Za rusku javnost bio je to šok. Znalo se da odlazi jer je prema prošlom Ustavu, prije negoli ga je promijenio Putin, bilo tako - Boris Jeljcin mogao je odraditi samo dva mandata. Uostalom, javna tajna su bili njegovi problemi s alkoholom koji se više i nsu dali sakriti. No da će za nasljednika odbrati Vladimira Putina, do jučer anonimnog aparatčika iz St. Petersburga pa šefa tajne službe FSB koji se u par godina strelovito uspeo do funkcije premijera, doduše u to doba ne osobito popularnog, to nitko nije mogao pretpostaviti.
Te večeri, bilo je to prije točno 25 godina - 31.12.1999. - Rusija je pred malim ekranima gledala novogodišnje obraćanje Borisa Jeljcina.
Dragi Rusi, započeo je.
"Još je vrlo malo vremena do čarobnog datuma naše povijesti: dolazi 2000. godina, novo stoljeće, novo tisućljeće.
Svi smo mi taj datum isprobali na sebi, procijenili - prvo u djetinjstvu, a zatim i kao odrasli - koliko ćemo imati godina 2000. godine, koliko godina će imati naša majka, a koliko će godina imati naša djeca. Nekad se činilo da je ova neobična Nova godina tako daleko. Došao je i ovaj dan.
Dragi prijatelji, dragi moji! Danas vam se posljednji put obraćam s novogodišnjim čestitkama. Ali to nije sve: danas vam se posljednji put obraćam kao predsjednik Rusije. Donio sam odluku. Dugo sam i bolno razmišljao o tome. Danas, posljednjeg dana stoljeća koje prolazi, dajem ostavku.
Mnogo puta sam čuo: Jeljcin će se održati na vlasti svim sredstvima, nikome je neće prepustiti. Ovo je laž. Poanta je drugačija. Uvijek sam govorio da neću odstupiti ni koraka od Ustava, da se izbori za Dumu moraju održati u ustavnim rokovima. Tako se dogodilo. A želio sam i da predsjednički izbori budu na vrijeme – u lipnju 2000. godine. To je bilo vrlo važno za Rusiju. Stvaramo najvažniji presedan za civilizirani dobrovoljni prijenos vlasti - vlast s jednog predsjednika Rusije na drugog, novoizabranog. A ipak sam donio drugačiju odluku: odlazim, odlazim prije roka.
Shvatio sam da to moram učiniti. Rusija mora ući u novo tisućljeće s novim političarima, s novim licima, s novim pametnim, jakim, energičnim ljudima. A mi, oni koji smo dugo godina na vlasti, moramo otići.
Vidjevši s kakvom su nadom i vjerom ljudi glasali za novu generaciju političara na izborima za Dumu, shvatio sam: izvršio sam glavni posao svog života. Rusija se nikada neće vratiti u prošlost - Rusija će sada uvijek ići samo naprijed. I ne bih se trebao miješati u ovaj prirodni tijek povijesti. Možemo li se još održati na vlasti šest mjeseci kada zemlja ima jakog čovjeka dostojnog predsjednika i s kojim danas gotovo svaki Rus veže nade za budućnost?! Zašto da ga gnjavim, zašto čekati još šest mjeseci? Ne, ovo nije za mene, nije za moj karakter!
Danas, na ovaj za mene neuobičajeno važan dan, želim reći malo više osobnih riječi nego što inače govorim. Želim te zamoliti za oprost. Jer mnogi naši snovi nisu se ostvarili. A ono što nam se činilo jednostavnim pokazalo se bolno teškim. Ispričavam se što nisam opravdao neke nade onih ljudi koji su vjerovali da se jednim skokom, jednim zamahom može iskočiti iz sive, učmale totalitarne prošlosti u svijetlu, bogatu, civiliziranu budućnost. I sam sam u to vjerovao: činilo se da jednim pritiskom možemo sve savladati.
Nije išlo jednim pritiskom. Na neki način ispao sam previše naivan. Negdje su se problemi pokazali previše složenima. Gurali smo naprijed kroz pogreške, kroz neuspjehe. Mnogi su ljudi doživjeli šok u ovom teškom razdoblju.
Ali želim da znate - nikad ovo nisam rekao, danas mi je važno da ti kažem ovo: bol svakoga od vas odjeknula je bolom u meni, u mom srcu. Neprospavane noći, bolna iskustva – što treba učiniti da bi životi ljudi bili barem malo lakši i bolji. Nisam imao važnijeg zadatka.
Odlazim, učinio sam sve što sam mogao. I to ne zbog zdravlja, nego zbog ukupnosti svih problema. Na moje mjesto dolazi nova generacija – generacija onih koji mogu više i bolje.
U skladu s Ustavom, prilikom podnošenja ostavke potpisao sam ukaz kojim se dužnost predsjednika Rusije dodjeljuje predsjedniku vlade Vladimiru Vladimiroviču Putinu. Tri mjeseca, sukladno Ustavu, bit će šef države. A za tri mjeseca, također u skladu s Ustavom Rusije, održat će se predsjednički izbori.
Uvijek sam bio uvjeren u nevjerojatnu mudrost Rusa. Stoga uopće ne sumnjam kakav ćete izbor napraviti krajem ožujka 2000.
