Odvjetnik Anto Nobilo (74) osnovao je političku stranku Pravi socijaldemokratski pokret. Stranka je još nije operativna, u tijeku je organizacija stranačkih tijela. Središte stranke je u njegovu odvjetničku uredu u Amruševoj. Nobilo je, koji je DORH-u predao kaznenu prijavu protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića zbog navodnih zloporaba u slučaju Hipodrom, tvrdi kako neće izaći na lokalne izbore 18. svibnja već mu je cilj izlazak na parlamentarne izbore.
Nobilo se već i ranije politički angažirao. Bio je u HNS-u pa je čak i bio njihov kandidat za ministra praviosuđa no nakon optužbi da je šamarao suprugu od toga nije bilo ništa. Inteligentan, elokventan i vraški uporan Nobilo je među prvima shvatio važnost medija. Od progona nepoćudnih u bivšem režimu, do branitelja slabih i obespravljenih pa do bogatih i moćnih, bivših Udbaša, savjetovanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, uvijek je vodio računa o medijskoj prezentaciji svoga djelovanja.
Nobilo je nakon završene karlovačke gimnazije 1969. godine, upisao Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1976. godine. Potom se zaposlio kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu. Bio je tužitelj četiri godine u Donjoj Stubici. Povratkom u Zagreb, kao dečko koji obećava s backgroundom iz partizanske obitelji, dobio je slučaj koji mu je donio uzlet u tužiteljskoj karijeri i osigurao status javne osobe.
Nobilo je, naime, 1986. godine bio je dio bio tužiteljskog tima u procesu protiv Andrije Artukovića, bivšeg ministra u vladi NDH. Artuković je živio u Los Angelesu i uhićen je 1984. godine, a tadašnje jugoslavenske vlasti iz drugog su pokušaja uspjele od američkog pravosuđa ishoditi dozvolu za njegovo izručenje.
Silvije Degen, jedan od Artukovićevih branitelja, svojedobno je rekao kako je Artuković bio toliko dementan da je bio uvjeren kako se umjesto na suđenju u Zagrebu nalazi na suđenju za ustanak u Lici (1932. godine), koji su organizirali pripadnici ustaša, Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), na čijem čelu je bio Ante Pavelić. Nobilo je tijekom suđenja, navodno, u jednom trenutku Artukoviću rekao: "Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju nezavisnu Hrvatsku!" Ovaj mu je, navodno, odgovorio: "Ja neću, ali ti sigurno hoćeš!"
Nakon dvije godine suđenja Artuković je 1986. godine osuđen na smrt no presuda zbog njegova zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je 16. siječnja 1988.
- Nakon što sam 1986. godine odradio Artukovića, postao sam šef Kaznenog odjela zagrebačkog Okružnog tužilaštva i od tog momenta pa sve do 1992. svi najteži predmeti su bili moji - kazao je svojedobno Nobilo za Glas Istre. Kao tužitelj, Nobilo je sudjelovao u nekoliko značajnih i kontroverznih slučajeva. Godine 1989. podnio je prekršajnu prijavu protiv Franje Tuđmana zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika. Bio je tužitelj i u postupcima protiv Željka Ražnatovića Arkana i Gorana Hadžića 1991. godine. Pokrenuo je istrage ubojstva obitelji Zec i zločina u Pakračkoj Poljani.
"Nisam htio uhititi Tuđmana i Manolića"
Na osnivačkom kongresu HDZ-a u Lisinskom 1989. godine Franjo Tuđman je, između ostalog, rekao i da “NDH nije bila samo fašistička tvorevina, nego i izraz želje hrvatskog naroda za samostalnom državom”.
- Kada smo ocjenjivali treba li zabraniti HDZ nakon kongresa u Lisinskom, nakon pritisaka jednog dijela politike, odlučili smo da nećemo ići s tim postupkom. Iako, bilo je puno vatre i nacionalističke atmosfere, dolazili su ljudi izvana sa svakakvim zastavama - prepričao je svojedobno Nobilo.
