Posao star 600 godina, plaća milijun kuna - tko će ga dobiti?

Ne da to nije bio prvi put da je John Bercow teško, katastrofalno zeznuo planove Borisa Johnsona da odvuče Veliku Britaniju iz EU-a po svaku cijenu. Bercow u ponedjeljak nije dopustio da "House of Commons", donji dom parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, opet glasa o Johnsonovom sporazumu o izlasku ove zemlje iz EU-a.

"Današnji prijedlog suštinski je isti kao i onaj u nedjelju, a parlament je o tome odlučio", kazao je Bercow.

I Johnson se sad može slikati, nakon što su ga parlamentarci u subotu prisilili amandmanom da zatraži od EU-a još jednu odgodu Brexita od tri mjeseca. Koliko mu je teško palo, pokazuje to što je Johnson poslao fotokopiju traženja odgode, nepotpisanu.

Pa je potom zasebno poslao potpisano objašnjenje Bruxellesu da su ga oni tipovi u Westminsteru na to natjerali zakonom, iako on ne bi ni mrtav. Pa je poslao čak i treću poruku u Bruxelles, ovaj put tamošnjem ambasadoru Velike Britanije, i njemu objašnjavajući da...

Franco Berardi Top News EU prijeti da se pokolje kao Srbi i Hrvati u 90-ima

OK, dakle tolika je moć Johna Bercowa, i to zato što je on predsjednik donjeg doma britanskog parlamenta. Riječ je o gadnom poslu, njegov je zadatak voditi dom od 650 zastupnika, usto stiješnjenih na uskom prostoru, a svi koji znaju kakva atmosfera zna vladati u toj dvorani, ma najburniji dani u Saboru RH su tiha misa u odnosu na ove, onda znaju koliko Bercow mora biti vješt i snažan. Usto, on je na ovom poslu još od 2009., nešto dulje od 10 godina, pa ne čudi što je već najavljivao svoj skori odlazak.

Koliko ono milijuna!?

"Mir! Mir!", njegov grmeći glas sa zajedljivim komentarima, verbalnim protuudarcima i konzervativcima i laburistima (on sam je zapravo izvorno konzervativac), koji je s kulminacijom Brexita ove godine postao svjetski poznat sa snimaka iz parlamenta, uskoro bi tako mogli postati prošlost. A tko bi sve mogao biti zainteresiran za naslijediti ga? Pa, tko ne bi!

Riječ je o radnom mjestu za koje je New York Times oprezno zaključio da "postoji više od 600 godina", o plaći od 75.766 funti godišnje povrh plaće zastupnika, što iznosi 142.826 funti, odnosno više od premijera, odnosno oko 1,235.000 kuna godišnje kako je naveo BBC, a Daily Express u rujnu mu je izračunao da je u svom mandatu primio oko milijun i pol funti. Zašto pišemo o "opreznom zaključku" New York Timesa?

Zato što predsjednik ovog doma postoji zasigurno koliko i sam dom, u kontinuitetu još od 1376., što bi bilo 643 godine postojanja ovog radnog mjesta. A ne samo to, nego prvi zapis o nečijoj dužnosti potječe još iz 1258., kada je započeo mandat tadašnjeg "glavnog govornika" donjeg doma Petera de Montforta, koji je pod vladavinom Henryja III na tom mjestu bio sve do svoje smrti 1265.

1/6

Nije umro od stresa, nego su ga u dobi od 60 godina zatukli u Bici kod Eveshama, skupa sa Simonom de Montfortom kojemu su, nakon što su ga ubili, tijelo još i... OK, bio je to još Srednji vijek, pa možemo samo zamisliti. Uglavnom, ako je Peter de Montfort vodio parlament kao službenu dužnost još 1258., to znači da je John Bercow po svoj prilici službenik ove države koji se nalazi na ovom radnom mjestu tijekom njenog postojanja od 761 godine.

A tijekom sedam i pol stoljeća postojanja neke funkcije nakupi se da čovjek padne u nesvijest kakvih sve beneficija i prava, za koja lako moguće da više nitko niti ne zna, osim nekog prašnjavog, starog sveznadara iz redova tehničkog osoblja Westminstera koji pazi na tradiciju i slične stvari. On ima pravo na plaćena službena putovanja, njemu se svakodnevni ručkovi ili ne naplaćuju ili se naplaćuju simbolično ako je to u sklopu Westminstera.

