Bidenov povratak esenciji NATO-a. Putinu usprkos...

Znakovito je da je  Joe Biden odabrao Europu kao odredište za prvo putovanje u inozemstvo tijekom svog predsjedništva. Iako Sjedinjene Američke Države neizbježno preusmjeravaju svoj strateški fokus na Aziju, nova administracija jasno signalizira da transatlantsko partnerstvo ostaje oslonac globalne sigurnosti za Ameriku i ostale demokracije u svijetu. Putovanje uključuje summite sa skupinom G-7 i Europskom unijom te, što je najvažnije, skup NATO-a namijenjen informiranju saveza kako bi se odgovorilo na prijetnje koje predstavljaju Rusija i Kina, kao i na nove izazove poput klimatskih promjena, kibernetičkog rata i obrane projektilima. Prije odlaska u Europu, Biden je istaknuo svoju namjeru da “potvrdi nepokolebljivu predanost Sjedinjenih Američkih Država članku 5” - što znači američko sigurnosno jamstvo svojim saveznicima. Konačno, Biden će održati ključan summit u Ženevi s Vladimirom Putinom 16. lipnja, koji je Washington koreografirao kako bi pratio ono što očekuje da će biti impresivna demonstracija snage i jedinstva NATO-a. 

U Ženevi se Biden sastaje s čovjekom za kojeg američke obavještajne agencije procjenjuju da je učinio sve da mu uskrati mjesto predsjednika i da se ponovno izabere Donald Trump. Rusija je doista navodno stajala i iza sustavnog napora da se Bidenu našteti lažnim optužbama za korupciju u koje je uključena Ukrajina i zbog širenja dezinformacija o Sjedinjenim Američkim Državama tijekom cijele predsjedničke kampanje. Putin je toliko bestidan u vezi toga da je javno izrazio suosjećanje s protrumpovskom ruljom koja je upala na američki Capitol - rekao je da samo slijede “političke zahtjeve” - samo nekoliko dana prije susreta s Bidenom. Summit će se također održati u pozadini sve većih ransomware napada na američku industriju i kritičnu infrastrukturu koji očito proizlaze iz Rusije i masovnog kibernetičkog napada “SolarWinds” na američke savezne agencije koji su izvršili ruski obavještajci 2020. Ukratko, Biden će se u Ženevi sastati s vođom nuklearno naoružane sile otvoreno uključene u ustrajne, sustavne i trajne neprijateljske radnje protiv Sjedinjenih Američkih Država. Što bi moglo biti motivom takvog izvanrednog ponašanja s Putinove strane i što uopće Biden može učiniti protiv toga? Analitičari često procjenjuju da je Putin duboko nesiguran te da uglavnom traži poštovanje prema sebi i prema Rusiji. Primjerice, neki su nedavno nagomilavanje ruskih vojnih snaga duž granice s Ukrajinom smatrali pukim poziranjem namijenjenim zastrašivanju Zapada, smicalicom koja je Putinu donijela sastanak s Bidenom. Vjerujem da je ovo pogrešno tumačenje koje podcjenjuje opseg Putinovih ambicija. 

Nepobitno je da bivši časnik KGB-a gaji duboko nezadovoljstvo Sjedinjenim Američkim Državama zbog raspada Sovjetskog Saveza. Ali ono što ga temeljno pokreće jest njegova percepcija Sjedinjenih Američkih Država i njihovih demokratskih saveznika kao prijetećih i, paradoksalno, jedinstveno ranjivih.  S jedne strane, on se nesumnjivo boji moći liberalnih ideja da potkopaju njegovu autoritarnu vladavinu u Rusiji i u ovisnim susjedima, poput Bjelorusije. No čini se da iskreno gleda na liberalne demokracije kao na dekadentna i krhka društva koja se u digitaliziranom dobu nekažnjeno mogu ciljati i destabilizirati. Drugim riječima, Putin vjerojatno vjeruje da može pomoći da američka demokracija postane nefunkcionalna u toj mjeri da Sjedinjene Američke Države odustanu od svoje policijske uloge u svijetu, učinkovito ustupajući Rusiji dominaciju u Europi. S Trumpom u Bijeloj kući - čovjekom koji je žigosao NATO zastarjelim, opirao se potvrđivanju podrške članku 5 i pokušavao u posljednjim danima svog predsjedništva ukloniti sve američke postrojbe iz Njemačke - Putin je zapravo mogao zamisliti da je ostvarenje ovoga cilja nadohvat ruke. Ali cilj ostaje, s Trumpom ili bez njega.

Dnevni red summita obje su strane definirale kao skroman i pragmatičan. Putin će se predvidivo ljutiti na bilo koje probleme po pitanju ljudskih prava koje Biden pokrene i zanijekati bilo kakvo uplitanje u unutarnje poslove SAD-a. Tražit će suradnju u područjima od zajedničkog interesa, poput kontrole naoružanja i klimatskih promjena te možda iranskog nuklearnog dosjea. U najboljem slučaju, oni će težiti uspostavljanju stabilnih bilateralnih odnosa. Problem Sjedinjenih Američkih Država je taj što im status quo ne ide u prilog. Potratili su svoja financijska i vojna sredstva na besmislene periferne ratove tijekom posljednjih 20 godina, Washington se sa zakašnjenjem probudio s egzistencijalnim izazovom koji predstavlja rastuća kineska moć u Aziji i šire. Iz strateške perspektive, SAD-u bi koristilo da Rusiju odvikne od stajanja na kineskoj strani i minimizira potencijal da će dvije sile koordinirati istovremene poteze protiv Tajvana i Ukrajine, što je najgori scenarij za američke vojne planere. No Putinova cijena  nagodbe sa Zapadom sasvim sigurno bila bi viša nego što bi Washington ikad dragovoljno dopustio. Kao minimum, on bi zahtijevao priznanje ruske sfere utjecaja koja bi uključivala Gruziju, Ukrajinu i Bjelorusiju, uz jamstvo daljnjeg proširenja NATO-a. Želio bi da Zapad odustane od podrške demokraciji i ljudskim pravima u Rusiji i njezinim satelitima. Čak i to ga možda ne bi zadovoljilo, ako bi poželio i baltičke države. Putin igra dugu igru i vjerojatno pretpostavlja da može učiniti više kako bi potkopao unutarnju koheziju i stabilnost Sjedinjenih Američkih Država i njihovih demokratskih saveznika. Vjerojatno razmišlja o naporu da pomogne osmisliti Trumpov povratak u Bijelu kuću. Zaključak je da ako se Sjedinjene Američke Države nisu u stanju nositi s Rusijom po principu klin se klinom izbija, Rusija će nastaviti nekažnjeno ciljati i iskorištavati zapadnjačke političke i ekonomske ranjivosti. Realno ili ne, Bidenov izazov u Ženevi bit će pokazati Putinu da će neuspjeh mijenjanja smjera imati uistinu bolne posljedice za njega i njegovu zemlju.