Bilo je devet ujutro i sunčan dan, 19. travnja 1995. - prije točno 30 godina - i pred federalnom zgradom Alfred P. Murrah u Oklahoma Cityju bio je parkiran žuti kamiončić Ford F-700 s natpisom Ryder. U zgradi Murrah su državni službenici, između ostalog tu je i ured FBI-a u Oklahomi, ali i dječji vrtić. No ispod cerade žutog kamiona krije se bomba napravljena od 2300 kg gnojiva amonijevog nitrata, pomiješanog s približno 540 kg tekućeg nitrometana i 160 kilograma Tovexa. To je vrsta eksploziva u gelu sastavljena od amonijevog nitrata i metilamonijevog nitrata koji ima nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalni dinamit, uključujući nižu toksičnost i sigurniju proizvodnju, transport i skladištenje.
Točno u 9.02 odjeknut će strašna eksplozija i doslovce otkinuti pola zgrade na osam katova. Armirani beton pucao je kao od šale od siline eksplozije u najvećem terorističkom napadu na američkom tlu prije 11. rujna. Pod betonskim pločama ostat će zdrobljeno 168 ljudi, uključujući i 19 djece, od kojih je jedno imalo samo šest mjeseci, a nekako će živu glavu izvući 672 ranjenih. Amerika je bila u šoku, tim više što se napad dogodio na drugu godišnjicu tragedije u Wacou.
Tamo se 1993. dogodila opsada sjedišta vjerske sekte Branch Davidians, koju je predvodio David Koresh. Opsada je počela 28. veljače kada je ATF pokušao izvršiti raciju zbog posjedovanja ogromne količine ilegalnog oružja, što je dovelo do pucnjave i smrti četvero agenata i šest članova sekte. Nakon toga uslijedila je 51-dnevna opsada koju je predvodio FBI. Dana 19. travnja, vlasti su pokrenule napad suzavcem kako bi prisilile članove da se predaju. Tijekom tog napada izbio je požar u kojem je poginulo 76 ljudi, uključujući Koresha.
U početku je iz FBI-ja neslužbeno procurilo da traže počinitelje s Bliskog Istoka, no uskoro je istraga utvrdila da je za bombaški napad kriv je bio Amerikanac - Timothy McVeigh, bivši vojnik, veteran Zaljevskog rata i desničarski ekstremist. Napad je izveo kao osvetu za opsadu Waca i masakr u Ruby Ridgeu. McVeigh je sasvim slučajno uhićen manje od dva sata nakon napada zbog vožnje bez tablica i posjedovanja ilegalnog oružja. Tek kasnije je povezan s napadom preko ostataka kamiona i dokaza iznajmljenog vozila. Osuđen je na smrtnu kaznu. Timothy McVeigh, veteran Zaljevskog rata, proglašen je krivim za napad. Njegov suučesnik, Terry Nichols, osuđen je na doživotni zatvor. Priča o ovoj tragediji ispričana je u Netflixovom dokumentarcu "Američki teror: Bombardiranje Oklahoma Cityja".
McVeigh i Nichols upoznali su se 1988. u Georgiji, tijekom osnovne obuke za vojsku Sjedinjenih Država. Nakon što je napustio vojsku, kao veteran Zaljevskog rata, McVeigh je počeo prodavati oružje diljem zemlje. Dok se vozio uokolo, slušao bi programe koji raspravljaju o teorijama zavjere i antivladinim osjećajima. Ovo protuvladino i "protuFBI-jevsko" raspoloženje potaknule su, posebno, dvije operacije koje je vladina agencija provela s ciljem otkrivanja ilegalnog posjedovanja oružja: prva u Idahu 1992., tijekom koje su umrli supruga i sin neonacističkog vođe Randyja Weavera, te druga u Teksasu 1993., poznata kao opsada Wacoa, koja je završila smrću 76 ljudi i vođe sekte Branch Davidian, Davida Koresha. Oboje - prema McVeighu - bili su dokaz da je vlada željela likvidirati ljude poput njega, pisao je Wall Street Journal.
Tako je McVeigh počeo planirati dizanje u zrak savezne zgrade, sve kako bi potaknuo druge poput sebe na pobunu. Njegova pozornost pada na saveznu zgradu Alfreda P. Murraha, deveterokatnicu u kojoj se nalazilo četrnaest saveznih agencija, uredi za regrutiranje vojske i marinaca te vrtić.
Točno u 9 sati ujutro 19. travnja 1993., McVeigh je parkirao svoj kamion Ford F-700 natovaren bačvama eksplozivne smjese ispred zgrade Murrah. U 9.02 kamion eksplodira. Njegova bomba je uništila cijelu sjevernu fasadu savezne zgrade, oštetivši 324 druge zgrade u radijusu od 16 blokova. Udarni val uništio je 86 vozila u cijelom području. Praktički svaki kat urušavao se na onaj ispod.
Dan nakon napada, osovina kombija korištenog kao bomba pronađena je blok dalje. Uz pomoć Nacionalnog ureda za krađu automobila, savezni agenti uspjeli su pronaći puni identifikacijski broj kombija: kombi je bio unajmljen dva dana ranije u Kansasu. Zajedno sa zaposlenicima centra za iznajmljivanje, FBI izrađuje dva foto-robota. Glavni osumnjičeni: bijelac, moguće bivši vojnik.
Najveći doprinos dolazi od zaposlenika motela u kojem se takav čovjek pojavio noć prije eksplozije: prijavio se pod imenom Tim McVeigh. U trenutku uhićenja, McVeigh je naveo adresu u Deckeru u Michiganu. FBI je organizirao raciju, ali nikoga nisu pronašli u kući. Umjesto toga pronalazi amonijev nitrat, detonatore, knjige o izradi bombi i ručno nacrtanu kartu centra Oklahoma Cityja.
U nastojanju da pronađe doušnika, policija ispituje McVeighovog oca. Pitaju ga kome se, po njegovom mišljenju, njegov sin mogao obratiti da organizira takav napad. Čovjek spominje dva imena: Terry Nichols i Michael Forty, s kojima je služio u vojsci. Terry Nichols je i vlasnik kuće u kojoj je boravio McVeigh.
Fortyjeva uloga ubrzo je postala važnija: bio bi ključni svjedok optužbe. McVeigh je, zapravo, kupio sve elemente za bombu s Terryjem, a zatim ih pokazao Fortyju. Pa mu je još i dogovorio putovanje u Oklahoma City kako bi mu pokazao gdje želi postaviti bombu. Ukratko, Forty je znao McVeighove planove, ali ih nije prijavio. Zbog toga će dobiti deset godina zatvora.
McVeigh je 1997. proglašen krivim, osuđen na smrtnu kaznu i 1. lipnja 2001. je pogubljen dok Terry Nichols služi doživotnu kaznu bez mogućnosti uvjetnog otpusta.
