Srijeda, 26. rujna, naslovnica HDZ-ove internetske stranice prštala je od simbolike. Pod naslovom "Žrtva Vukovara ne smije se politizirati" čak trećina članka, i to prva, bavila se kategoričkom obranom Milijana Brkića od optužbi "manipulatora" da je ovaj potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a "koristio usluge Franje Varge za unutarstranačke obračune u HDZ-u". Bivši informatičar MUP-a našao se u kliještima Uskoka zbog sumnje da je izrađivao lažne SMS poruke Zdravku Mamiću i Ivici Todoriću.
Vargi je uhićenje sudbinski zapečaćeno tijekom posjeta Mamiću u Međugorju, a nije prošlo dugo zakotrljala se i teorija, nad kojom se Brkić gnuša kao nad zlonamjernom i lažnom, o nečasnoj navodnoj suradnji drugog čovjeka HDZ-a i Varge. Odjednom, Brkić se iznenađujuće decidirano izjasnio o najavljenom prosvjedu u Vukovaru, nominalno zbog sporog pronalaženja ubijenih iz 1991. i progona zločinaca, a zapravo teledirigiranom politikantskom udaru na vladu Andreja Plenkovića. Zdesna, naravno. Iz HDZ-a, poglavito.
"Zločine treba istražiti i procesuirati, što treba prepustiti institucijama, umjesto rješavati na ulici", komentirao je Brkić.
Sve najbolje poželio je i svom davnom stranačkom drugu Branimiru Glavašu, koji je javno rekao da on, Brkić, stoji u pozadini organizacije prosvjeda što ga je za 13.listopada najavio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
"Glavaša su opet prevarili njegovi najbolji prijatelji", osvrnuo se na procjenu predsjednika HDSSB-a.
Jednu aktualnu, a vrlo vruću okolnost Brkić je zaboravio prokomentirati; tvrdnje da je onaj vozač ministra Tomislava Tolušića što je uhićen pod sumnjom da je dojavio Vargi neka hitno uništava sve dokumente i briše hard diskove, jer će mu uskoro pokucati na vrata Uskok, izvjesni Blaž Curić, odnosno, da je taj čovjek kum Milijana Brkića. Tek kasnije tokom dana na izravno pitanje novinara komentirao je to kao: "Bože moj!" i opet se pozvao na: "Neka institucije rade svoj posao."
Kad je posrijedi Brkić, nijedna situacija ne znači da je gotovo sve dok nije gotovo. Tome nas uči životopis Milijana Brkića, pa da vidimo što je to sve taj čovjek prošao u životu.
Rođen je 25. listopada 1970. u Ljubuškom u Bosni i Hercegovini, točnije u mjestu Klobuk, još preciznije u zaseoku Brkićima. Imao je osam godina, znači 1978., kad je obitelj odselila u Zagreb, u četvrt Dubec, tada još Bogu iza nogu. No, njemu i bratu Jozi Zagreb se nije svidio.
"U Zagrebu smo izdržali samo dva dana. Brat i ja skovali smo plan kako ćemo s džeparcem koji smo od roditelja dobili, platiti kartu za vlak i vratiti se u Hercegovinu. Babi Ruži smo rekli da su nam ćaća i mater rekli da idemo u Klobuk, a da će oni ostati gore. Baba je na to samo rekla: 'Uslišio Bog moje molitve!'. Međutim, i njoj je postalo sve jasno kada je za dva dana po nas došla mjesna milicija i vratila nas u Zagreb. Poslije povratka u Zagreb, nekoliko dana dobivali smo porcije šiba i klečanja na kukuruzu ", prepričavao je prije nekoliko godina Brkić za Večernji list.