- Prvog prosinca 1990. godine Srbi koji su tada održavali takozvane “mitinge istine” krenuli su za Ljubljanu i pritom stali u Zagrebu. Tada su Tuđman i Manolić izradili i proširili jedan letak, vrlo pažljivo napisan jer se između redova nalazio poziv na ustanak, da se sruši vlast i napadnu ti Srbi. Tako su vjerojatno htjeli preuzeti vlast u Hrvatskoj. Ja sam tada bio dežuran na Županijskom sudu u Zagrebu da možemo brzo donositi odluke. Oko deset sati dolaze mi iz državne sigurnosti s prijavama protiv Tuđmana i Manolića. Htjeli su da ih odemo uhapsiti. Specijalci su bili spremni u Ilici, upalo bi se u njihove prostorije, a postojale su informacije da ćemo tamo naći podatke i materijalne dokaze o tome da Tuđmana i druge financira ekstremna emigracija, što je tada bilo kazneno djelo. Mogli smo, dakle, zatvoriti Tuđmana i Manolića i staviti HDZ van zakona - kazao je Nobilo.
Ipak, do uhićenja nije došlo.
- Ja to dobivam, vidim da nemamo čvrsti slučaj i protivim se. Oko ponoći zovu šefovi zagrebačke državne sigurnosti i nagovaraju moju šeficu i mene da promijenimo odluku. Ona se kolebala i u jednom trenutku izlazi iz prostorije. Siguran sam da je tada zvala upravo Frančulu. Vratila se i složila sa mnom - kazao je Nobilo.
Branio je Jelavića, Blaškića, Perkovića, Kutlu, Polančeca...
U državnom odvjetništvu ostao je do 1992. godine. Tada prelazi u odvjetnike. Slučajevi su mu bili vješto medijski popraćeni što mu je dalo zamah u karijeri i nove klijente. Prvi medijski popraćen slučaj bilo je zastupanje Željka Meseca zbog financijskog inženjeringa pa obitelji poduzetnika Šefika Mujkića kojeg su do smrti pretukli SZUP-ovci. Branio je i Enu Begović, Hrvoja Petrača, Miroslava Kutlu, Damira Polančeca, bankaricu fra Šime Nimca Jasminu Bilonić, Dragu Mačeka, Danka Končara, Pirušku Canjugu, Nikicu Jelavića, obitelj Zec...
U Haagu je zastupao generala HVO-a Tihomir Blaškića. Protiv Nobila je tada bila pokrenuta istraga zbog davanja povjerljivih dokumenata medijima i odavanja imena zaštićenog svjedoka. Posebni interes javnosti izazvao je i slučaj Lex Perković. Nobilo je, naime, preuzeo obranu Josipa Perkovića ( dolje) u Njemačkoj. Perković je bivši djelatnik UDBE, jugoslavenskih tajnih službi, i nekoliko hrvatskih tajnih službi. Njemačko pravosuđe osudilo ga je za ubojstvo Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta u Njemačkoj na doživotnu zatvorsku kaznu.
Prije tri godine 24sata objavile su kako Nobilo o izgradnji nebodera i tisuća stanova pregovara s Bogoljubom Karićem, kontroverznim poduzetnikom i jednim od najbogatijih Srba, koji je izabrao je Hrvatsku za investiranje.
S Pripuzom je u poslu s nekretninama
- Vjerujem da će se dogovor okončati pozitivno i da ćemo krenuti u zajedničke investicije - rekao je tada Nobilo, koji sa svojim partnerima, Dankom Končarom, obitelji Carić pokojnog Milana i Petrom Pripuzom, ima u vlasništvu stotine tisuća četvornih metara na zagrebačkom Črnomercu i nedaleko od Arena Centra.
Bogoljub Karić svoje je carstvo izgradio u Srbiji, bio je blizak režimu Slobodana Miloševića, a nakon demokratskih promjena s braćom je optužen za pronevjere, pa je pobjegao u Rusiju, a zatim u Bjelorusiju gdje je uz Lukašenkov blagoslov izgradio praktički novi grad sa čak 30.000 stanova. U Zagrebu želi dva mega projekta.
