Jedan od bližih suradnika Franje Tuđmana pripovijeda nam kako je predsjednika upozorio na to da je jedan od njegovih najbližih suradnika "udbaš". Tuđman mu je pokazao ladicu svog radnog stola: "Pogledaj, tu je njegov dosje. S ovim ga držimo pod kontrolom. Nema šanse da bude svojeglav...", rekao je. Taj dosje je sačinjen u Službi državne sigurnosti (SDS RSUP SR Hrvatske), tj. Udbi.
To su prljavi materijali kojima je teško procijeniti smisao, pouzadnost, autentičnost, logiku nastanka. No materijali koje žele otvoriti Božo Petrov i Most nešto su sasvim drugo. To je partijska kartoteka u kojoj se nalaze biografije svih članova Saveza komunista Hrvatske. Tamo su generalije, datumi, karakteristike, ocjene moralno političke podobnosti, stavovi, ekspozei, mišljenja... koji danas mogu izgledati sablažnjivo te vlasnicima kartona priuštiti neugodno suočenje s prošlošću. Vlastitom...
Mali ali ilustrativan primjer. Jedan je desničarski portal prošle godine objavio "partijski karton" poznatog zagrebačkog HDZ-ovca, u kojemu je, nakon niza osobnih podataka, pod rubrikom "nacionalnost" pisalo: "Jugoslaven". Grdo! Još lani, u Savskoj je glavna parola na legendarnom šatoru bila "1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena..." Karton je bio ispisan pisaćim strojem i izgledao je autentično. Hadezeovac je reagirao kao oparen:
Nikad se nije iskazivao kao Jugoslaven, uvijek je bio Hrvat, sve je izmišljotina. Tužio je portal i dobio. Demanti je sudskim nalogom objavljen na portalu. No dezinformacija je kao jastuk pun perja koje pustite s vrha nebodera, a demanti je pokušaj da se to perje vrati u jastučnicu... Kako će se danas doimati partijski kartoni dužnosnika HDZ-a u kojima su njihove molbe za prijem u partiju? Internetom je dugo kružila lažna partijska knjižica Tomislava Karamarka, koja mu je nanijela mnogo štete na ugledu, no inteligentijim čitateljima bilo je jasno da je riječ o satiričkoj montaži.
U Partiju su, naime, uglavnom primali odlikaše i radnike, pa je odmah bilo jasno da to nije njegovo, to prije što nije bio ni pripadnik radničke klase. No netko je davno izvukao partijski karton Hloverke Novak Srzić, a ona je uvijek bila odlikašica, koji je bio autentičan. Molba za prijem bila je napisana užasno patetično i vrlo ljigavo. To je onda, kao i danas, bio standard i znak namjere iskazivanja moralno-političke podobnosti.
Već sama pripadnost Savezu komunista mnogima bi danas užasno zagorčala život, no Hloverka Novak Srzić - koja je kasnije postala i čelnica HDZ-a, prokomentirala je to otkriće vrlo hladnokrvno. "Ja sam ušla u partiju početkom 3. razreda gimnazije, a izašla krajem 3. razreda gimnazije", rekla je. "Nisu me iz prve primili, pa sam pisala dvije molbe. Bila je tamo moja ekipa iz razreda, pa sam i ja htjela ići. Na novinarski kolegij niste mogli ako niste bili u partiji", kaže Hloverka i dodaje da je ušla jer su tamo bili njeni "dečki i cure".
To je prilično ordinarna laž, u koju mogu povjerovati svi mlađi od 15 godina. Tomislav Jakić bio je, recimo, vodeći vanjskopolitički novinar Televizije Zagreb, i danas kotira kao ljevičar, ali u Partiju nije htio ući ni pod prisilom... Ako se bez partijske knjižice moglo na jedinu nacionalnu televiziju, zašto ne bi moglo u omladinski tisak... Franjo Tuđman nije kanio otvarati arhive niti provoditi lustraciju.
Sasvim je jasno zašto. U HDZ je ušlo oko 90.000 članova Saveza komunista, a Tuđman je, kao kadrovik Jugoslavenske narodne armije - izvrsno znao i vrijednost kartoteka i značaj partijskih karakteristika. On je osobno bio jedan od trojice ljudi koji su imali uvid u dosje Hebrang, koji je prije predaje u arhiv pročišćen. Josip Manolić u svojim je memoarima nedavno otkrio dio motiva za to čišćenje. Andriju Hebranga, oca, uhitila su tri majora JNA - Veljko Kadijević, Dušan Bilandžić i - Franjo Tuđman.
