Na Twitteru ima 1,2 milijuna sljedbenika, popularnija je i od jednog Bena Bernankea, dugogodišnjeg bivšeg predsjednika središnje banke SAD-a. Dnevno joj prijete čak i likvidacijom u stilu ISIL-a, a njezin grijeh je njezina kratka, ali unikatna pornokarijera, najpoznatija po čuvenom trojcu u kojem je bila u hidžabu. Prema godišnjem istraživanju xHamstera, 23-godišnja naturalizirana Amerikanka rođena u Libanonu Mia Khalifa u 2016. godini bila je najtraženija pornozvijezda na svijetu. I to unatoč tome što je u pornografsku mirovinu otišla prije dvije godine, nakon samo tri mjeseca snimanja filmova. Rođena je u Bejrutu i kad je imala sedam godina, njezina obitelj se odselila u SAD.
Udala se s 18 godina za izvjesnog Amerikanca, u školi joj je išlo dobro, u roku je diplomirala povijest umjetnosti u El Pasu u Teksasu i tada je sve počelo, odmah nakon diplome. U dobi od 21 godine odlučila je za život zarađivati snimanjem "filmova za odrasle". Priča ide tako da je navodno radila kao konobarica u jednom od restorana brze hrane Whataburger, kad ju je jedan od gostiju obasuo komplimentima na izgled, a potom joj predložio da je zaposli u pornoindustriji. I pristala je. Nižeg rasta, sa samo 157 centimetara, ugradila si je silikonske implantate taman tolike i takvog oblika da plijene pažnju u pornoscenama, a da ne djeluju groteskno, i u listopadu 2014. godine počela je snimati za Pornhub. Ono što je odredilo njezin život bila je 7,5-minutna snimka seksa u kojoj su ona i Juliana Vega bile u trojcu s kolegom glumcem.
Kvaka je bila u tome što su njih dvije bile u hidžabu. Gledateljima se to svidjelo i 28. prosinca 2014. godine PornHub je Khalifu proglasio svojom najtraženijom glumicom, a stvar je eksplodirala kao prvoklasni skandal na Bliskom istoku kad je Lebanese Examiner napisao članak povodom popularne snimke. Vegu nije spominjao nitko živ, ali nju... Njoj su preko noći počeli ostavljati poruke na društvenim mrežama da je osramotila svoju zemlju, da će biti prva koja će gorjeti u paklu, da joj treba odrubiti glavu... Neki su se potrudili ostaviti joj na Twitteru fotomontažu koja ju je prikazivala u narančastom kombinezonu s ozloglašenim ISIL-ovim egzekutorom u propagandne svrhe Jihady Johnom kako je drži za ovratnik kombinezona.
S nožinom u ruci, dakako. I potpisom pod sliku "Uskoro." Khalifa se branila sarkazmom, potom racionaliziranjem histerije koja je izbila, a za Washington Post je izjavila da ne vidi u čemu je problem jer je scena s hidžabom satirična, kao što je uostalom toliko toga što se snimi na BangBrosu. "U Hollywoodu ima toliko filmova koji muslimane prikazuju u puno gorem svjetlu nego ijedna scena koju bi bio u stanju producirati BangBros", govorila je Mia.
Oni koji su joj priskakali u pomoć isticali su da u pornoindustriji postoji kompletan žanr u kojem se žene odijevaju u hidžab, točnije razodijevaju iz njega. A ona čak nije muslimanka, nego je odgojena kao katolkinja, pa nije ni mogla nanijeti sramotu svojem podrijetlu. I ništa nije pomagalo. Svakako ne nakon što je se, uvelike pod pritiskom histerije koja je zavladala na Bliskom istoku, odrekla kompletna obitelj i šira rodbina, i ona u SAD-u i ona u Libanonu. Nisu pale najteže riječi, ali se obitelj javno očitovala da je "očito platila cijenu toga što su njihova djeca odrastala u društvu koje ne dijeli njihovu kulturu, tradiciju i vrijednosti".
Rekli su da njezino ponašanje ne odražava njihove stavove, da je uvrijedila Libanon i da se nadaju da će se Mia jednog dana promijeniti. Njezini roditelji su, pokazalo se, bili toliko konzervativni da su se u SAD-u integrirali u dijelu društva uz konzervativnije republikanske krugove. Da joj je podrijetlo tako konzervativno, svjedoče i Mijine tetovaže. Na lijevoj nadlaktici su joj istetovirane početne riječi himne Libanona: "Svi mi! Za našu zemlju, za našu zastavu i slavu!", a na desnom zapešću Križ Libanonskih snaga. Riječ je o simbolu danas konzervativne kršćanske stranke u Libanonu koja drži osam od 64 predviđenih kršćanskih mjesta u parlamentu od 128 zastupnika.
