Apple, Facebook, Google, Uber ili kad pohlepa zavlada

Predstavljajući u srpnju 2019. krovnu temu onoga što je trebalo biti arhitektonska izložba Venecijanskog bijenala 2020., njezin glavni kustos, a ujedno i dekan School of Architecture and Planning pri uglednom MIT-u, libanonski arhitekt Hashim Sarkis nije mogao niti pretpostaviti da će postavljeno pitanje “Kako ćemo živjeti zajedno” okolnosti pretvoriti u “Kako ćemo živjeti razdvojeni”. U tom su smjeru, a bez svijesti o nadolazećoj pandemiji, svoj odgovor oblikovali članovi hrvatskog tima. Njihov project “Togetherness/Togetherless” nadahnut riječkom industrijskom baštinom dekonstruira elemente društvenog ugovora i, stvarajući prostor za jedno, otvara mjesto mnogima. No nisu arhitekti, dizajneri i povjesničari umjetnosti predvođeni povjerenikom Idisom Turatom jedini hrvatski autori zastupljeni na ovogodišnjoj izložbi. Kao član austrijskog projektnog tima ondje boravi i Lovro Končar-Gamulin (1994.), mladi zagrebački arhitekt. Nakon završetka studija arhitekture na austrijskom Technische Universität Wien, radi u bečkom Centru za globalnu arhitekturu (Center for Global Architecture), a njegovi su ga mentori, Peter Mörtenböck i Helge Mooshammer, pozvali da im se pridruži na izradi “Platform Austria”, nacionalnog odgovora na Sarkisovo, novom aktualnošću osvijetljeno, pitanje. No i bez COVID-19, austrijsko bi rješenje bilo inovativno i intrigantno. Naime, iako se ne izjašnjavaju kao tehnofobi, štoviše prednosti i dobrobiti tehnološkog napretka spremno prihvaćaju, zapitali su se kako živjeti u svijetu čiji bi sastavni dio, i važan agens pri donošenju odluka, bile i digitalne platforme. Trebamo li ih spremno prihvatiti?