Prema nekim informacijama, sam Joža Manolić ima nekoliko stotina kilograma razne dokumentacije, no početkom devedesetih brojni su radoznalci obrstili arhivu Službe državne sigurnosti... "Tuđman nije želio", kaže naš izvor iz SDP-a, a to se dogodilo s arhivom SDS-a, "da arhivu SKH razvlače tipovi poput Vice Vukojevića i Bože Vukušića. Oni su, naime, iz te arhive neplanirano razvili cijeli niz slobodnih aktivnosti, koje se Tuđmanu nisu nimalo svidjele jer su mu usred rata razvijale tegobnu, drugu, unutarnju frontu, zadnje što mu je tada trebalo."
"Račan i Tuđman stalno su se konzultirali o bitnim pitanjima, tako je i dogovorena zamjena Kockice za Iblerov trg", nastavlja naš izvor pa dodaje: "Tuđman je tražio da se arhiva preda državi tek 1995. da bi se izbjegle različite manipulacije. Predsjednik je tražio da se neki, posebno osjetljivi osobni dosjei, predaju njemu osobno. Tako je, kažu, "nestao" Šeksov dosje, o kojemu ni danas nije ustanovljena puna istina.
Na stranicama hrvatskog tiska, pa i u biografskim knjigama - paradigmatska je Manolićeva, objavljivani su popisi dužine telefonskog imenika, na kojima su bili navodni agenti Udbe, no poteškoća s tim papirima uvijek je bila u njihovoj upitnoj autentičnosti. Partijski kartoni taj problem neće imati... "U pregovorima o imovini, pa i arhivi, sudjelovali su Josip Leko i Ivan Matija", dovršava naš izvor priču o partijskoj građi, odnosno arhivi.
Nju su sad u fokus javnog interesa opet gurnuli Božo Petrov i Nikola Grmoja, dvojica ljudi koji su prisezali kako im je program samo "reforme-reforme"pa na kraju završili u priči "arhiva - lustracija", čije konzekvencije možda ni sami nisu u stanju predvidjeti. Ona najgrublja već je jasna: otvaranje arhiva naše će društvo na godinu-dvije opet vratiti u prošlost. Manje je jasno, ali nije nepredvidivo, protiv koga je usmjerena ta inicijativa. U prvom redu ona će pogoditi HDZ-ovce.
SDP-ovci su premladi, a ne bi im bio nikakav problem da su u mladosti bili članovi Saveza komunista, kad su već ionako članovi stranke nasljednice. No HDZ-ovcima će takva otkrića biti vrlo neugodna. Ne treba sumnjati ni koliko je crno pod noktom da će novinari najprije tražiti dosjee ljudi koji su usko vezani za vrh HDZ-a, a potom ljude koji su izraziti desničari. Prvi na udaru bit će Mario Plenković, otac premijera Plenkovića, koji je bio važan član partijske nomenklature sedamdesetih i osamdesetih, nakon sloma Proljeća.
Također je jasno da će tražiti karton "mame lekarke", pa onda članova Kolindine obitelji, jer je njen djed bio, kako je prilično poznato, partizan s Grobinščine. Bude li u tim kartonima puno moralno-političke podobnosti, ne bu dobro... Kolinda je danas okružena pravovjernim HDZ-ovcima, u to nema sumnje, no jednako je neupitno da su svi ti HDZ-ovci u prethodnim inkarnacijama bili moralno-politički podobni, ali prema komunističkim kriterijima.
Predsjedničin savjetnik za vanjsku politiku, Mate Granić, ranih je osamdesetih postao najmlađi dekan Medicinskog fakulteta u povijesti te ustanove. Imao je samo 43 godine. Mate Granić bio je, između ostalog, liječnik Milke Planinc, jugokomunističke predsjednice vlade, a ni na jednu ni na drugu poziciju nije se moglo doći bez MPP - moralno-političke podobnosti, koja je, prema svemu, posve suprotna onome što bi se danas moglo ugurati u taj pojam... No Granić je više pravilo nego iznimka u HDZ-u.
Hloverkina teza kako se bez Partije nije moglo ući u Modru lastu je prenapuhana, ali docent na Medicini sigurno je morao proći partijske filtre. Zagrebačke Novosti prošlog su tjedna, bez ulaska u Zabranjeni grad partijske arhive, listajući tek požutjele stranice Starta, naišle na ulizivački tekst dr. Slavena Letice, još jednog ideologa komunizma koji bi najradije zaboravio vlastitu prošlost, o drugu Titu. Nekoliko redaka posve jasno govore o čemu je riječ:
"Duboko humani i vojnički genijalan Titov odnos prema ranjenim i oboljelim partizanima, narodu, pa i zarobljenom ili ranjenom neprijatelju", piše Letica, "doveo je do potpune identifikacije vojske s narodom i naroda s Titom. Odnos Tita i njegovih boraca prema ranjenicima i bolesnima bio je, jest i bit će inspiracijom i mjerilom etičnosti u svakom ratovanju i u općem odnosu prema bolesnom i nemoćnom čovjeku..."
