Robert Mugabe, jedan od najdugovječnijih diktatora na svijetu, odlučio je odstupiti s dužnosti, prenose svjetski mediji. Danima se nagađalo što će se dogoditi. Mugabe je uporno odbijao otići, a vojska je već bila na ulicama glavnog grada Zimbabvea, Hararea.
Događaje proteklih tjedan dana u afričkoj republici Zimbabve zapad opisuje kao vojni udar s ciljem da se s vlasti makne devedesettrogodišnjeg diktatora Roberta Mugabea. Mugabeov pokušaj da kao potpredsjednicu imenuje omraženu suprugu Grace bila je kap koja je prelila čašu. Njegova desna ruka, svrgnuti potpredsjednik Emmerson Mnangagwa, na čijoj je strani vojska, Mugabea je zatvorio u kućni pritvor, a Grace je pobjegla iz zemlje. Već tri dana traju sastanci Mugabeove stranke ZANU-PF (The Zimbabwe African National Union – Patriotic Front ) koji ostarjelog vladara žele maknuti ne samo s čela stranke, već i s čela države. Mugabe je, navodno, štrajkao glađu te govorio kako je spreman 'umrijeti za ono što je pravedno' te da je on 'duša Zimbabvea'. Mugabe je rođen 1924. kao Robert Gabriel Mugabe dok je Zimbabve još bio britanska kolonija Južna Rodezija , kao sin siromašnog tesara i vjeroučiteljice. Ubrzo je prigrlio marksizam i afrički nacionalistički pokret, težio je i dekolonizaciji jer, kako je rekao, 'jedini bijelac kojem možeš vjerovati je mrtav bijelac'. Tri je godine bio na čelu Pokreta nesvrstanih. Zimbabveom vlada čvrstom rukom od njegovog osnutka 1980. godine.
Put od revolucionara i svojevrsnog 'mesije', do omraženog diktatora bolje od 'obične' biografije objašnjava intervju s Nigelom Sean Huytonom, mladim politologom koji je rodni Zimbabve zamijenio Berlinom u potrazi za boljim životom. Huyton, koji ne poznaje Zimbabve bez Mugabea, govori ekskluzivno za Express.hr.
Robert Mugabe jedini je predsjednik kojeg znate, tijekom čije vladavine ste živjeli – u kojem će smjeru Zimbabve sada krenuti, koji je najbolji mogući scenarij?
Teško je procijeniti, no predviđam period 'katarzičnog' slavlja popraćen masovnim političkim angažmanom. Slijede nam izbori sljedeće godine i čini se da neće biti kao do sada. Više faktora je tu uključeno – rast nezadovoljstva, uvođenje zimbabveanskog dolara u formi obveznica (ekvivalent američkom dolaru no iskoristiv samo u Zimbabveu), pa i prašina koju je prošle godine svojim djelovanjem digao pastor Evan Mawarire – čini se da se stvari mijenjaju. Izborna komisija vodi fantastičnu kampanju te pomaže svima da se registriraju za glasanje. Nacija je već pomalo 'oživjela', a kad tome dodamo ovaj državni udar, ili kako ga mi zovemo 'obveznički udar', predviđam da će na izbore izaći više ljudi nego ikada prije. To je za nas jedan svojevrsni početak, tijekom kojeg ćemo moći birati kakav će biti novi Zimbabve. Neki tvrde kako se neće mnogo promijeniti jer će ZANU PF i dalje biti vodeća stranka. Osobno se držim krhke nade da će se nešto ipak promijeniti, barem da će biti transparentni, slobodni i pošteni izbori. Veselim se što će opozicija biti prisiljena dati konkretne prijedloge a ne samo bacati floskule o 'promjeni'. Htio bih da Zimbabve postane jak igrač na međunarodnoj sceni, koji surađuje sa susjedima i kreira kooperativni blok za dobrobit građana, a ne samo političara. Jako nas je razočarao SADC (Southern African Development Community), a posebice predsjednik Južnoafričke republike Jacob Zuma koji je pokušao intervenirati na posve krivi način, posebno nakon što je Grace Mugabe dodijelio diplomatski imunitet nakon skandala kada je ona u JAR-u fizički napala mladu manekenku. Time ju je obranio od tužbe i eventualnog sudskog procesa.
Kako je Mugabe, kao i mnoge druge slične ličnosti i vođe, od revolucionara i svojevrsnog 'mesije' došao do toga da ga podržava samo manjina građana zemlje – ili je to kriva percepcija na zapadu?
Mugabe je bio i ostao lice borbe za neovisnost i s pravom ga se naziva revolucionarom. Nakon što smo stekli neovisnost od Britanije, tijekom osamdesetih, Mugabe je pretvorio Zimbabve u bogatu i uspješnu zemlju. Mnogi ne znaju da su nas nazivali 'žitnicom Afrike'. Njegov najveći problem jest što se nije mogao na vrijeme odreći vlasti. Neki kažu da je otišao na vrhuncu, danas bi imao status Nelsona Mandele. No kako je vrijeme prolazilo, u zemlji je bilo sve gore. Jedan Batmanov citat odlično opisuje Mugabea i njemu slične: 'Ili umreš kao junak, ili živiš dovoljno dugo da vidiš samog sebe kako se pretvaraš u zločinca'. Većini građana je dosta Mugabea, no još uvijek ima svoje vjerne pristaše. Najčešće su to stanovnici ruralnih krajeva koji imaju pristup samo državnoj radio stanici. Također, u tim dijelovima zemlje ako imate ZANU PF iskaznicu možete obiti pakete s hranom. Ono malo pristaša koji su ostali su neobrazovani i izmanipulirani.