Dok se opraštam, želim svakome od vas reći: budite sretni. Zaslužujete sreću, zaslužujete sreću i duševni mir.
Sretna Nova godina! Sretno novo stoljeće, dragi moji!"
Dakle, Vladimir Vladimirovič Putin.
Kako je dojučeranji šef tajne službe očarao Jeljcina, proučavalo se godinama nakon što je preuzeo vlast.
Kako je ljetos pisao Express, Vladimir Usolcev, Putinov nekadašnji kolega špijun iz Dresdena je rekao:
- Putin je imao nevjerojatan dar da šarmira ljude, posebno starije osobe.
- Razmijem Borisa Jeljcina zašto je izabrao Vladimira Putina. Dobro znam Putina. On te nikad neće izdati. Ali isto tako znam, jednom kad Putin uzme moć, on je više nikad neće predati nekom drugome - povjerio se 1999. u jednom razgovoru s novinarom Anatolij Sobčak, dojučerašnji Putinov mentor, pronađen mrtav 2000. godine pod vrlo sumnjivim okolnostima.
Svjedok u priči bio je Jeljcinov zet Valentin Jumašev, jedan od predsjednikovih ljudi od najvećeg povjerenja, pisao je Express ljetos u feljtonu o Vladimiru Putinu.
- Šef Jeljcinove administracije u odlasku, Anatolij Čubajs, rekao mi je da poznaje jakog menadžera koji bi mi bio dobar zamjenik. Upoznao me s Vladimirom Putinom i počeli smo raditi zajedno. Odmah sam primijetio Putinov fantastičan rad. Bio je briljantan u formuliranju ideja, analizi i argumentiranju svog slučaja - prisjeća se Jumašev.
- Jeljcin je imao nekoliko kandidata na umu, poput Borisa Nemcova, Sergeja Stepašina ili Nikolaja Aksenenka. Razgovarali smo o mogućim nasljednicima. U jednom smo trenutku Jeljcin me pitao: 'Što misliš o Putinu?' Mislim da je on izvrstan kandidat, rekao sam, i da smatram da bi ga trebali razmotriti. Jasno mi je bilo da je spreman za teže zadaće - kaže Jumašev. Čubajs je inače dva desetljeća kasnije, nakon invazije Ukrajine, napustio mjesto Putinova savjetnika i otišao u inozemstvo. U Italiji je hospitaliziran 2022. jer mu je dijagnosticiran rijedak neurološki poremećaj, pisao je Express.
Priča o Putinovu dolasku u Kremlj ima i drugu stranu od one s pozicije moći. Po mnogima, Jeljcinu su servirali gotova imena ljudi iz obavještajne zajednice tako da je dojučerašnjim KGB-ovcima onda praktički svejedno koga će izabrati. Oni se tako i tako vraćaju na vlast.
- Jeljcin je mogao odabrati nasljednika, pod navodnicima, ali sva tri kandidata koja su mu gurnuta bili su iz FSB-a - pojašnjava ruski povjesničar Jurij Felštinski, autor knjige "Od crvenog terora do terorističke države":
- Tu je bio Jevgenij Primakov, koji je bio bivši direktor SVR-a, Vanjske obavještajne službe. Pa Sergej Stepašin, bivši direktor FSK-a, još jedne inkarnacija FSB-a prije nego što je promijenjeno ime. I Vladimir Putin, naravno...
FSB-ov kandidat broj jedan bio je Primakov, ali on se sukobio s Jeljcinom u nekoliko navrata, navodno i oko njegova prekomjernog konzumiranja alkohola. Govorilo se i da je on osobno čak bio za smjenu Jeljcina zbog svima poznatih problema s alkoholom u koje je zabrazdio, a definitivno nije bio spreman garantirati Jeljcinu imunitet na optužbe za korupciju prilikom obnove Kremlja, nakon što napusti funkciju i izgubi imunitet. Tako je Primakov prekrižen. I to će reći da mu je Putin vjerojatno bio spreman garantirati sve.
Drugi kandidat Sergej Stepašin ostavljao je dojam čovjeka koji je spreman na kompromise s Jeljcinovim političkim protivnicima i neprijateljima. Bio je s njima u dobrim odnosima. Tako je otpao i on. Ostao je Vladimir Putin.
- Nitko nikada nije čuo za Putina, osim vrlo pažljivih promatrača politike ili ljudi iz Sankt Petersburga. On najavljuje, ‘ovo je moj nasljednik, to je čovjek koji može voditi državu’, a dolazi do općeg ismijavanja. Sve novine u gradu, uključujući i naše, rekle su da nema šanse da ovaj tip dobije izbore osim ako se ne dogodi nešto stvarno izvanredno - rekao je Matt Ivens, direktor Moscow Timesa.
I dogodilo se.
Serija stravičnih eksplozija u stambenim blokovima u Moskvi, Bujnaksku, Volgodonsku i Rijazanu. Više od 300 mrtvih. Službena verzija - krivac su čečenski militanti.
Putin je slomio Čečeniju, popularnost mu je porasla i dvadeset i kusur godina kasnije napao je i Ukrajinu.
Boris Jeljcin preminuo je 23. travnja 2007. godine u Moskvi. Slučaj korupcije prilikom obnove Kremlja puno ranije je zataškan.