Puno godina poslije politički i ini neprijatelji olajavali su ga da je ukrao neko zlato iz mjesne crkve, da ona dva razreda u BiH nikada nije završio... No, mali Milijan nije bio ograničeni dječak. Završio je osnovnu školu, potom srednju tehničku i sigurno bi upisao i studij elektrotehnike da se iz nekog razloga nije naglo odlučio za studij kriminalistike. Imao je samo 20 godina kada je, kao pripravnik temeljne policije još uvijek pod oznakama "milicije" na automobilima, sudjelovao 1991. u osvajanju vojarne JNA na Plesu.
Odmah potom sudjelovao je u akciji u Kostajnici, da bi se nakon toga pridružio specijalnoj policijskoj jedinici Alfama. Narednih 10 godina to je bio njegov život, od čega se pola odnosilo na Domovinski rat. U to vrijeme je od kolega u Alfama dobio i nadimak Vaso, za koji kaže da ga tako smiju zvati samo oni, nitko drugi. No, danas ga više nitko ne pita i ne jednom mediji su ga u naslovima navodili kao "Vasu".
1995. upoznao je Tomislava Karamarka i tu je započelo 20-godišnje prijateljstvo. U Alfama ga pamte kao hrabrog, požrtvovnog, totalno lojalnog prema kolegama. Sve upućuje da je takav doista i bio, te je Milijan "Vaso" Brkić na kraju dogurao do zapovjednika postrojbe. U HDZ se učlanio 2000. godine, kratko nakon smrti Franje Tuđmana i nakon trećesiječanjskih izbora kada su, kako su poslije priznavali tadašnji HDZ-ovci iz vrha stranke, "bili u mišjim rupama i mislili da će ih nova izabrana vlast sve potrpati u zatvor".
I tako sve do 2001. kada je tada još uvijek general Mirko Norac pobjegao pred pravosuđem koje ga je optuživalo za ratne zločine u Gospiću i Medačkom Džepu. Norac je danas osuđeni ratni zločinac koji je odslužio dosuđeno mu, no tada je Milijan Brkić odbio zapovijed da Alfe povede u noćno razbijanje barikade na cesti kod Sinja. Barikadu su postavili ljudi koji su smatrali "svi smo mi Mirko Norac". Brkić je poslije pričao da je pretpostavljenima rekao da to, u tadašnjoj političkoj situaciji, nije mudro, da nije niti neophodno jer postoje zaobilazni cestovni pravci, da je prosvjed miran.
Činjenica je da je odbio zapovijed, te je zato suspendiran, ali ne i nečasno otpušten, što bi bilo sasvim na mjestu jer naprosto je riječ o takvoj profesiji i jedinici s najvišim odgovornostima, da mjesta za toleriranje ikakvog neposluha nije smjelo biti. Vasu su na kraju samo degradirali. Kada se Norac odlučio predati, on je bio taj koji ga je odveo do zatvora. Dvije godine poslije, a imao je samo 33, Milijan Vaso Brkić otišao je u mirovinu. Dvije godine proveo je Brkić kao vozač oftalmologa Nikice Gabrića.
Zanimljivo je da je 2000., kada je Brkić ušao u HDZ, Karamarko bio voditelj izbornog stožera Stjepana Mesića na predsjedničkim izborima, zatim njegov savjetni, a onda redom do 2002. šef UNS-a i od 2004. šef POA-e. U međuvremenu, 2005. godine, Karamarko je pozvao Vasu u POA-u. I tako je doista počelo. Nakon POA-e slijedila je SOA, a Karamarko je Vasu vodio sa sobom, isto kao što ga je doveo i u MUP nakon što je Ivo Sanader uzeo Karamarka kao ministra.
Razlog zašto je Sanader posegnuo za Karamarkom bilo je ubojstvo Ivane Hodak usred dana na ulici u Zagrebu. Prijetilo je da kriminal i nasilje eskaliraju, a onda da sve skupa politički eskalira i Sanaderu u facu... Bio je to zapravo potez ustrašenog predsjednika vlade i HDZ-a. Karamarko je Brkića postavio za svog zamjenika zaduženog za kriminalističku policiju, specijalnu policiju i za forenziku.
