalnih imigranata, uskoro bi ih mogla premašiti. Matteo Villa, znanstveni suradnik talijanskog Instituta za međunarodne političke studije, rekao je da bi na temelju analize podataka iz ministarstva unutarnjih poslova "moglo biti više od 700.000 azilanata koji će do 2020. živjeti u Italiji s nerješenim statusom“.
