Top News
29380 prikaza

Dok je bježao, kći mu se ubila njegovim najdražim pištoljem

Nastavak sa stranice: 1

Jugoslavenski vojni vrh bio je spreman zaštiti Mladića neovisno o težini zločina za koje je bio optužen, ali na prijelazu novog milenija i Srbija je počela prolaziti kroz dramatične promjene. Milošević je poražen na svim poljima, uključujući i gubitak Kosova 1999. godine. San o velikoj Srbiji se raspao, što je dovelo do pada Miloševića na velikim prosvjedima 5. listopada 2000. godine. U lipnju 2001. Milošević je predan Haagu, a iako Mladić nije bio baš u dobrim odnosima s Miloševićem, srbijanski režim mu je ipak pružio zaštitu.

“U noći kada je Milošević uhićen, Mladić je bio u svom domu i te je noći i on pobjegao na drugu lokaciju. Kada sam ga kasnije vidio i s njim razgovarao, bio je  ozbiljno zabrinut za svoju sigurnost i sigurnost ljudi koji su mu bili bliski. Odlučio je da se neće živ predati”, ispričao je Ćurčin.

Mladić je bio svjestan da se nakon Miloševićevog izručenja ne može više osloniti na vlast u Beogradu da će ga zaštiti, pa se prebacio u novu vojnu bazu, u Krčmaru blizu Valjeva. Bilo je to zdanje još iz doba Tita, puno bolje zaštićeno nego Rajac i Stragari, a imao je i podzemne bunkere. Od tog je trenutka Mladić počeo sve češće mijenjati svoje loakcije. Post-Miloševićeva vlast u Beogradu je u ožujku 2002. godine službeno umirovila Mladića iz vojske, a mjesec dana kasnije objavili su dekret kojim su potvrdili suradnju s haškim sudom. To je ujedno značilo da se Mladić više ne može skrivati po luksuznim vojnim objektima.

Ratko Mladić | Author: REUTERS REUTERS
Generali su mu naredili da mora napustiti Krčmar, ali Mladić kao da nije shvaćao da više ne može zapovjedati. Svojim tjelohraniteljima je naredio da zauzmu Krčmar, što je dovelo do incidenta u kojem je vojska helikopterima morala Mladića tjerati iz Krčmara. Tek 1. lipnja je Mladić, pod pritiskom vojske, pristao mirno napustiti bazu, a vojska mu je zauzvrat osigurala  konvoj vozila i nekoliko vojnika koji će ga sigurno otpratiti do novog mjesta na kojem će se skrivati.

Mladić je tako iza sebe ostavio komfor kojeg mu je pružala sigurnost vojske i pomalo počeo boraviti u izolaciji. Njegova se mreža podrške gotovo preko noći smanjila sa kompletne jugoslavenske vojske na šačicu starih prijatelja koji su mu ostali odani od rata u Bosni.

Tu je mrežu iz dana u dan vodio Đogo. On je za Mladića uspio iznajmiti veći broj stanova u zgradama u Novom Beogradu. 

“Nakon što mu je vojska rekla da ga više neće čuvati, javio se Jovi Đogi i maloj grupi lojalnih ljudi koji su se brinuli za njega. U Novom Beogradu je stalno boravio u stanu, a drugi su mu donosili hranu i novine. Obitelj ga nije smjela posjećivati”, rekao je Miloš Šaljić, Mladićev odvjetnik. 

“Postojale su stroge upute kako i kakve stanove treba iznajmljivati. Morali su biti u velikim zgradama s puno stanara, ali nisu smjeli biti na prvom ni na zadnjem katu. Isto tako, stanovi nisu smjeli biti iznajmljeni u zgradama koji su imali bilo kakvo osiguranje ili video nadzor”, rekao je Miodrag Rakić, pomoćnik srbijanskog predsjednika koji je koordinirao lov na Mladića.

Prvih par mjeseci Mladiću i njegovima nije bilo lako, ali su onda uspjeli naći stan u ulici Jurija Gagarina, koji je točno odgovarao onome što je Mladić tražio. Stan se nalazio nekoliko ulaza dalje od ulaza u kojem je stan iznajmio još jedan bjegunac – Radovan Karadžić. Unatoč tomu što su stanovali blizu jedan drugog, ne postoje dokazi da su se uopće sreli tijekom boravka u tom kvartu. Naime, njih dvojica se nisu podnosili u poslijeratnom razdoblju i istražitelji koji su ih tražili vjeruju kako se čak ni mrežama njihovih ljudi putevi nisu nikad preklopili.

Osim toga, obojica su potpuno različito živjeli svoje žiote bjegunca: Karadžić se skrivao pod lažnim identitetom new age doktora, dok se Mladić potpuno prikrio i živio vojničkom disciplinom. U stanu je zabranio korištenje mobitela, rijetko je izlazio osim u povremene večernje šetnje pored Save sa sinom Darkom.

Istovremeno, Mladić je bio užasno zahtjevan bjegunac i njegovi ljudi su imali jako puno posla s njim. Svako jutro je tražio toplo mlijeko i med. Sva hrana koju su mu donosili morala je biti svježa, kupljena istog dana i istog dana je morala biti pripremljena. Ako bi do večeri ostalo hrane koja se nije pojela, morala je biti bačena, a ne ostavljena za sutra. Voće i povrće se stalno moralo kupovati kod drugih trgovaca, jer bi kupovina kod uvijek istog trgovca mogla pobuditi sumnju.

Cijelo vrijeme skrivanja Mladić je pazio na svoj izgled. Svaki dan se brijao, a kada ga je jedan od čuvara pitao zašto se uopće toliko sređuje, jer ionako ne izlazi iz kuće, Mladić mu je rekao da onako kako bude izgledao u trenutku smrti, takvog će ga ljudi pamtiti za cijelu vječnost. Vodio je brigu o zubima, svaki dan više puta dnevno ih je četkao i čistio, a sve zato jer se bojao da bi odlazak zubaru mogao jako ugroziti njegovu sigurnost.

Mladić je ovako živio sve do 12. ožujka 2003. godine kada je cijela Srbija zapala u kaos i nasilje zbog ubojstva tadašnjeg premijera Zorana Đinđića. Njegovo ubojstvo dovelo je do uhićenja više od 13.000 ljudi i cijela akcija uhićenja došla je dosta blizu mreže Mladićevih ljudi, tako da je Mladić morao još više postrožiti pravila svog osiguranja. Nakon Đinđićevog ubojstva Mladić je promijenio stan, ali nije sa sobom poveo tjelohranitelje. Samo jedan od njih je znao njegovu točnu adresu, ali svi su mu mogli brzo doći u pomoć u slučaju potrebe.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 2/4
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.