O Brkiću se počelo čuti u javnosti zbog njegovog policijskog angažmana na slučajevima Sretka Kalinića, člana zemunskog klana, i Antonije Bilić, kao glavnog u timu koji je vodio operaciju uhićenja Dragana Paravinje. A onda, nakon što je Karamarko 21. svibnja 2012. postao predsjednik HDZ-a, a članovi iz vrha stranke u jednoj večeri okrenuli leđa Jadranki Kosor, Milijan Brkić postao je tajnik HDZ-a. Zanimljivo je primijetiti da je Brkić profitirao svaki put nakon što bi HDZ pretrpio poraz.
Tako je bilo i nakon pobjede lijeve koalicije oko SDP-a na parlamentarnim izborima iz 2011. Karamarko je eliminirao Jadranku Kosor, općeniti je stav danas, u prvom redu zahvaljujući Vasinoj sposobnosti da lobira i da izvodi što god je potrebno kako bi privukao HDZ-ovce da glasaju za Karamarka. Njih dvojica zajahali su vrlo desne političke struje, u naletu su dobili dva kruga izbora za EU-parlament, jedne lokalne izbore i smatrali su da će 2015. na izborima za parlament potpuno pomesti SDP.
Samo, ispalo je da su precijenili sklonost birača desnici, završili su u egalu sa SDP-om i na jedvite jade Karamarko i Brkić uspjeli su privoljeti na koaliciju Most za koji je tada glasao i nezanemariv broj građana inače sklonih lijevom centru. Jedno dulje vrijeme Brkić je muku mučio i s diplomskim radom što ga je obranio 2011., da bi se 2014. ispostavilo da ga je prepisao čak 70 posto od kolege koji je diplomirao dvije godine prije njega.
Brkić je naknadno dobio drugu šansu, da ovaj put da do studenoga 2017. obrani novi diplomski rad na Visokoj policijskoj školi. Što je ovaj put i učinio. Karamarko ga je na sve načine branio od napada zbog plagijata, pa tako i tvrdeći da "diplomski radovi i nisu nikakvo pisanje, nego tek kompiliranje kompilacija", a niti Brkić u 70 posto podudaranja diplomskog rada nije vidio ništa spornog.
"Znate kako kažu u narodu, dvaput je dvaput", rekao je povodom novog diplomiranja, potpuno pogrešno, jer to ne govori narod nego Haso Muji u vicu kad ga prijatelj pita bi li "Fatu jednom ili njega dvaput".
"Cijela je javnost upoznata s mojim slučajem. Bio sam izvrgnut nepravednom progonu. Cijeli postupak je pokrenut iz političkih razloga", kazao je.
No, između njih dvojice tada već odavno nije više cvala ljubav. Još otkako su zasjeli na vrh HDZ-a, a posebno otkako su složili onu katastrofalnu vladu s Mostom, sve češće se čulo i da Vaso za Karamarka govori da je "neopisivo glup" i da Karamarko za Vasu kaže da si ovaj grabi sve veću moć, što se predsjedniku HDZ-a nije sviđalo.
Podmetali su si, čak se pročulo da je još početkom 2016. Brkić bio spreman progurati Andreja Plenkovića kao protukandidata u stranci Karamarku, ali je procijenio da europarlamentarac to tada ne bi bio u stanju. Na kraju je u toj igri s Karamarkom Brkić pobijedio. Karamarko je rasturio vladu, uspio se uvaljati preko glave u aferu "Konzultantica", više nije pomagalo niti bilo što iz trijumfa Kolinde na predsjedničkim izborima. Tada je došao red na definitivno rušenje Karamarka i postavljanje Plenkija.
Samo, nije niti tu bio kraj. U jednom od novijih brojeva Expressa doznali smo da je, kada je Plenković odlučio poštedjeti se daljnjih problema s Davorom Ivom Stierom, da mu je Stier tada rekao da, eto, izbacuje njega, a tamo mu Brkić radi o glavi. Na to mu je Plenković odgovorio: "Svjestan sam toga."
