Za predstavu koja u Hrvatskoj traje već nekoliko mjeseci ne vrijedi ona glasovita ruska poslovica o mutnim poslovima koja kaže: "Kad ne znate o čemu se radi, radi se o novcu". Ovdje je, naime, poznato da se radi o novcu, o mnogo, mnogo novca, milijarde su u pitanju, a svejedno se ne zna o čemu se tu zapravo radi. Zna se o čemu je riječ, riječ je o Agrokoru, ali o čemu se u ovoj sveopćoj gužvi i galami radi, to nije poznato.
A posljednjih tjedana svjedočimo baš gadnoj makljaži u kojoj svi umiješani viču, svatko svakoga optužuje, blati, omalovažava, tuži, prijavljuje državnom odvjetništvu... Školski primjer obračuna u legendarnoj mračnoj balkanskoj krčmi, bez obzira na to što u njemu sudjeluje tobožnja krema društva: premijer, ministar, ministrica, Vladin povjerenik, državni odvjetnik i najbogatiji hrvatski tajkun.
Kažemo tobožnja, jer oni su svoje karijere i položaje mogli ostvariti samo u Hrvatskoj, kao što samo u Hrvatskoj mogu amaterski igrati svoje uloge koje ih uvelike nadrastaju i kojih nisu vrijedni. A pritom biti cijenjeni i plaćeni kao da su profesionalci.
Što se spomenutog tajkuna tiče, taj ima onoliko koliko ima, a ima mnogo, ne zato što je sposobniji od drugih ili zato što je naslijedio obiteljske poslove stare generacijama, nego zato što je svojedobno dobio priliku da na krajnje dvojben način prisvoji društvena dobra stvarana desetljećima, dobra Socijalističke Republike Hrvatske.
Svoje carstvo, dakle, izgradio je na otetome, lešinarenjem raspadnutog društva, sve su mu to omogućile hrvatske vlade od devedesetih naovamo, a u posljednjem činu te predstave, sasvim prigodno, pojavljuje se stanoviti američki lešinarski fond. O kakvoj raboti se ovdje radi može se naslutiti iz podataka Porezne uprave o broju velikih tvrtki u kojima od 2000., dakle punih 17 godina, nije bilo nikakvog nadzora. Ti podaci čista su koruptivno-kriminalna poezija.
Dakle: u 170 velikih tvrtki NIKAD nije bilo nadzora PDV-a od 2000. godine nadzora prijavljene dobiti nije bilo u 252 velike tvrtke kontrole prijavljenog dohotka i doprinosa nije bilo u 378 velikih tvrtki. Može se samo zamisliti koliko je stotina milijuna (milijardi) kuna svih tih godina "promašilo" državnu blagajnu i otišlo u džepove onih koji su nešto takvo omogućili.
Jer nema te rupe u zakonu, tog žmirenja i gledanja u stranu politike, poreznika, policije i državnog odvjetništva koje prosječan hrvatski poduzetnik neće iskoristiti da bi zamračio koju kunu ili kojih milijun kuna, sasvim svejedno, i podmazao one koje treba podmazati.
Istodobno, država provodi teror nad kumicama s placa, obrtnicima, malim poduzetnicima, zatvaraju radionice i lokale zbog lipe viška u blagajni, a ako nije kakav vic u pitanju, Porezna uprava najavljuje da će porezima biti obuhvaćene Instagram zvijezde, dobitnici igara na sreću na internetskim stranicama izvan Europske unije, igrači eSporta i još neke skupine koje su dosad bile izvan domašaja poreznika. I onda ovo nazivaju državom.
I svi ti cirkusanti koji od 2000. do danas sudjeluju u toj predstavi doista vjeruju da su ono za što se predstavljaju: premijeri da su stvarno premijeri, ministri financija da su ministri financija, ministri gospodarstva da su ministri gospodarstva, državni odvjetnici da su državni odvjetnici, veliki poduzetnici da su poduzetnici... U ovoj predstavi stvarna je, nažalost, samo agonija onih koji trpe teror tih cirkusanata i k tomu ih plaćaju, hrane, oblače, riječju omogućuju im da izvode svoju mizernu predstavu.
O kakvoj se državi i o kakvom povjerenju u sustav ovdje radi svjedoči i to što se pokraj svih tih policija i državog odvjetništva sad osniva posebno saborsko povjerenstvo koje bi trebalo istražiti što je to točno dovelo do uspona i sloma Agrokora. Malo koga pritom smeta činjenica da će isti oni koji su Agrokor omogućili danas istraživati sami sebe, dakle vlastite mutne poslove, pa je ishod te istrage predvidiv poput izlaska sunca ujutro i njegova zalaska uvečer.
Rezultat te istrage u jednu je rečenicu "proročanski" sažela osoba koja igra ministricu gospodarstva: "Za cijelu situaciju u Agrokoru kriv je samo i jedino Ivica Todorić i uprava Agrokora". Ostaje nejasno želi li nas uvažena artistica uvjeriti u to da njezin kolega, koji igra ministra financija, nije imao nikakve veze s upravom Agrokora, nego da je, recimo, bio vrtlarica u Kulmerovim dvorima ili blagajnica u Konzumu.
Kako stvari stoje, možemo odmah zaboraviti na to da će priručno povjerenstvo rasvijetliti brojne crne rupe u sagi o usponu i padu Agrokora, bilo da je riječ o misterioznom nestanku 18.000 tona žita iz Đakovštine koje je, podsjetimo, Vlada nadoknadila iz robnih rezervi, o detaljima privatizacijskog grabeža najunosnijih tvrtki i kombinata, a još manje je vjerojatno da će itko odgovarati zbog načina na koji je Todorić došao do podsljemenskog dvorca, zbog milijardi kuna državne potpore koje su se slijevale u taj koncern, kao i zbog desetljetnog izostanka ikakve kontrole njegova poslovanja.
U međuvremenu, predstava se nastavlja. The show must go on, kako se ono kaže. U posljednjim prizorima, u kojima je korištena tehnika flashbacka, vidjeli smo da se osoba kojoj će kasnije pripasti uloga Vladina povjerenika za Agrokor u ožujku sastala s predstavnicima spomenutog američkog lešinarskog fonda, danas ključnog Agrokorova vjerovnika. Dotle su HDZ i SDP u Saboru složno formirali istražno povjerenstvo za Agrokor. A kad se HDZ i SDP u nečemu slože, kazuje iskustvo, onda gadno nadrapaju hrvatski građani.
