Allende je tvrdio da se, za razliku od Lenjinove nasilne revolucije u Rusiji ili Castrovog ustaničkog puta na Kubi, socijalistička država može izgraditi putem izbora, to jest korištenjem instrumenata liberalne demokracije. Liječnik, rođen u bogatoj obitelji, volio je kvalitetna odijela, dobru hranu, viski i bio je vrlo uspješan kod žena zbog svoje galantnosti.
Socijalističku stranku utemeljio je 1933. godine, a 1937. izabran je za narodnog zastupnika. Ministar zdravstva postao je 1939., a kasnije je bio i senator u četiri mandata. Predsjednički kandidat bio je četiri puta počevši od 1952., sve dok ga 1970. Unidad Popular (UP), lijeva koalicija koja je okupljala komuniste, socijaliste i druge skupine lijevog centra, nije izabrala u utrci protiv pjesnika Pabla Neruda, koji je bio kandidat Komunističke partije. Allende je pobijedio na izborima s vodstvom od gotovo 40.000 glasova ispred desničara Jorgea Alessandrija; Neruda je dobio Nobelovu nagradu za književnost sljedeće godine, pisao je portal Stav.
Pobjeda psihijatra, marksista, člana Socijalističke stranke u najstabilnijoj zemlji Latinske Amerike početkom rujna 1970. u Washingtonu je izazvala paniku. Predsjednik Richard Nixon bio je “izvan sebe”, pisao je Henry Kissinger, tada savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući. Pomisao da bi se mogla dogoditi nova Kuba, da bi Nixon mogao izgubiti jednu zemlju, baš kao što je to izgubio Kennedy ili Truman, CIA-u je navela na brzo i ne dokraja promišljeno djelovanje. Kissinger je tada izgovorio rečenicu koja ga je pratila više no mnoge druge: “Koji bi bio razlog da promatramo kako zemlja postaje komunistička, zbog neodgovornosti njezinih građana?, napisao je povjesničar Tvrtko Jakovina za Telegram.
Kada je puč 11. rujna 1973. započinjao, predsjednika Allendea probudili su u 6:20 sati. Već malo iza sedam, došao je u predsjedničku palaču La Moneda. Zabarikadirao se s 31 tjelohraniteljem i komunicirao preko radija. Bio je odlučan boriti se, svjestan da u bezizlaznoj situaciji, herojska smrt može biti najvažniji čin njegove političke karijere. Odbio je ponude da se povuče, da napusti zemlju. Posljednji sastanak čileanske vlade održan je u 10.45 u palači pod opsadom. Ulazna vrata razvalila je granata iz tenka, mada su iz kabineta predsjednika, bazukom uspjeli uništiti jedno vozilo. Predsjedničku palaču su oko podneva napali čileanski vojni avioni. Prvi kat palače zauzet je u 14h. Posljednji je ultimatum da se preda Allende odbio u 14.08. Ubio se ili je ubijen malo kasnije, napisao je povjesničar Tvrtko Jakovina za Telegram. Potom su zarobljena i streljana i 72 njegova najbliža suradnika.
Mučeni su deseci tisuća ljudi
Zatim je formirana vlada sastavljena od odabranih ljudi koji su zapovijedali vođenjem državnog udara, s Augustom Pinochetom na čelu. Proglašeno je izvanredno stanje, a parlament je raspušten do daljnjeg. Pinochet je, da bi uništio marksističku prošlost Čilea, odmah osnovao novu tajnu policiju pod imenom "Uprava nacionalne obavještajne službe" ili DINA. Progonio je ljevičare, socijaliste i političke kritičare, što je rezultiralo smaknućima 1200 do 3200 ljudi, zatvaranju više od 80.000 mučenjima desetke tisuća ljudi.
Po okončanju Pinochetove diktature nova vlada je formirala Nacionalnu komisiju za istinu i pomirenje, čiji je glavni posao bio da utvrđivanje eventualnog kršenja ljudskih prava za vrijeme Pinochetovog režima. Do 1996. godine Korporacija je utvrdila krivnju Pinochetovog režima za smrt 3197 osoba i utvrdila imena 600 pripadnika oružanih snaga koji su sudjelovali u kršenju prava. Međutim, Pinochet je proglašen doživotnim senatorom, čime je stekao imunitet unatoč.
Putujući s diplomatskom putovnicom, Pinochet je u rujnu 1998. godine stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo na operaciju leđa. Tu je na zahtjev Španjolske uhićen i zadržan, ali je zbog diplomatskog nereda pušten nakon 16 mjeseci. Dana 2. ožujka 2000. godine General Pinochet je stigao u Santiago, gdje mu je nakon četiri mjeseca ukinut diplomatski imunitet. Pinochet je optužen za brojne zločine. Vrhovni sud Čilea je u srpnju 2002. godine potvrdio da bivši diktator neće izaći pred sud zbog lošeg zdravlja, a tri dana kasnije Pinochet se odrekao titule doživotnog senatora. Umro je 10. prosinca. 2006.
