Američki nosač aviona pred Splitom ima veliku slabost: 65 tisuća kineskih čipova

Malo što simbolizira vojnu moć Sjedinjenih Država poput njihovih nosača zrakoplova. Koštaju kao proračuni cijelih država. Primjerice, cijeli rporačun Slovenije je 16 milijardi eura, a Gerald Ford - "flagship" američke mornarice - stajao je oko 13 milijardi eura. Američki nosač aviona bio je do jučer pred vratima Splita i izgleda silno. No ima veliku slabost - na njemu je oko 65 tisuća kineskih kompjutorskih tčipova. Makar se čini pretjerano postaviti pitanje "može li Kina potopiti sve američke brodove za 20 minuta", kao što pišu mediji pod kontrolom Pekinga.    

Nosači aviona, pravi ploveći gradovi projiciraju snagu diljem svijeta i signaliziraju američkim suparnicima – poput Irana, Rusije i Kine – da je SAD uvijek spreman djelovati. U središtu te moći stoji USS Gerald R. Ford, najnapredniji i najskuplji nosač zrakoplova ikad izgrađen. S više od 75 borbenih zrakoplova, pogonjen dvama nuklearnim reaktorima, ovaj div od 100.000 tona trebao bi biti vrhunac američke tehnologije i industrijske neovisnosti. Ipak, ispod njegove čelične palube krije se uznemirujuća tajna: u njegovim sustavima ugrađeno je više od 6.500 računalnih čipova proizvedenih u Kini, zemlji koju bi upravo ovaj brod trebao odvraćati.

Paradoks američke moći: Ovisnost o suparniku

Otkriće da se u srcu američke pomorske dominacije nalaze tisuće komponenti iz Kine nije izoliran slučaj, već simptom dubljeg, sistemskog problema. Analitička tvrtka Govini, koja za Pentagon provodi detaljne analize lanaca opskrbe, otkrila je šokantne podatke. Ne samo da USS Gerald R. Ford ovisi o 6.500 kineskih poluvodiča, već i drugi ključni američki oružani sustavi, poput borbenog zrakoplova F-35 i krstarećih raketa, sadrže kineske dijelove.

Prema njihovom izvješću, situacija je alarmantna: više od 40 posto poluvodiča koji održavaju oružane sustave Ministarstva obrane (DoD) sada dolazi iz Kine. U razdoblju od 2005. do 2020. godine, broj kineskih dobavljača u američkom obrambeno-industrijskom lancu opskrbe učetverostručio se, a između 2014. i 2022. američka ovisnost o kineskoj elektronici porasla je za nevjerojatnih 600 posto.

ŠPIJUNSKE IGRE 360° Što američki nosač aviona od 13 milijardi $ radi u Splitu?! Dolazio i ruski špijunski brod

Kako je do ovoga došlo? Bryan Clark, voditelj Centra za obrambene koncepte i tehnologiju na Institutu Hudson bjašnjava da je Pentagon desetljećima kupovao gotove oružane sustave od velikih obrambenih tvrtki. Te su tvrtke, u potrazi za nižim troškovima, nabavljale komponente od svojih dobavljača, koji su ih pak nabavljali od svojih, često kineskih, dobavljača. Donedavno, Ministarstvo obrane nije sustavno provjeravalo te niže razine proizvodnje. "Dugo vremena Pentagon jednostavno nije imao informacije o tome koja oružja sadrže kineske komponente", kaže Clark.

Ovom problemu pridonijela je i tri desetljeća duga vladina politika koja je poticala obrambene tvrtke na "lean" proizvodnju i financijsku učinkovitost. To je dovelo do sustava "just-in-time" isporuke, minimalnih proizvodnih linija i malih zaliha. Ishod je, tvrdi Govini, bio suprotan od željenog: nije se uštedjelo, a američka sigurnost postala je ranjiva zbog niskih zaliha i smanjenog kapaciteta za njihovu obnovu. Dok je američka industrijska baza "postala sjena same sebe", Kina je ojačala svoju i proširila se na globalna tržišta, do te mjere da se danas gotovo trećina svjetskih obrambenih tvrtki nalazi u Kini.

Dvije glavne prijetnje: Sabotaža ili embargo?

Stručnjaci vide dva glavna scenarija u kojima bi Kina mogla iskoristiti ovu američku ovisnost. Prvi je sabotaža, a drugi prekid opskrbe.

Prvi scenarij, koji je u Financial Timesu opisao stručnjak za čipove Chris Miller, podrazumijeva da bi kineski proizvođači mogli isporučiti manipuliran ili nekvalitetan hardver. Zamislivo je da bi kineski čipovi mogli prikupljati tajne podatke ili biti namjerno loše proizvedeni kako bi se brže kvarili. To bi, primjerice, moglo značiti da američke podmornice moraju češće na neplanirane popravke, čime bi bile izvan djelovanja u ključnim trenucima, primjerice u Indo-Pacifiku.

