Njujorški rabin Schneider obećao je podršku židovske zajednice u SAD-u da posjet Franje Tuđmana bude što uspješniji. Slično tomu, nakon posjeta Zagrebu američki senator Bob Dole je 6. rujna 1990. uputio osobno pismo predsjedniku Bushu da prilikom njegova boravka u SAD-u primi predsjednika Tuđmana, piše povjesničar diplomacije dr. Darko Bekić za novi Express.
Nije. međutim, sve išlo baš tako glatko.
Tijekom priprema za taj susret iz beogradskog Veleposlanstva SAD-a u Zagreb su doputovali veleposlanik Zimmermann i otpravnik poslova Robert Rackmales, a iz Washingtona je stigao i direktor Ureda za istočnoeuropske zemlje u State Departmentu, James Swihart. Pri tome, Zimmermann je nastupio isključivo sa stajališta američkih gospodarskih interesa i mogućnosti unapređenja privredne suradnje, a Swihart je izrazio skepsu glede mogućnosti za susret predsjednika Tuđmana i predsjednika Busha. Naglasio je da je rujan - zbog zasjedanja Opće skupštine UN-a - vrlo “napregnut mjesec”: u SAD-u boravi više od 70 predsjednika, tako da on nije uspio ni bugarskom predsjedniku ugovoriti sastanak s G. Bushom.
Dužnosnik State Departmenta bio je neiskren jer - kako piše Bekić za Express - u tom trenutku već je bio dogovoren posjet predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića i ministra vanjskih poslova Budimira Lončara Sjedinjenim Državama, pa čak i susret s predsjednikom Bushom.
Što se tiče prijedloga konfederacijskog ugovora koji je dr.Tuđman htio predstaviti američkom predsjedniku, Swihart je dvosmisleno izjavio da će SAD podržati formalnu neovisnost Litve, ali u sklopu sovjetskoga “Commonwealtha”, a za Hrvatsku smatra kako ima pravo na “de facto samostalnost”, tj. “puni ekonomski i politički suverenitet (...), ali pod uvjetom da formalno-pravno ostane u sastavu Jugoslavije”.
Vijest o putovanju predsjednika Tuđmana u SAD munjevito se proširila po cijeloj zemlji. U Beogradu su bili zaprepašteni činjenicom da se Tuđman nije konzultirao s premijerom Antom Markovićem niti sa saveznim sekretarom za vanjske poslove Lončarom. Predsjednik Predsjedništva Borisav Jović u svojem dnevniku ogorčeno je komentirao Tuđmanovo putovanje, ali ga je stavio u kontekst: “...čvrstog opredeljenja SAD o rušenju komunizma uopšte, a u Jugoslaviji svega što je od toga opredeljenja ostalo.(...)
Prema svjedočanstvu dr. Davorina Rudolfa, general Brent Scowcroft je razočarao Tuđmana rekavši mu “...da State Department podupire jedinstvenu Jugoslaviju ‘po svaku cijenu’, kao i cjelovitost Sovjetskog Saveza. Komunistički režim u Beogradu nije ga zanimao. Odbio je razgovarati o mogućoj konfederaciji jugoslavenskih federalnih republika. Američki favorit u Jugoslaviji jest premijer i reformator Ante Marković”. Scowcroft je također izrazio nezadovoljstvo State Departmenta jer se irački ratni zrakoplovi servisiraju u hangarima blizu zagrebačkog aerodroma, na što mu je predsjednik Tuđman odvratio da su ti remontni kapaciteti u isključivoj nadležnosti JNA i saveznih organa.
Scowcroft je tijekom predsjednikova posjeta Bijeloj kući išao tako daleko da je, kao prevoditelja, angažirao stanovitu Koštanu Gavrilović. Gospođa se delegaciji predstavila kao “prava Srpkinja s Topčidera”, očigledno s namjerom da obeshrabri dr. Tuđmana, da u razgovorima ne pokreće najosjetljivije teme.
Iako je predsjednik naredio da se ona udalji prilikom susreta s Georgeom Bushom, ona se ipak uspjela progurati i stajala je vrlo blizu dva predsjednika. Službeni fotograf američkog predsjednika snimio je rukovanje s dr. Tuđmanom, ali napori Ureda predsjednika da dobijemo tu fotografiju nikad nisu urodili plodom.
Cijeli tekst o Tuđmanovoj posjeti SAD-u 1990. pročitajte OVDJE.
