Žestoki komentar britanskog publicista i stručnjaka za politiku i ekonomiju Toma Kibasija u The Guardianu, raskrinkava plan Borisa Johnsona o Brexitu kao podvalu što surovijeg izlaska iz EU-a kako bi se uništilo prava radnika u Velikoj Britaniji. Isto onako kako se to dogodilo s Margaret Thatcher u 80-ima.
Čovjek koji danas vodi Institute for Public Policy Research i koji je prije nekoliko dana već pozvao Veliku Britaniju da se "bori protiv 'fake newsa'" vlade Borisa Johnsona, sada političku opciju koja Johnsona podržava prokazuje kao "ekstremiste":
Nade o ponovnom referendumu o Brexitu sve su slabije kako sve više i više britanskih parlamentaraca iz Konzervativne stranke pokazuje svoje pravo lice i svrstava se iza Borisa Johnsona i njegovog kontroverznog sporazuma o Brexitu s EU. Prošli su kroz sve faze tuge i došli do prihvaćanja Brexita za kojega znaju da će Britaniju učiniti i siromašnijom i slabijom.
Jedno od njihovih vodećih lica, bivša ministrica unutarnjih poslova Amber Rudd, izričito je priznala da će dogovor "naštetiti ekonomiji", ali je rekla i "da je to ispravno učiniti jer smo imali referendum". Provođenje ekonomski razornog Brexitom je izbor, a ne nužnost. Referendum je bio poruka da se promijeni politička osnova britanskog odnosa s Europom, a ne da prekine svu britansku gospodarsku suradnju, kako je predviđeno novim sporazumom o povlačenju iz EU-a.
Ovakav prijedlog Brexita Veliku Britaniju sveo bi na isti ekonomski odnos s EU-om kao i daleke zemlje poput Meksika ili Kanade. Zato i može i mora doći do otpora ekstremističkoj interpretaciji referenduma iz 2016., s kojom je prva krenula Theresa May, a s Johnsonom se i ubrzala. Ako se to ne može postići drugim referendumom, za što niti najvatreniji zagovornici prihvaćaju da ne znaju kolika mu je trenutna podrška, onda je od vitalnog značaja da se političari vrate u arenu kompromisa.
Najočitije područje za kompromis je carinska unija. Trenutačni prijedlog opustošit će britanski proizvodni sektor. Iako proizvodnja čini manji postotak cjelokupne ekonomije, ona je od presudne važnosti za izvoz, a samim tim i za konkurentnost. Svaki veliki proizvodni sektor - automobilski, zrakoplovni, prehrambeni, lijekovi i kemikalije – upozoravao je da će vladin pristup naštetiti njihovoj industriji. Carinska unija zaštitila bi industriju i radna mjesta. Također bi riješio probleme oko Sjeverne Irske.
Ključni dio u sporazuma "Good Friday agreement" bio je to da se različite zajednice u Sjevernoj Irskoj mogu ujediniti zajedničkim sredstvima - podjelom moći i demokratskim odlučivanjem o svojoj budućnosti - čak i ako priželjkuju različite ciljeve. Uvođenjem onoga što je u rangu novog ustavnog rješenja, za ovu provinciju značilo bi očito kršenje suštine sporazuma. Drugo područje kompromisa odnosi se na prava radnika.
Johnsonov plan ukinuo je zaštitu ključnih prava i standarda iz pravno obvezujućeg sporazuma o Brexitu i ubacio ih u političku deklaraciju koja je u razini tek puke izjave namjere. Vlada je obećala da očitovati pred Donjim domom britanskog parlamenta kad god se radnička prava u EU-u poboljšaju, ali nije obećala da će ih usklađivati. Johnsonov ugovor je osmišljen upravo tako da olakša utrku prema dnu. Niti jedan sindikat nije bio spreman podržati taj paket.
Zašto bi vlada koja je istinski opredijeljena za prava radnika, izbrisala ta ista prava iz pravnog teksta sporazuma o Brexitu? Svrha toga je očita svima, samo ne onima koji su odlučni da to ne vide. Konzervativcima cure sline pred mogućnosti o narednih desetak godina deregulacije prava radnika. Moć deregulacije ključna je za osiguranje ljubljenog trgovinskog sporazuma s Donaldom Trumpom.
Očito je riječ o kompromisu da se minimalna zaštita radnika koja je bila i u sporazumu o Brexitu što ga je dogovorila May, da se ugura i u novi sporazum. Kako se EU s tim složila i prvi put, ovo je očito bilo na raspolaganju vladi koja bi to htjela postići. Konačan razlog za bojazan od ovakvog Brexita je to što ne štiti od rizika ako se do kraja prijelaznog razdoblja krajem 2020. ne postigne trgovinski sporazum.
Johnson je osigurao potporu članova ERG-a (tajnoviti konzervativni think tank) sporazumu koji oni smatraju samo stanicom na putu prema Brexitu bez dogovora. Čak ako bi do dogovora i došlo, obećana "parlamentarna blokada" odnosno obećanje da će zastupnici imati pravo kontrolirati buduće partnerstvo s EU, nije ništa drugo nego kvaka. Vlada izričito nije obećala "obvezujuće glasanje" nego "oblik" obvezujućeg glasanja.
Zašto bi bilo koji zastupnik vjerovao labavim riječima premijera koji je lagao kraljici? Nijedan odgovorni zastupnik ne bi trebao podržati sporazum koji Britaniji omogućuje tvrdi Brexit sljedeće godine. Laburisti bi trebali snažnije pritiskati da narod odluči.
Ovaj trenutak jako nalikuje na uspon Thatcherice na vlast 1979.: Johnsonov sporazum omogućuje u 2020. ponavljanje napada na radne ljude kao i onaj u 1980-ima. Ista politička skupina, izrazito desna vlada Konzervativne stranke koju su podržali Murdochovi mediji, koja se postavila protiv radnika onda, okupila se i sada. Jedino je ispravno i primjereno bi građani dalju posljednju riječ o ovom temeljnom izboru o budućnosti Britanije.
