Iako su bilateralni odnosi na povijesnom vrhuncu, a između Zagreba i Ljubljane vlada sve donedavno posve nezamisliva politička idila, ovih se dana ipak pojavio i jedan ozbiljan problem, prvi nakon dugo vremena. Naime, vodstva dviju zemalja, iako su već nekoliko desetljeća uspješne suvlasnice postojeće nuklearke u Krškom, nikako se ne uspijevaju dogovoriti oko projekta gradnje novoga bloka nuklearne elektrane, koji se u Sloveniji naziva JEK2, a u Hrvatskoj NEK2. To bi, ako uskoro ne bude dogovora, lako moglo prerasti u ozbiljan politički problem. O tom smo problemu ovih dana razgovarali s upućenim diplomatskim izvorima u Zagrebu i Ljubljani, koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni te koji su nam objasnili pozadinu i potencijalno razorne političke posljedice ovoga spora, piše Denis Romac za Express.
Projekt gradnje nove nuklearke najveći je u povijesti samostalne Slovenije. Riječ je o strateškom energetskom projektu koji bi trebao osigurati energetsku sigurnost i stabilnost zemlje u sklopu energetske tranzicije i postupnog odustajanja od fosilnih goriva. Postojeća nuklearka također je iznimno važna za Sloveniju, zato što Krško Sloveniji osigurava 35 posto potrebne električne energije, dok hrvatska polovica Krškog zadovoljava Hrvatskoj 15 posto potreba za električnom energijom, a s drugom nuklearkom taj bi se udio povećao na 40 posto, što bi Hrvatskoj omogućilo dekarbonizaciju i punu samodostatnost što se tiče električne energije. Postojeća nuklearka, koja je u izvrsnom stanju, licencirana je za proizvodnju električne energije do 2043., što je sasvim dovoljno vremena da se krene u realizaciju NEK2, koji bi trebao nadomjestiti NEK, s obzirom na to da te dvije nuklearke neće funkcionirati paralelno. Međutim, zbog financijske zahtjevnosti te investicije - cijeli projekt procijenjen je na između devet i 15 milijardi eura, a godišnji proračun Slovenije za prošlu godinu iznosio je oko 16 milijardi eura - jasno je da Slovenija projekt nove nuklearke ne može realizirati samostalno i da za njega treba partnera, a nema ništa logičnije od toga da Slovenija i Hrvatska, suvlasnice postojeće nuklearke, u taj zahtjevni projekt uđu zajedno.
Krško inače tehnički besprijekorno funkcionira od puštanja u rad 1981. godine, piše Romac za Express. Zašto se onda Zagreb i Ljubljana ne uspijevaju dogovoriti? Postoji nekoliko problema i otvorenih pitanja, no ključan se odnosi na raspodjelu vlasništva nad novim blokom. Dok hrvatska strana inzistira da i novi projekt bude realiziran po vlasničkome modelu 50:50, što je model koji se pokazao uspješnim i u slučaju postojeće nuklearke, Slovenija na to ne pristaje. Slovenska strana, kako su nam objasnili u Ljubljani, od početka - i to od prvog posjeta slovenskog premijera Goloba premijeru Plenkoviću u Zagrebu u ljeto pretprošle godine, kad je Golob prvi put Plenkoviću iznio slovenske planove o gradnji nove nuklearke - ustrajava na činjenici da nova nuklearka nije samo produžetak stare, nego posve novi i samostalni projekt slovenske države, iako će se nalaziti odmah pored postojeće nuklearke. Hrvatska je odmah dobila jasan poziv da se pridruži, ali ne po principu 50:50, što bi vodilo prema podijeljenoj upravi, kao i raspodjeli struje na podjednake dijelove.
To je, kažu nam, odmah šokiralo hrvatsku stranu. Međutim, slovenska strana nije odustala od svoje argumentacije. S obzirom na to da je riječ o slovenskom državnom projektu i da “više ne postoji zajednička država”, Slovenija će imati natpolovični udio u budućoj nuklearci, pa makar se radilo i o samo 51 posto. To pak znači da Hrvatska, tako barem tvrde u Ljubljani, može dobiti od 25 pa sve do 49 posto vlasništva. Nedavno se u hrvatskim medijima pojavila informacija da je Ljubljana navodno Hrvatskoj poslala službeni prijedlog za sudjelovanje u projektu NEK2, ponudivši joj 25-postotni vlasnički dio bez upravljačkih prava, dok bi slovenska država imala 51 posto, a preostali dio pripao bi slovenskom društvu Gen energija, kao i istovjetan udio u raspodjeli profita iz buduće nuklearke, no u Ljubljani su nam takve informacije oštro demantirali.
Drugim riječima, u Ljubljani smatraju da je neprimjereno da danas dvije države upravljaju jednom nuklearkom zbog potencijalnog neslaganja oko niza pitanja, poput gašenja, servisiranja i slično, a to za Hrvatsku predstavlja ozbiljan problem.
Slovenski nas sugovornici uvjeravaju kako im kucaju na vrata zainteresirani Austrijanci i Talijani, kojima je to jedini način da dođu do nuklearne energije, s obzirom na to da oni nemaju pravo graditi svoje nuklearke, i koji žele ući s po 20 posto udjela, dok na hrvatskoj strani nisu skloni ulasku privatnog kapitala, s obzirom na to da bi se radilo o prevelikom zadiranju u energetsku suverenost.
U Zagrebu nas uvjeravaju da je malo vjerojatno da će hrvatska strana popustiti oko modela 50:50, iako je premijer Plenković nakon nedavnog sastanka s Golobom u dvorcu Vinica sugerirao da je Hrvatska, premda je dosadašnji model “idealan”, otvorena za razgovore i o drugim opcijama.
“Nakon iskustva s Inom i MOL-om, a znamo koliko je to bolna točka hrvatske energetike i što znači gubitak upravljačkih prava, što je dovelo do komplikacija odnosa s Mađarskom, ne možemo dopustiti ponavljanje tog slučaja i sa Slovenijom. Ne želimo novi MOL”, rekao nam je naš hrvatski izvor,
Cijeli tekst o slučaju drugog bloka Nuklearne elektrane Krško možete pročitati OVDJE.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
5 godina 49% neka ima RH, pa potom 49% neka ima Slovenija i tako u krug
Treba menjat za Piranski zaljev !