Pojedini mediji su nedavno izvijestili kako Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), krovna institucija zadužena za stručno usavršavanje učitelja i nastavnika, na svojim službenim internetskim stranicama promovira sumnjive sadržaje. Jedan od sumnjivi(ji)h sadržaja je esej francuskog filozofa, deklariranog desničara i vodeće figure francuske Nove desnice, Alaina de Benoista, u prijevodu Tomislava Sunića.
Tekst je izvorno objavljen u časopisu Vijenac u svibnju 2014. godine, povodom De Benoistova predavanja u Zagrebu u prostorijama Matice hrvatske u travnju iste godine.
Ako se uzme u obzir da je a) Alain de Benoist jedan od ideologa europskog fundamentalističkog desničarskog pokreta identitaraca / b) prevoditelj Tomislav Sunić povezivan s proustaškim HČSP-om, američkom desničarskom scenom i hrvatskim "obiteljašima" na čelu sa Željkom Markić / c) ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković-Pečenković pod velikim utjecajem izvjesne Željke Markić, onda dolazimo do jedne zanimljive situacije.
Iako se ponekad čini da je politički centar u Hrvatskoj danas pomaknut toliko lijevo da ispada da je ekstremni desničar svatko tko je barem centimetar desnije od Mao Ce-tunga, potrebno je biti svjestan nekih opasnih tendencija koje nas okružuju. Trumpovom pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD-u došlo je i u Europi do buđenja desnih fundamentalističkih pokreta i tendencija, a da stvar bude zanimljivija, Trumpov "savjetnik" Steve Bannon je zaželio da Trumpov duh zaplovi Europom te je već najavio neke akcije i operacije na europskom tlu.
Uglavnom, predstoji nam jako zanimljivo razdoblje s europskim desničarima.
Iako se novi europski desničari nemušto i neuvjerljivo pokušavaju retorički distancirati od ideja tzv. stare desnice te zauzimaju stav protiv "sva tri totalitarizma" (fašizam, komunizam, liberalizam), nikako ne mogu pobjeći od sebe. Gore spomenuti Alain de Benoist je ideolog francuske Nove desnice (fr. Nouvelle Droite) i glavni zagovornik tzv. etnopluralizma koji se u svojoj biti ni po čemu ne razlikuje od notorne rasne ideologije.
Benoist tvrdi da danas na svijetu postoje različite etno-kulturološke skupine koje imaju svoj identitet i specifičan sustav vrijednosti. Iako nijedna od tih kultura nije podređena ili pak nadređena, prema njegovim riječima, ne smijemo ih miješati, jer bi se postojeći identiteti i kulture mogli uništiti. Ove njegove ideje su jedan od važnijih argumenata europskih desničara za odbijanje migranata te protiv tzv. uniformizacije čovječanstva.
Benoist smatra kako je najvažnija zadaća nove desnice obraniti Europu od tzv. ideologije jednakosti, pri čemu se suprotstavlja idejama prosvjetiteljstva. Osobno mi je zanimljivo da se "nova desnica" sve više odriče nacionalizma. Benoist tako u jednom svojem manifestu (op. "Manifest. Die Nouvelle Droite des Jahres", 2000.) piše da je "jedna nacija s jedne strane prevelik kolektiv da bi se suočila sa svakodnevnim izazovima običnog čovjeka, dok je s druge strane premalen kolektiv da bi se uhvatila u koštac s globalnim izazovima koji proganjaju čovječanstvo".
De Benoist u svom indoktriniranju navodi kršćanstvo kao važan kohezivni element "nove Europe" u borbi protiv neoliberalizma, iako, ako kršćanstvo to ne uspije, ne vidi nikakvih problema u pronalasku "nove religije" koja bi sačuvala europski identitet, pri čemu ovaj Francuz propušta uvidjeti da je slične ideje imao i Hitler u osmišljavanju ideološke jezgre svojega carstva. Da ne duljim, ovo su samo neke ideje koje se službeno pokušavaju infiltrirati u hrvatski obrazovni sustav. Ako dopustimo da se uništi obrazovanje, uništili smo i vlastitu budućnost.
Za razliku od stare hrvatske desnice, koja je bila nerijetko agresivna i primitivna, nesposobna za kritičku analizu i ogorčena zbog vlastite nemoći, nova hrvatska desnica je opasnija, lukavija, pomno postavlja svoje ciljeve i u mogućnosti je realizirati ih. Riječ je o pokušaju renacionalizacije hrvatskog društva u kulturnom, političkom i obrazovnom smislu, čime novi desničari na čelu s izvjesnom Ž. M. pokušavaju ostvariti apsolutnu hegemoniju u hrvatskom društvu.
Koliko god oni suprotno tvrdili, odgovorno tvrdim da oni nisu zainteresirani za dijalog i društvo istog, nego da okomito ulaze u sukob s otvorenim i slobodnim društvom. Protiv istine i činjenica bore se tzv. lažnim vijestima i invazijom lažnih profila na društvenim mrežama koji su zaduženi za miniranje činjenica te promociju upitnih i opasnih sadržaja koje naivni hrvatski puk nekritički i bez velikog napora upija.
Mišljenja sam da nam ova ekipa hrvatskih fundamentalista pod izlikom upitne borbe "za Hrvatsku i Hrvate" nudi opasnog "trojanskog konja". Također je važno napomenuti da se kršćanstvo kao univerzalna religija koja propagira jednakost Božje djece nikako ne uklapa u ideju nove europske desnice.
Ako se Katolička crkva u Hrvatskoj ne suprotstavi idejama hrvatskih fundamentalista i zloupotrebi kršćanstva u poganske svrhe, napravit će kardinalnu pogrešku. Nije da Katolička crkva u Hrvatskoj nema iskustva s kardinalnim pogreškama, ali evo prilike da konačno stane na pravu stranu.
No ako zakaže Crkva, možda sve ovo isprovocira i buđenje prave ljevice u Hrvatskoj. Jer, teška srca to priznajem, Hrvatskoj nedostaje pravih i autentičnih ljevičara koji će braniti tekovine prosvjetiteljstva i prave Europe. Ovi "službeni" ljevičari u Hrvatskoj su previše lijeni i nesposobni uhvatiti se u koštac s aktualnim izazovima.
Krajnje je vrijeme da i Crkva i ljevica izađu iz salona te spase Hrvatsku od fundamentalizma koji sve više nadire.