U građanskom ratu od 1975. do 1990. ta je kršćanska milicija bila na strani Vojske Libanona i izraelske intervencije, a protiv nekih kršćanskih frakcija, Hezbolaha, sirijske intervencije i još nekih skupina. Poslije su se savezništva jedva sagledivo izmiješala, ali je itekako upamćeno da je ta milicija 1982. počinila pokolj nad između 700 i 3500 izbjeglica u izbjegličkom logoru Sabra i Shatila. Nije da Miju Khalifu politika nešto zanima. Tetovaže, koje su slučajno postale popularne uz njezine porniće, dala je nacrtati 2012. u znak poštovanja prema ocu koji je danas pristalica političke stranke izrasle iz milicije, a nakon atentata nad visokim šefovima libanonskih tajnih službi, što je pak imalo veze s Hezbolahom, ratom u Siriji i tako nekim stvarima. "To je bila poruka mojem ocu: Vidiš, ja sam uz tebe!", objašnjavala je.
Samo, ono što je 2012. bilo izraz odanosti prema ocu i što bi pozdravio jedan dio političkog Libanona, preko noći se počelo doživljavati kao provokacija. "Iz obitelji sa mnom više nitko ne govori. Provukla sam im ime kroz blato, a to doista nisam htjela i zbog toga mi je žao", govorila je prije dvije godine. Međutim, pojasnila je, što je ona uopće mogla? Ta, nije ona birala roditi se u toj zemlji, nekoć "Parizu Bliskog istoka", najsekularnijoj i najliberalnijoj državi u regiji, a danas s posljedicama i građanskog rata, napada Izraela i rata u Siriji. Mia Khalifa danas ima golemu vojsku sljedbenika u SAD-u, a ni na Bliskom istoku nije bez onih koji je brane.
Libanonsko-britanski pisac Nasri Atallah i popularni libanonski bloger žestoko su branili njezino pravo da raspolaže svojim tijelom kako joj je ugodno, ako već ne zato što je ljudsko biće s pravima koja bi trebala vrijediti i u Libanonu, onda svakako kao građanka SAD-a koja živi u Miamiju. U krajnjoj liniji, nakon što je vlada u Bejrutu – u to vrijeme u jednom trenutku čak i na rubu flerta s izvjesnim krugovima iz Saudijske Arabije, što je nečuveno da sekularna republika ide u takve paktove s rigidnom vehabijskom monarhijom – odlučila cenzurirati internet u Libanonu zbog ćudoređa navodno ugroženog eto baš Mijom Khalifom, došlo je i do prosvjeda u Bejrutu u kojima su okupljeni poručivali da je seks njezina stvar i da je ona "još čestitija nego što su oni na vlasti".
Postoje i takve teorije da je njezina popularnost smišljena gerilska PR kampanja pornoindustrije. Posebno PornHuba koji je te godine skočio na 73. mjesto najposjećenijih web stranica, daleko ispred, primjerice, BBC-ja ili New York Timesa, da bi danas već bio na 53. mjestu i polako počeo bivati konkurencija na tablici čak i pojedinim Googleovim tražilicama. A u tim milijardama posjeta, lavovski dio ide u zasluge upravo Khalifi. Istina, neke feministice kritiziraju je naprosto kao pornozvijezdu. Popularna libanonska kolumnistica Juliana Yazbeck hvatala se za glavu zbog toga što je, eto, baš pornozvijezda morala postati lice po kojem je Libanon prepoznatljiv u svijetu.
Slučaj Mije Khalife je, međutim, iskrsnuo kad se u muslimanskom svijetu pojavljuju pukotine u slici koju daju konzervativniji vjerski krugovi o seksu kao o nečemu o čemu se toliko govori kao o tabuu, a opet se svi pretvaraju da seksa zapravo ni nema, osim u slučaju najgorih prodžihadističkih klerika koji zagovaraju seksualni džihad. Prave seksualne slobode u prvom redu odnose se na emancipaciju i slobodu žena.
Prije nego što su islamistički radikali pregazili "arapska proljeća", nešto se uzburkalo i u tom smislu. Konačno, čak i ako je konzervativni krugovi na Bliskom istoku i pljuju, činjenica je da je slučaj Mije Khalife potaknuo seks kao temu. Odjednom iskrsavaju vijesti poput statistika koje pokazuju da su od osam zemalja svijeta iz kojih se preko Googlea najviše pretražuju pornografski sadržaji, njih čak šest većinski muslimanskih; Pakistan i Egipat na prva dva mjesta, Iran, Maroko, Saudijska Arabija i Turska. A i sadržaje s Miom Khalifom lavovskim dijelom pretražuju korisnici iz Libanona (čak četvrtina) te iz Jordana i Sirije. Pornografija nije iznenada postala izvor zdrave seksualnosti, ali se u tim zemljama počinje priznavati da ljude seks zanima.
U Maroku, primjerice, mladi parovi se počinju sastajati u javnosti. U Libanonu, koliko god bilo i teško, svi znaju da su dvojica članova megapopularnog indie pop benda Mashrou Leila gayevi. Čak je i Jordan, kad je vlada zabranila njihov koncert, morala objasniti da je to zbog gayeva u bendu. A mladi su onda prosvjedovali. Vrlo polako, ali seks počinje bivati temom, o njemu se govori, makar i negativno. A kad je riječ o seksu, ne može se zaobići svjetsku pornokraljicu Miju Khalifu, mrzili je ili poštovali.