Zvonimir Barisin/PIXSELL

Međutim, Bryan Clark ovaj scenarij smatra tek teoretskom opasnošću. On ističe da su kineski čipovi koji se koriste u američkim oružanim sustavima uglavnom komponente široke potrošnje, koje se ugrađuju i u civilne proizvode poput automobila i kućanskih aparata. Proizvođač čipova ne zna gdje će oni na kraju biti upotrijebljeni, stoga Kina ne bi mogla ciljano plasirati manipulirane čipove u američka oružja. Uz to, za "sustavno kritične" komponente, poput onih u nuklearnom pogonu ili sustavima za sigurnost leta, odavno postoje strogi propisi koji isključuju takve rizike.

Stvarna Opasnost: Prekid Opskrbe

Clark stoga vidi mnogo veću opasnost u drugom scenariju: kineski embargo na izvoz. Kina bi mogla zabraniti isporuku ne samo čipova, već i rijetkih zemnih metala ili permanentnih magneta. SAD ovisi o Kini za sva tri resursa, a oni su ključni za brojne oružane sustave. Rijetki zemni metali nalaze se u čipovima visokih performansi, dronovima i uređajima za noćno gledanje, dok su permanentni magneti sastavni dijelovi motora, generatora i senzora.

ENERGIJA ZAGREBA I LJUBLJANE Politika i društvo Nuklearni šah-mat! Slovenci grade Krško 2 i ne daju pola struje: 'može 25-49 posto'

Ova ovisnost daje Kini ogromnu polugu. Predsjednik Xi Jinping ne taji svoju namjeru da stranu ovisnost koristi kao oružje. U listopadu je ispalio "pucanj upozorenja" kada je sankcionirao američkog proizvođača dronova Skydio, čiji su kupci i američke oružane snage. U roku od nekoliko dana, Skydio je počeo racionirati baterije koje nabavlja iz Kine.

Zvonimir Barisin/PIXSELL

Oslobađanje od ove ovisnosti moglo bi potrajati desetljećima. Dok za čipove postoje alternative na Zapadu, iako po višim cijenama, postrojenja za preradu rijetkih zemnih metala gotovo da i ne postoje, a proizvodnih pogona za permanentne magnete uopće nema. Clark procjenjuje da bi moglo proći i desetljeće prije nego što se ta proizvodnja vrati u SAD.

I dok se SAD bori s unutarnjim slabostima svog industrijskog lanca, na svjetskim oceanima odvija se nova utrka u naoružanju, s nosačima zrakoplova u središtu.

Američka Flota: Moćna, ali preopterećena?

Sjedinjene Države i dalje upravljaju najvećom i najmoćnijom flotom na svijetu, s 11 aktivnih nuklearnih nosača zrakoplova. Ipak, mnogi analitičari upozoravaju da je taj broj opasno nedovoljan za suočavanje s kombiniranim prijetnjama rastuće Kine i agresivne Rusije. Tijekom Hladnog rata, SAD je imao 15 nosača samo za suprotstavljanje Sovjetskom Savezu. Danas, s globalnim obvezama na više frontova, neki tvrde da je povratak na flotu od 15 ili više nosača strateška nužnost. Međutim, američka brodograđevna industrija, oslabljena nakon Hladnog rata, bori se s nedostatkom radne snage i zastarjelom infrastrukturom. Cijena je također golema prepreka: jedan nosač klase Ford košta oko 12-13 milijardi eura, bez troškova zrakoplova i pratećih brodova.

Kineski zmaj na moru: Brz Uspon i Tehnološki Skokovi

Kina, s druge strane, ubrzano jača svoju pomorsku moć. Trenutno ima tri nosača zrakoplova: Liaoning (preuređeni sovjetski brod), Shandong (prvi domaće izgrađen) i najnoviji Fujian. Fujian predstavlja ogroman tehnološki iskorak jer je opremljen elektromagnetskim katapultima (EMALS), tehnologijom koju je dosad posjedovao samo američki Gerald R. Ford. Iako kineski nosači još uvijek zaostaju u pogledu veličine i pogona (svi su konvencionalno pogonjeni), brzina napretka je zapanjujuća. Ipak, najveći kineski nedostatak nije tehnologija, već iskustvo. SAD ima stoljeće iskustva u operacijama s nosačima, dok Kina tek gradi svoju prvu generaciju mornara i pilota. Kako kaže Clark, "možete nešto projektirati i izgraditi mnogo brže nego što možete izgraditi grupu ljudi koja će time upravljati".

Ruski medvjed u suhom doku

Rusija posjeduje samo jedan nosač zrakoplova, Admiral Kuznjecov. Ovaj brod, porinut još 1985., od 2017. je na popravku koji je obilježen nizom nesreća, požara i tehničkih problema. Njegov povratak u službu je neizvjestan, a neki izvori navode da bi mogao biti i povučen iz upotrebe. Ruska mornarica danas je tek sjena nekadašnje sovjetske sile.

Dok USS Gerald R. Ford plovi svjetskim morima kao simbol američke snage, pa smo ga mogli vidjeti i u Splitu, njegova ovisnost o kineskim komponentama služi kao snažan podsjetnik na strateške ranjivosti koje su se godinama gomilale. SAD i dalje ima tehnološku i iskustvenu prednost, ali erozija industrijske baze i kompromitirani lanci opskrbe predstavljaju dugoročnu prijetnju. Proces obnove industrijske samodostatnosti bit će dug i skup, a do tada će američki ponos morati ploviti s kineskim srcem.