Jeste li ikada došli u kontakt s obitelji Mugabe, posebno s njegovom djecom – kako ih narod doživljava?
Išao sam u srednju školu s njegovim sinom Robertom Juniorom – Tinom. Dan prije nego što je trebao doći u školu nas su postrojili te nam rekli kako će s nama nastavu pohađati predsjednikov sin te da će biti dodatnog osiguranja. Svi su krenuli vikati 'želimo natrag naše farme' i slične parole. No kad je došao vrlo se brzo prilagodio i moram reći da je bio u vrlo dobrim ili barem korektnim odnosima s većinom mladića. Bio je normalan klinac, koliko sin predsjednika može biti normalan. Ne znam kakav je bio van škole, sudeći prema tabloidima tamo je bio razuzdaniji. Njegov drugi sin, Chatunga, mlađi je od mene te je pohađao drugu školu. On je poznat po tome da je svima davao do znanja čiji je sin. Taman prije svega ovoga objavio je video na kojem se vidi kako 50.000 dolara vrijedan sat zalijeva šampanjcem te komentira kako je to sve 'sitnica za nekoga čiji tatica posjeduje cijelu državu'.
Čim je došao na vlast Mugabe je krenuo s 'zemljišnom reformom' koja je kulminirala početkom 2000tih kada su bijelcima masovno oduzimane farme i zemlja, bez ikakve kompenzacije. S farmi bili bi protjerani i radnici, najčešće pripadnici lokalnih plemena. Je li 'zemljišna reforma' učinila išta dobroga i kako je utjecala na odnose između bijelaca i crnaca osim što je nekoliko milijuna crnih radnika ostalo bez posla, a mnogo bijelaca je ubijeno...
U teoriji 'zemljišna reforma' činila se kao dobra ideja za jednu mladu i neovisnu naciju, međutim izvedba je bila neoprezna, okrutna i nepoštena. Bijeli farmeri koji su imali godine i godine iskustva u vođenju farmi zamijenjeni su ljudima koji nisu imali pojma što rade. To je oslabilo naš agrikulturni sektor koji nam je bio primarni izvor prihoda. Neki čak spekuliraju kako je ono što se događalo 2000tih napravljeno kako bi Mugabe vratio popularnost koja je tada počela jenjavati.
Brutalnost svega toga najtužniji je dio priče. U gradu bi sretali djecu i mlade koji su ostali bez roditelja jer su ovi pokušavali spasiti svoje farme. Činilo se kao da niti jedna strana nije spremna na kompromis te su odnosi između bijelaca i crnaca naprosto eskalirali. Neki su farmeri bili odlučni da svoju zemlju ne prodaju državi. Ta se napetost i danas osjeti, iako nije tako strašna kako je nekada bila. Mislim da su nas malo povezali i očajni životni uvjeti od kojih nitko ne može pobjeći. Posebno mi je bilo lijepo vidjeti na ovom maršu solidarnosti protiv Mugabea kako su zajedno hodali, pjevali i prosvjedovali građani svih rasa i vjera. Mislim da će taj tip sloge i bratstva biti izražen u generaciji koja je rođena poslije proglašenja nezavisnosti jer mi ne nosimo isti gnjev i zamjerke kao starije generacije.
U intervjuu s Christiane Amanpour 2009. Mugabe je rekao da na dan kad on prestane vladati Zimbabveom znači da je moć preuzela neka zapadna ex- kolonijalna sila – mislite li da ovo što se u Zimbabveu zbiva 'guraju' neki vanjski igrači?
Njegova anti-zapadna retorika je njegovo odgovor i izlika za svaki problem. Gladni ste? To je zbog zapada i njihovih sankcija. Mislim da je, naravno, jedna određena mržnja ostala nakon godina kolonijalizma i svega onoga što su Britanci ostavili iza sebe, no ovaj puta smatram da je ovdje riječ o volji i želji naroda Zimbabvea, a ne o bilo čijem uplitanju.
Koliko je korumpiran Zimbabve?
Mi smo 22. po redu na ljestvici država po korumpiranosti. Korupcija se slijeva od vrha prema dnu hranidbenog lanca, do svakodnevnog života. Mislim da prometni policajci žive samo i isključivo od mita kojeg dobivaju od građana, posebno jer si država uopće ne može priuštiti njihove plaće.
Kako vi osobno gledate na Mugabea i što o njemu mislite – je li za Zimbabve učinio više dobrog ili lošeg? Može li netko tko sebe naziva pravim građaninom Zimbabvea biti istinski protiv Mugabea?
Teško je o njemu ne razmišljati kao o osloboditelju, čovjeka povuče taj mit i karizma njegove persone. Mislim da je izrazito inteligentan čovjek i divim se, recimo, što je Zimbabve usprkos svemu na vrhu ljestvice kada je riječ o obrazovanju i pismenosti u Africi. Smatram da je to veliko postignuće.
No, sve u svemu, više je naškodio nego što je doprinio. Da, oslobodio nas je, no onda nas je gurnuo u duboku, crnu rupu, a pogodovao sebi i onima oko sebe. Nemamo vladavinu prava, nemamo demokraciju, zdravstvo je gotovo nepostojeće, novac bezvrijedan, policija nasilna i korumpirana, postotak nezaposlenih je 80 posto, nedostatak hrane, mjeseci provedeni bez električne energije i čiste vode, a o budućnosti za mlade da i ne pričam. Nikada nismo imali šansu za pravi i dobar život u Zimbabveu, tako da svatko tko uzmogne poslije svršetka škole ode iz zemlje. Trećina populacije živi izvan granica Zimbabvea. Ne mogu mu oprostiti što mi je ukrao šansu i mogućnost da odaberem život u vlastitoj zemlji, zaključuje Nigel Sean Huyton.
