Policija je raspisala tjeralicu za suspendiranim policijskim načelnikom Željkom Dolačkim nakon što se u utorak nije pojavio na izricanju presude na zagrebačkom Županijskom sudu koji ga je u odsutnosti nepravomoćno osudio na šest godina zatvora te povrat 3,3 milijuna kuna zbog krađe zaplijenjenog zlata, oko 640.000 kuna i gotovo 290.000 eura koji nikada nisu pronađeni.
Iako je policija štura u službenim izjavama prema neslužbenim podacima tjeralica je raspisana nakon što Dolački nije pronađen ni na jednoj od poznatih adresa.
Uskokov tužitelj nakon izricanja presude izrazio je nadu da Dolački nije u bijegu, nego da će se pojaviti izravno u zatvoru kako bi izbjegao javno uhićenje i odvođenje s 'lisicama' na rukama.
Biografija Dolačkog pak govori da je riječ o izrazito "živopisnom" liku iz policijskih krugova za kojeg se vežu brojne afere.
Kad je Željko Dolački prvi put lansiran u medijsku zvijezdu, teško da je u MUP-u bilo inspektora s više murjačkog iskustva i poštenije zasluženim profesionalnim statusom. Bile su ‘90-e, malo poslije Oluje.
Razvojačene gomile nasrnule su na mirnodopsku državnu strukturu, radije birajući proračunske plaće MUP-a od egzistencije u privatnom biznisu.
Za razliku od dojučerašnjih pripadnika postrojbi HV-a i HVO-a koji su uz ratne zasluge brzinski ugrabili diplome policijske akademije i vodeće položaje represivne hijerarhije, Željko Dolački pekao je zanat od 15. godine - od srednje milicijske nadalje, prema standardu prijašnje SFRJ.
Tako ga je ‘90-ih zapala dužnost da sroči dugačku listu znanih uličnih kriminalaca, narkodilera, švercera, kamatara, svodnika - operacija evidentiranja pod gordom oznakom kodnoga imena Ključ.
U sadržajnom kontinuitetu bivše i novonastale države dugo su ostali manje-više nebitni za konstelacije Markova trga. Odnos se promijenio tzv. zločinačkom organizacijom, koju je, prema optužnici, predvodio kamatar Nikica Jelavić.
Žac, to mu je nadimak, pojavio se na svjedočenjima protiv Nikice Jelavića, Blaža Petrovića i njihove gomilice, s dugom kosom i stavom 'neće mene nitko zajebavat'.
Novinari su ga voljeli. Bio je drugačiji, nekako pristupačan i njegove priče imale su smisla. Od svega što je pokazivao najsnažniji dojam je bila njegova socijalna inteligencija. Spektakularno suđenje 'zločinačkoj', organizirano u sportskoj dvorani zatvora Remetinec, spektakularno je propalo.
Žac je, naravno, postao kolateralna žrtva kao i glavna tužiteljica u tom predmetu Dunja Pavliček. Protiv Dolačkog su se pojavile optužbe za podmetanja i nepravilnosti u radu te je zajedno s Belinom protiv njega neko vrijeme vođen disciplinski postupak, a on je duže vrijeme bio pod suspenzijom.
Službenim optužnim aktom nije bio zahvaćen kontekst: da je u jednom času ugrozio neke od tadašnjih poslovnih planova Privredne banke Zagreb. Zbog suspenzije Dolački se 2000. zatekao izvan formacijske strukture.
Lišen institucionalne odgovornosti, položaj se pokazao izvrsnim za alternativne aktivnosti u konstruiranju senzacionalne optužnice. Nakon što su ga uvrstili u probranu grupu supertajnih istražitelja na dispoziciji DORH-u, ljepuškasti dugokosi mladac oko 30. godine postao je miljenik Dunje Pavliček Patak, zagrebačke županijske odvjetnice.
Dok su lažni dokazi i svjedoci imali dugačku tradiciju iz komunističke prošlosti, svjedok pokajnik uveden je kao novitet postkomunističkoga ZKP-a. Službenici “nadležnih institucija” sebe su počeli doživljavati kao junake američkih trilera koji propagiraju FBI.
Kome se ne bi svidjela tolika pozornost? Zato se priča o krađi u Policijskoj upravi zagrebačkoj razvija prema, moderno rečeno, “paradigmi” bumeranga: sve što je Željko Dolački koristio kao izum za potrebe HDZ-ovih progona tijekom 90- ih godina danas ga košta glave.
Optužujući, naime, da je okrao vlastiti ured, u igri je i jedan ključ (empirijski, nesimbolički) i najmanje jedan pokajnik. A prema mišljenju njegovog tadašnjeg odvjetnika, nije isključeno niti klasično “pakovanje”.
Provala u sjedište PUZ-a zamijećena je nakon vikenda, 4. travnja 2016. godine, ujutro, i to po obijenom sefu u njegovu uredu, na drugom katu zgrade u Heinzelovoj ulici.
Nestalo je dva kilograma zlata i 280.000 eura, zaplijenjenih malo ranije, u veljači 2016., od obitelji Ivić.
Prema početnoj verziji, provalnici su iskoristili propuste u osiguranju zdanja, popevši se požarnim stubama u ponajboljim političkim okolnostima: usred prvih eksplicitnih sukoba između Tomislava Karamarka, tada predsjednika HDZ-a, i Vlahe Orepića, tek instaliranog ministra unutarnjih poslova, koji je bio iz redova Mosta.
