Godine 1977. godine 13-godišnja Megumi Yokota vraćala se kući sa badmintona kada su je na cesti u njezinom priobalnom selu u japanskoj prefekturi Niigata oteli sjevernokorejski špijuni. Sjeverna je Koreja nakon pritiska od strane Japana godinama kasnije priznala svoj zločin ali su tvrdili kako se Yokota, tada 29-godišnja žena, 1994. godine ubila.
Kada su 2002. poslali njezine ostatke u Japan DNK test je, u gotovo filmskom raspletu, pokazao kako nije riječ o Megumi. Njezini ostarjeli roditelji i dalje inzistiraju da je Megumi negdje živa u Sjevernoj Koreji iako je njezin suprug, i sam oteti Južnokoreanac, dao intervju u kojem je rekao kako se njegova supruga ubila. Megumini roditelji i brat tvrde da je to rekao samo radi pritiska režima te i dalje vode kampanju da se pronađe i vrati Megumi.
Sa njezinom se obitelji svojedobno susreo George Bush Jr., Barack Obama pa i Donald Trump. Trump se, prije susreta sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Un-om, našao i s Meguminim roditeljima te premijerom Japana Shinzo Abeom. Rekao je da će sa Kimom sasvim sigurno razgovarati o tome da se rasvijetli slučaj nestanka ne samo Megumi Yokote već i niza drugih građana Japana koji su oteti tijekom godina.
U periodu od 1977. do 1983. godine, piše NBC news, više je Japanaca koji su živjeli u priobalnim regijama nestalo pod neobičnim uvjetima. Godinama su zemljom kružile glasine da su iz oteli špijuni po naredbama iz Pjongjanga. Godine 2002. tadašnji diktator Kim Jong Il je, tijekom pregovora s Japanom, priznao da je režim oteo 13 japanskih građana.
Japan pak i dalje tvrdi kako je oteto barem 17 ljudi, a za još 883 slučaja se ne može isključiti upletenost Sjeverne Koreje. Kim Jong Il, kažu povjesničari, nije rekao kako je otmice za vladavine njegova oca Kim Il Sunga organizirao režim, već radikalna frakcija unutar države.
Više od 3.800 građana Južne Koreje oteto je od 1957. godine, a upravo se za takvog udala i Megumi. Mnoge žrtve su do danas odavno preminule, dok neki žive kao građani režima.
"Neki od zločina režima su istrebljenja, ubojstva, porobljavanje, mučenje, zatvaranje, silovanje, nasilne pobačaje, drugo seksualno nasilje, progon radi političkih i vjerskih uvjerenja, rase ili spola, nasilno preseljenje populacije, nestajanje osoba i izgladnjivanje zatvorenika", navodi UN-ova komisija u svom nedavnom izvještaju o Sjevernoj Koreji.
Zašto bi Koreja otimala "obične" građane Japana?
Zato jer su im oni trebali pomoći u tome da špijune režima istreniraju kako bi što više nalikovali Japancima, te neometano živjeli u Japanu.
"Kada dođu špijunirati u Japan, moraju biti neprimjetni i potpuno upoznati sa svime, jezikom, dijalektom, kulturom, običajima, pop-kulturom, svime", kaže analitičar John Park za NBC.
Korejsku špijunku koja je 1987. godine bombardirala putnički avion, te ubila 115 ljudi, je trenirala Yaeko Taguchi, Japanka koja je oteta 1978. godine.
Nakon što je 2002. Sjeverna Koreja priznala otmicu 13-ero građana mjesec su dana kasnije pet osoba dopustili da se vrate u Japan gdje su napokon vidjeli svoje obitelji prvi puta nakon dva desetljeća ili više. Iako su imali pravo vratiti se u Sjevernu Koreju, svih petero je odlučilo ostati u Japanu.
Koreja je predala i ostatke osmero ljudi za koje su tvrdili da su umrli, među njima i Megumi Yokota, no DNK testovi su pokazali ne samo da se Megumini ostaci ne poklapaju sa DNK, nego ničiji. Iako je Trump na konferenciji za novinare javno rekao kako će "održati obećanje dano premijeru Abeu" pitanje je kako će državnik koji preko svojih usana ne može prebaciti riječ "ljudska prava" po tom pitanju daleko dospjeti u razgovorima s Kimom.
Nakon što je Japan 1965. normalizirao odnose sa Južnom Korejom otočna im je nacija, radi povijesti imperijalizma, platila reparacije u milijunima dolara. Sjeverna će Koreja, vjerojatno, tražiti isti tip tretmana, dok će Japan zauzvrat odbiti normalizirati odnose i sjesti za stol dok se ne razjasni sudbina njihovih otetih građana.
