U tisućama spisa što su deklasificirani po naredbi predsjednika Donalda Trumpa malo je novih informacija oko samog atentata na JFK-a i ubojice Lee Harvey Oswalda, ali kriju se dosad posve nepoznati špijunski detalji. Poput recimo informacije koju ćete naći upišete li "Kennedy files" i "Yougoslavia" u običnu Googleovu tražilicu. Upravo objavljen dokument što ga je FBI arhivirao pod brojem CR 105-114623-6 dopis je CIA s datumom 4. listopada 1963. godine, dakle kojih mjesec i pol dana prije ubojstva u Dallasu 22. studenoga iste godine. Tema je tada jugoslavenski trgovački predstavnik Franc Pečar.
I prije toga FBI i CIA komunicirali su oko Pečara. Naime, pod brojem CR 105-114623-6 arhiviran je dopis u kojem CIA obavještava FBI da je njihov informator Joseph Merola "od svog kontakta u New Yorku saznao da je jugoslavenski trgovački predstavnik Intertradea Franc Pečar pozvan natrag u Jugoslaviju, a da je njegova želja ostati u Americi. Navodi kako će prema njegovim informacijama Pečar posjetiti Miami od 12. do 19. travnja.

U drugom memorandumu opet je tema isti čovjek.
"Subjekt je trgovački zastupnik iz Jugoslavije. Od CIA-e je stigla informacija da je osoba s istim imenom bio pripadnik Jugoslavenske obavještajne službe (JIS). Međutim, drugi izvor CIA-inog subjekta nije bio član YIS. CIA je saznala da je osoba za koju se vjeruje da je subjekt pozvan natrag u Jugoslaviju, ali ova osoba želi ostati u SAD-u. CIA želi provjeru ove informacije jer ako je istina/CIA bi mogla razmotriti kontaktiranje subjekta u pokušaju da ga uvjeri da se pod nadzorom vrati u Jugoslaviju. Subjekt bi se trebao vratiti u Jugoslaviju krajem travnja 1963. Pristup FBI-a subjektu se ne preporučuje (...) jer je država nedavno odbila odobrenje za pristup u sličnom slučaju."

Franc Pečar inače nije bio bilo tko u bivšoj državi. Jedan od najuspješnijih Titovih inženjera i poslovnih ljudi nakon drugog svjetskog rata radio je u slovenskom Litostroju. Inženjer Pečar bio je njihov prvi direktor pa nakon odlaska iz Litostroja preselio u Kopar i tamo osnovao Tomos koji će postati jedno od najvažnijih jugoslavenskih poduzeća, legendarna tvornica motocikala i vanbrodskih motora.
Počeci tvornice Litostroj sežu u kratko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, piše Robert Fonda u svom blogu o nastavku Litostroja. .
"Njegove temelje postavili su 1946. godine na mjestu nekadašnjeg izvlaštenog poljoprivrednog zemljišta u Šiški osnivač Litostroja Franc Leskovšek - Luka i inž. Franc Pečar, koji je postao i prvi direktor tvornice. Franc Leskovšek - Luka je u svojim sjećanjima o tom događaju rekao: "S Pečarom, mladim sposobnim momkom, stigli smo na šišensku njivu. Zabio sam kolac u zemlju, prebrojao korake u stranu i opet zabio kolac. Okrenuo sam se, prebrojao opet korake i zabio kolac. Onda smo gledali polja, među kukuruzom, kupusom i salatom, i rekao sam mu: ovo je Litostroj, a ti bit će direktor." . [Delo, 3. rujna 1972.]

Litostroj, koji su gradili po planu prve petoljetke (1947.-1952.) uz preodgoj u vidu društveno korisnih radova, uglavnom poratni politički zatvorenici (protivnici komunizma), a nakon 1948. i radnici Informbiroa (staljinisti), primio je svoje prve radnike već 1946. godine. Svečano službeno otvorenje tvornice kojemu su nazočili i Franc Leskovšek i Josip Broz bilo je 1. rujna 1947. O općoj atmosferi uoči otvaranja opširno je istoga dana izvijestila "Ljudska pravica" , a o samom događaju dan poslije opširnije je pisao "Slovenski poročevalec" .
U nešto više od četiri desetljeća postojanja, Litostroj se razvio iz nasljeđa Ljubljanske tvornice strojeva i ljevaonice, koje su zatvorene 1937. godine, u jedno od najvažnijih poduzeća u bivšoj državi.
Kad je 1954. dotadašnji direktor Franc Pečar predao posao novom direktoru Božidaru Guštinu, Litostroj je već imao Ljevaonicu sivog lijeva, Ljevaonicu čeličnog lijeva s laboratorijem, Suvremenu stolarsku radionicu, Strojarsku radionicu s kovačnicom, Montažnu radnju s limarskom radnjom, za tehnički sektor te za komercijalu i održavanje...

Bilo je to 1954. godine, nakon pripajanja Zone B Jugoslaviji, Tito i Kardelj su odlučili da Koper preuzme vodeću ulogu razvojnog centra, što su najavili iste godine svojim posjetom Kopru. To je bio sastavni dio poslijeratnog plana obnove zemlje. Kopar je bio povezan s Trstom, gdje je velik dio stanovništva imao barem malo iskustva u industriji. Franc Pečar, direktor ljubljanskog Litostroja, postao je prvi direktor Tomosa. S tvrtkom Steyr-Daimler-Puch iz Graza sklopio je licencni ugovor za proizvodnju motora. Povoljno jer u Austriji nisu vjerovali da će Tomos ikada uspjeti uspostaviti vlastitu proizvodnju, piše Boris Šuligoj u Delu 2019.
Tvornica Tomos pod vodstvom Pečara u Kopru je utemeljena 1954. i počela je s radom godinu dana kasnije. Prvi motocikl sklopljen u Tomosu bio je Puch SG 250. Već godinu dana kasnije proizveli su 137 motocikala, kao i 124 mopeda RL125. Krajem 50-ih stvoren je Tomosov hit Colibri - primjerice, 1959. izrađen je u više od 17.000 primjeraka te se počeo izvoziti u Švedsku.
Šezdesete su bile najbolje godine za Tomos, imao je 2500 zaposlenih i izvozio u Nizozemsku. Prema izvještaju FBI-ja i CIA-e, očito je početkom 60-ih tvrtku napustio Franc Pečar da bi postao trgovinski predstavnik u SAD-u. Zbog čega su FBI i CIA apostrofirale baš njega kao potencijalnog "dvostrukog špijuna", nije jasno. Nigdje nije ranije zapisano da se jedan od najuspješnijih i najsposobnijih poslovnih ljudi u bivšoj državi, inženjer Franc Pečar bavio obavještajnim radom. Intertrade je, prema dostupnim podacima, 60-ih između ostaloga bio zastupnik IBM-a za Jugoslaviju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Lol