A stan? E pa, njemu po slovu zakona pripada "pravo i obaveza" da stanuje u stanu predsjednika parlamenta. Stan ima četiri spavaonice, ogromnu blagovaonicu, u svojoj sobi ima krevet s baldahinom, originalnim tijekom nekoliko posljednjih stoljeća. Tu je još i njegov ured, u kojem navodno nije neka posebna sreća raditi, ako se izuzme redovita i odlična plaća, jer je najnoviji šef parlamenta tip koji zna biti gadan prema svojim službenicima.

Gori od braće Marx Top News "Boris premijer? Pa taj redikul je gori od Trumpa!"

Već dulje vrijeme za njim se povlače pritužbe zbog zlostavljanje, što on opovrgava. A tko bi ga znao. Možda je Bercow vremenom pokazao svoju pravu prirodu, a možda je podlegao pritisku. Sigurno je to da si je on nezanemarivo olakšao posao odustajanjem od nekih proceduralnih trivijalnosti. On tijekom svog mandata nije nosio niti onu čuvenu halju, niti vlasulju, niti... Uglavnom, optužbe da maltretira službenike jako su dobro sjele na uši onih zastupnika u parlamentu koji drže do tradicije.

Bercowa inače u pravilu cijene kao čovjeka koji se nije ustručavao gadno udarati po raznim vladama kako bi parlamentarcima dao što veću slobodu, izborio se za njihova prava. Vidjelo se to posebno nedavno kad je Boris Johnson, kao premijer, pokušao naprosto raspustiti parlament i, još i prije nego što bi se zastupnici opet sastali, jednostavno progurao Brexit kakav god. Bercow je bio prvi koji je njegov plan krenuo uništavati procedurom.

I dok su ga, zbog takvih stvari i laburisti i konzervativci, kojima je Bercow pripadao prije nego što je, stupajući na dužnost, morao izaći iz stranke, drugi su ga znali oštro prozivati kao nasilnika. Da je riječ o nježnom čovjeku, nije. Kad se Donji dom užari od povika, pa i urlika, hukanja i psovki, bacanja papira, svu tu gomilu netko mora biti kadar smiriti. Uopće je povijest tog radnog mjesta znala biti povezana s nemalim rizicima.

Na tom se poslu i ginulo!

Kroz povijest je sedam njegovih prethodnika pogubljeno. Henrik VIII nije bio lak samo na pogubljenjima svojih supruga, nego je 17. kolovoza 1510. u jednom danu dao odrubiti glavu čak dvojici bivših predsjednika Donjeg doma, siru Edmundu Dudleyju i siru Richardu Empsonu.

Kao što mu je "izdaja" bila omiljena optužba za bivše supruge, tako je istu optužbu iskoristio za skratiti za glavu i ovu dvojicu. Istini za volju posljednji je "Speaker" pogubljen još 1532. godine, a 110 godina poslije William Lenthall, zabilježeno je, spriječio je kralja Karla I u namjeri da u Donjem domu uhvati i uhiti petoricu parlamentaraca. Otada niti jednom vladaru Engleske/ Velike Britanije nije bilo dopušteno kročiti u dvoranu.

Ono što Bercow čini danas, ne može se usporediti po opasnostima s tim vremenima, ali je važnost ostala ista, neki će reći da je kriza s Brexitom najveća s kojom se suočilo Ujedinjeno Kraljevstvo u posljednjih nekoliko stoljeća. Škotska premijerka Nicola Sturgeon već je najavila da će pokrenuti novi referendum o odcjepljenju Škotske ako Brexit prođe.

Ovaj put, kako pokazuju ankete, nema šanse da Škotska ne bi izglasala neovisnost, posebno ako bi se obistinile sve one mračne prognoze o padu ekonomije, kulture, znanosti i svega redom u Velikoj Britaniji kao posljedica izlaska iz EU-a. Tu je još i Wales, gdje su posljednjih godina, usporedo s zahuktavanjem Brexita, naglo ojačali nacionalisti, odnosno secesionisti, koji – jednako i Škotska nacionalna partija – nacionalizam temelje na lijevom centru i dalje ulijevo. A tek ako bi još zakuhalo i u Sjevernoj Irskoj...

Bercowa naslijediti do danas je službeno najavilo želju čak devetero parlamentaraca, četiri žene i pet muškaraca. Neki od njih kampanju temelje na tome da "žele Donji dom učiniti sretnim mjestom". Jasno je, ipak, da Bercow neće otići s ovog mjesta prije nego što do kraja "prebije" premijera Johnsona u svakom novom nasrtaju na parlament oko Brexita. Pa ostala Velika Britanija u EU ili ne.