Podsjetimo: Josipu Brozu danas se ponajvećma zamjera odnos prema neprijateljskim vojskama, ustašama, četnicima, Čerkezima ili pripadnicima Wehrmachta, no Letica tvrdi da je njegov odnos prema neprijateljima bio "mjera etičnosti"... O mjeri etičnosti svaki je srednjoškolac mogao već tada doznati sve što je trebalo iz knjige generala JNA Milana Baste. Rat je završen sedam dana kasnije - čitali su je već i upućeniji srednjoškolci.
Jedan od predsjedničinih savjetnika za sigurnost, Davor Domazet Lošo, također bi mogao posvjedočiti o nevoljama koje je jugokomunistički sustav radio čestitim ljudima. On ih zna iz prve ruke - naime, osobno je stajao na vrhu vojne obavještajne službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, točnije - u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Davor Domazet Lošo završio je - piše u biografiji - sve jugoslavenske vojne škole, uključujući glavnu, Ratnu školu.
Obnašao je dužnost pročelnika za obavještajnu analitiku i prosudbe u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti (ratna mornarica).. To je samo dio biografija koje su iscurile prije otvaranja partijske arhive, a kad i to pitanje dođe na red, letjet će perje. Kako će Komisija za suočavanje s prošlošću riješiti problem goleme koncentracije komunista u HDZ-u? Kako će se razvijati odnosi Mosta i HDZ-a? Zašto Most, uopće, ide s ovom inicijativom?
Nekoliko je razloga. Prvo, u anketama popularnosti pretekao ih je Živi zid. Vehementno šašavi solist te anarhoidne stranke, Ivan Pernar, nerješiv je izazov starim elitama, u koje već mirne duše možemo ubrojiti i Most. HDZ je ovih dana na rubu ideje da izglasa "Lex Pernar" kojim bi mladom performeru ograničili mogućnosti saborskih performansa, što je "ćorav posao" - ušutkate li Pernara u Saboru, eto njega pred Saborom, na Markovu trgu.
Kaptol je kao ključni protivnik režima bio pokriven svim vrstama nadzora koje ljudski um može zamisliti, putem kompromitirajućih podataka iz privatnog života. Najvažnija varijabla je bila homoseksualnost. Suradnici Udbe bili su mnogi, od župnika do nekih visokih prelata, a putem homoseksualnih veza hrvatska je Služba državne sigurnosti "izbušila" i srpsku Patrijaršiju, pa preko nje pratila razvoj nacionalizma u Srbiji, što se kasnije pokazalo jako korisnim za hrvatske nacionalne interese.
Sad je teško izvesti korak nazad. Most je deklarirao namjeru otvaranja arhiva, HDZ je dao, doduše, jedva čujnu, ali ipak, podršku, i teško je zamisliti reteriranje. Javnost je opet gurnuta u pakao verbalnoga građanskog rata u kojem će se današnji antikomunisti boriti uglavnom protiv samih sebe kao jučerašnjih komunista. Jasno je da stari HDZ ne može podvući crtu pa reći gdje je granica na kojoj počinje lustracija, jer 90.000 članova te stranke ima komunističku ili udbašku prošlost.
No čak i puno mlađi Most ima isti problem. Hoćemo li otvaranjem arhiva riješiti ijedan važan problem? Ne, ali će vladajuća većina, ako ih ta ideja ne rastavi, opet moći nastaviti staru priču. Božo Petrov zapanjujućom je brzinom postao sve ono protiv čega se borio. Sad kaže da se trauma prošlosti mora odraditi. No prošlost traume nećemo dočekati jer naša politička "elita" bez nje ne može preživjeti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A vi ljubitelji NDH ko da ste živjeli u ono vrijeme
Gospodo, urednici i novinari Expressa! Imate smisla,a i vrlo dobro opisujete događaje iz prošlosti ( S K H ). Samo to stoci sitnih zuba, neće ništa pomoć. Na vlasti u Hrvatskoj su članovi i sekretari partijskih ćelija, s preokrenutim kaputima. ... prikaži još! U ovih 25 god. dokazali su ti zločinci iz hdz, da im je cilj jedini lagati i krasti.