Prije cijelog jednog deseljeća obavještajne agencije propustile su zaustaviti čovjeka koji je naknadno postao jedan od ključnih ISIL-ovih vođa. CNN se poziva na riječi Andrea Jacoba, u to vrijeme šefa antiterorističke jedinice belgijskih obavještajaca, rekavši da je Oussama Atar, francuskim obavještajnim službama poznat i kao "Abu Ahmad", prošao nekoliko iračkih zatvora u kojima se postepeno radikalizirao.
Belgijsko-marokanskog državljanina, danas 32-godišnjaka, Jacob je prvi put upoznao 2006. u Bagdadu kao 22-godišnjaka dječjeg lica. Taj čovjek danas ima 32 godine, radikalizirao je u terorističku ideologiju svoje rođake, pa tako i braću El Bakraoui koji su počinili terorističke napade u Belgiji. "Vidio sam mladića razočaranog što je u Campu Cooper", pričao je Jacob za CNN.
"Bio je iznenađen i pokušavao nam objasniti da on nije terorist, nego da je Irak došao kako bi ljudima pomagao, ne zato da postane strani militant." Ispitivali su ga bez lisičina četiri dana. Pričao je kako voli majku, o svom otuđenom ocu, o problemima u školi, o tome da se ne uklapa, o svojoj ljubavi prema Siriji, te da je na Bliski istok otišao kako bi raskrstio sa starim, problematičnim životom.
Bushova administracija u to je vrijeme bila pod jakim pritiskom zbog skandala sa zlostavljanjem zarobljenih iračkih vojnika u Abu Ghraibu, što je Al Kaida koristila za antiameričku propagandu. "U stvari su Amerikanci bili ti koji su nam rekli da prema njemu budemo nježni, jer su se 'pravila promijenila'", kazao je Jacob. Samo, Camp Crooper tada je bio krcat najgorim zatočenicima, uključujući samog Sadama Huseina i na to mjesto doveli su i Atara.
Uhvatili su ga dok su ga njegovi kolege vozili ozlijeđenog prema lokalnoj bolnici. Atar je tvrdio da ga je ozlijedila granata s kojom se igrao, da nije bio u borbama niti u obuci za džihadiste. No, Jacob je kod njega pronašao oružje, zbog čega su ga prvo strpali u Abu Ghraib. Iračani nisu vjerovali u Atarovu priču i optužili su ga za terorizam kao okorjelog džihadista. Za CNN je to potvrdio i irački veleposlanik u Belgiji Jawad al-Hindawi.
"S nekoliko strana, ne samo naša vlada, imala je dokaze da je bio jako upleten u al-Kaidu", kazao je. Rekao je i to da je pripadao organizaciji "Al Fatah" koja se pretvarala da u Iraku pruža humanitarnu pomoć, a zapravo su sumnjali da je riječ o terorističkoj mreži. Iračani su ga osudili na doživotni zatvor, smanjivši mu kaznu kasnije na 10 godina. Što se Jacoba tiče, on je vjerovao tim optužbama već samim time što je uhvaćen s drugima optuženima za terorizam.
Amerikanci, kaže on, nisu htjeli riskirati s puštanjem na slobodu, koliko god su svi redom, osim Jacoba i Iračana, povjerovali da nije riječ o radikaliziranom mladiću. Sljedećih šest godina Amerikanci su ga držali u zatvoru, da bi belgijska vlada, kako navode CNN-ovi izvori, svako toliko tražila da ga puste da se vrati u Belgiju. Amerikanci su u nekom trenutku tako umalo i postupili, ali samo do trenutka dok nisu shvatili da se Atar vrlo brzo u zatvoru približio ljudima oko Abua Musaba al-Zarqawija, čovjeka koji je do svoje smrti 2006. bio prvi emir al-Kaide u Iraku.
U nekom trenutku uspostavio je kontakt čak i s Abu Bakrom al-Bagdadijem, čovjekom koji će poslije osnovati ISIL. I prije nego što su ga Iračani pustili na slobodu nakon odsluženih sedam od 10 godina zatvora, Atar je prošao kroz još tri zatvora. "Vrijeme koje je proveo u iračkim i američkim zatvorima pokazali su se kao recept za radikalizaciju. Postao je i više nego radikaliziran, postao je terorist", kazao je Jacob. U Bruxellesu, gdje su vlasti o Ataru znale sve, nitko drugi nije znao ništa.
Njegov odvjetnik je znao samo to da je ilegalno ušao u Irak, a navodno čak ni sudu nisu dostavili njegov dosje. A onda, 2010. proširila se vijest da je mladić obolio od raka, njegova obitelj pokrenula je kampanju, za njega se, kako nisu imali podataka o kakvoj je osobi riječ, založio čak i Amnesty International. Ispostavilo se da rak nije imao, ali se do rujna 2012. ipak našao u Belgiji, kao sasvim drugačiji čovjek. "Imao je ozbiljne zdravstvene probleme.
Iako mlad, bio je jako slab, vrlo mršav, s mnoštvom sijedih", opisao ga je njegov odvjetnik Vincent Lurqin. On ističe i to da u to vrijeme nije postojao proces deradikalizacije, kompleksan i bogat kao danas. I tako su ga pustili iako je bio na listi tajnih službi Belgije kao džihadist u inozemstvu.
Prvom prilikom počeo je posjećivati svoje rođake, braću El Bakraoui, koji su tada gulili kaznu zbog običnog kriminala. 20 puta je posjetio braću koja će u ožujku 2016. počiniti samoubilačke terorističke napade na aerodromu i u metrou u kojima će pobiti 35 ljudi. CNN tvrdi da ima dokaze da su Iračani Atara pustili uz uvjet da mu Belgija ne izda putovnicu., kao i to da mu Belgija ipak jest izdala putovnicu. Zašto su tako postupili, ostalo je nejasno.
CNN-ov izvor tvrdi da je pomoću te putovnice Atar 2013. putovao u Tunis, gdje su ga, otkrivši da je bio u Abui Ghraibu, potjerali iz zemlje. Otišao je potom u Tursku i... izgubio mu se trag. Tada je granica Turske prema ISIL-ovom teritoriju u Siriji još bila praktično apsolutno otvorena. A onda, uatoč globalnom lovu na teroriste, Atar u kolovozu prošle godine, doznaje CNN iz pravosudnih izvora, posjetio svoju obitelj koja nije završila u zatvoru zbog terorizma. Samo nekoliko mjeseci nakon pokolja u Bruxellesu.
Trenutak kad je u medije procurila informacija da je pored svih policijskih i obavještajnih mjera on svejedno uspio sresti ih fizički, oči u oči, bio je užasno ponižavajući. Danas se ne zna što je tada htio, kao niti to gdje je sad. "ISIL ne bi poslao nekoga poput Atara osim ako ne bi htio da on sam počini teroristički napad", kazao je CNN-ov izvor.