Karamarko je zahtijevao drastičnu smjenu policijskih kadrova naslijeđenih iz prethodne SDP-ove vlade, tvrdeći da su služili samo vladajućoj stranci. Orepić se tome uspješno opirao.
Paradoksalna provala u policijski depo raspravu je učinila besmislenom: komegod služili zatečeni policijski šefovi, predstavila ih je kao nesposobne do kriminalističke karikature, utoliko bjednije od Karamarkove dijagnoze o stranačkoj uvjetovanosti njihovih akcija.
Preciznija istraga eliminirala je prodor izvana, jer je kasa, kako se ocjenjuje, prvo bila otključana i ispražnjena pa potom nasilno razvaljena u kreiranju naknadne provalničke scenografije.
A to znači da se u “armiji” od 33 najavljena svjedoka na obzoru budućeg suskog procesa sredinom 2016. godine opet smiješio poneki pokajnik. Ipak, sve činjenice nisu bile iznijete u javnost, kako je za Express rekao Veljko Miljević, njegov odvjetnik.
Prije svega, u sefu ureda u Heinzelovoj ulice nalazilo se više zaplijenjenih vrsta građe, iz raznih kaznenih predmeta na kojima se radilo u rasponu od godinu dana.
U stvaranju dojma ništa nije atraktivnije od zlata i deviza u zemlji koja je odavno inficirana iluzionizmom. Dok nitko ne može poreći da se stvarni motiv, moguće, krije u manje atraktivnom sadržaju počišćenog sefa, dragocjenosti najlakše zasljepljuju društveni auditorij, još od slučaja dijamanata Vladimira Zagorca, koje nitko nije vidio.
Tako je pred javnošću lovina iz PUZ-a svedena samo na tržišno primamljive predmete - psihološki mjereno, predmete mnogih žudnji i zavisti. Drugo, sam Željko Dolački priznaje odgovornost ekskluzivnoga posjednika ključa u trenutku provale.
Ali dok su se mijenjala lica u toj ulozi krim-šefa, ovisno o izbornim rezultatima i strankama na vlasti, brava policijskog spremišta godinama je ista, stara, sve starija. Na isti se način famozni ključ prenosio s bivših na novoimenovane nasljednike.
Ono što se za vrijeme procesa nije moglo sudski dirnuti tiče se uzlazne karijere Željka Dolačkog, bez obzira na privremene marginalizacije.
Primjerice, zbog traljavo vođene istrage o tzv. zločinačkoj organizaciji, smijenjen je Radovan Ortynski, glavni državni odvjetnik.
U ministarskome mandatu Tomislava Karamarka, iz svoje tajnosti Dolački je vraćen u formalnu nomenklaturu MUP-a, doduše kao običan, javni policajac Policijske uprave sisačko- moslavačke.
Onda je 2012. opet isplivao u elitne redove, preuzevši od prethodnika famozni ključ u svojstvu prevažnog šefa PUZ-ove kriminalistike.
U tome je zanimljivo da se u jednom trenutku – zbog korumpiranog inspektora Mislava Merkeša - našao na sudu s dvojicom smijenjenih prethodnika.
Uz ostalo, na suđenju se objavilo kako su dragocjeniji predmeti policijske zapljene nerijetko završavali na čudnim mjestima ili posve nestajali. Ta pojava, međutim, nikog nije osobito uznemirila.
Prva sitnica - u usporedbi s pet milijuna eura koje je svjedok pokajnik obećao progoniteljima i sucima Ive Sanadera. I tako je, malo po malo, kreiran milje u kojem se ne vjeruje ni jednom potezu “nadležnih institucija”, dok se pravednost državnog aparata prilagođava većinskom javnome mišljenju.
Željko Dolački također je podijelio javno mišljenje. Dio upozorava na njegovo skromno imovinsko stanje u zaseoku Vukovina kraj Velike Gorice.
A drugi dio pamti da je u tajnim operacijama pod njegovim vodstvom uvijek ostajalo nešto neobjašnjivih financijskih deficita.
Ali provala u sef vlastitog ureda nadilazi sve do sada znano o kriminalno-policijskim “kombinacijama”, nerijetkim u desetljećima samostalne Hrvatske. Je li imaginacija Željka Dolačkoga doista baš toliko grandiozna?
Do sada identificirani grijesi, zbog kojih je neko vrijeme bio pod suspenzijom, otkrivaju puno manje od toga: školu jako dugačke tradicije na hrvatskim terenima, zvala se žandarska ili milicijska, bio na djelu drot ili policajac: zataškavanje kriminala u korist najbližeg susjeda ili znanca.
I obratno, podmetanje lažnih tragova da bi se zadivio autoritet koji obećava bolje radno mjesto i veću plaću. Zato pljačkaški skandal u PUZ-u ostavlja bez riječi, dokazujući kako naoko male nepodopštine države vode u karikaturu koja se riječima više ne da opisati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čki! Dovoljno........
Ostojićev kadar pao, tko zna jel uopće živ. Taj je znao puno mračnih tajni o Milanoviću i njegovom braci. Nisu se baš u DORH potrgali da otkriju nestalo zlato i lovu jer bi istjerali King Konga koji je do nedavno ... prikaži još! bio šef Ostojiću i Dolačkom.
Svaka čast autoru članka. Pomislio sam da u ovoj septičkoj jami od države više nema ni jednog pravog novinara.