Uz sam nasip, nedaleko od rotora i preko puta Arena Centra, tvrtke Nobila, Končara i Carića imaju 78.000 kvadrata zemljišta, objavila se 24sata u travnju 2022. godine. Na njima se mogu graditi četiri nebodera visine i do 19 katova, ukupno 270.000 kvadrata. Tri su stambena, a jedan je predviđen za hotel. Zemljište na Črnomercu, poznato kao Müllerov breg, prostire se na 240.000 kvadrata. Nalazi se odmah iznad okretišta tramvaja i bivše ciglane. Tu je, uz spomenuti trojac, u suvlasništvu i tvrtka povezana s obitelji Pripuz.
Zemljište je vraćeno nasljednicima u zelenoj namjeni, koji su ga zatim prodali za 30-ak milijuna kuna. Nedugo zatim pokojni gradonačelnik Milan Bandić prenamijenio je zemljište u građevinsko i tako mu povećao vrijednost. Prema starom urbanističkom planu, tamo se može graditi više od 2000 stanova. Ali on se mora promijeniti, a i Nobilo je najavio da će ići na manje stanova i manje zgrade koji bi trebali biti luksuzniji.
Propao mu posao s Bogoljubom Karićem
S Karićem su, potvrdio je Nobilo za 24sata u travnju 2022., pregovarali za oba projekta u paketu.
- Njegova tvrtka ima golemo iskustvo i, ako se uspijemo dogovoriti, plan je realizirati projekte koji će dati novu vrijednost gradu. Ne želimo prosječnost. Njihovi stambeni neboderi u Minsku mali su gradovi za sebe, s konceptom kakav ne postoji u Hrvatskoj. U njima su i dućani, bazen, vrtić, svi popratni sadržaji, a imaju i zajedničku recepciju i održavanje. Mi ne želimo prodati zemljište niti ga dati u zamjenu za izgrađene nekretnine, želimo sudjelovati u projektu od početka do kraja i dijeliti dobit. Želimo u Zagrebu napraviti iskorak koji će ga pretvoriti u svjetsku metropolu - rekao je Nobilo novinaru 24sata Ivanu Pandžiću. No pregovori s Karićem su propali.
- Nobilo je suosnivač dvije tvrtke koje su vlasnici zemljišta u Urbanističkom planu uređenja Savski park - Istok. On je tamo htio graditi nebodere direktno uz Savu blizu Laništa, i mi smo taj UPU stavili izvan snage prije godinu dana. Jedna stvar je kad odvjetnik radi odvjetnički posao, no on ide u medije i blati mene konkretno pet tjedana pred izbore, i ovo što radi sigurno ne spada u odvjetnički posao. On je ovako sigurno u kampanji. Zašto? Zato da bi njegova stara ekipa došla na vlast koja mu je izglasala taj urbanistički plan uređenja i kako bi mogao raditi nebodere. Ja ga otvoreno pitam koliko je novca izgubio na toj odluci Gradske skupštine prije godinu dana - kazao je Tomašević.
Prijavljivan za nasilje
Nobilo je majstor taekwondoa. S tom borilačkom vještinom počeo se baviti 1968. godine.Za jugoslavensku reprezentaciju nastupao je od 1973. do 1981. godine. Osvojio je deset uzastopnih naslova prvaka Jugoslavije u teškoj kategoriji. Na svjetskom prvenstvu u Montrealu 1974. godine osvojio je srebrnu medalju, dok je na prvom Europskom prvenstvu u Stuttgartu 1975. godine osvojio zlato. Nakon aktivne natjecateljske karijere od 1978. do 1990. godine bio je trenera i izbornik jugoslavenske reprezentacije, a također je i autor nekoliko knjiga o taekwondou.
Pjevač Tony Cetinski, koji je tada bio u vezi s Nobilov kćeri Ivanom, tvrdio je da je 2000. godine Nobilo poslao na njega poslao dvojicu kako bi ga naveli da prekine vezu s Ivanom. Nobilo je to demantirao. Tijekom svoje karijere bio je povezan s još nekoliko kontroverznih situacija. Bivša supruga Jadranka optužila ga je za obiteljsko nasilje, što je 2004. godine dovelo do njegove eliminacije s liste HNS-ovih kandidata za ministra pravosuđa. Godine 2009. izazvao je kontroverzu kada je ošamario 15-godišnjaka tijekom incidenta s prosvjednicima koji su blokirali cestu.
