Dio uglednih hrvatskih akademika, ali i vrh Katoličke crkve s Kaptola, intezivno je prije dva tjedna radio na spašavanju Oreškovićeve Vlade.
"Ako netko može pomiriti MOST i HDZ te Oreškovića i HDZ, to je isključivo Kaptol, a vjerujte mi kad je situacija došla do vrhunca krenula su lobiranja iz crkvenih krugova kako bi se spasila ova Vlada. S obzirom da su Orešković i Petrov pod velikim utjecajem Crkve, ali i neki utjecajni HDZ-ovci, najvjerojatniji scenarij je da Vlada neće pasti i da će Crkva, baš kao i prilikom pregovora nakon parlamentarnih izbora uspjeti u svom naumu– a to je blokirati SDP u povratku na vlast."
To su riječi koje je za Express rekao utjecajni sugovornik iz vrha Crkve prije desetak dana, kada pad Oreškovića i njegove Vlade nije još bio na pomolu. No, i tada je prema scenariju s Kaptola Tomislav Karamarko mora odstupit s mjesta prvog potpredsjednika Vlade, s tim da nakon toga aktivira svoj saborski mandat.
Navodno se o ovome intenzivno razgovaralo između vrha MOST-a i vrha HDZ-a, Crkva je bila veza između te dvije strane, a u tome je imala i podršku dijela vrlo uglednih hrvatskih akademika.
"Crkvi je najvažnije da se spasi suradnja ili savez MOST-a i HDZ-a, ali i da se spasi premijer Tihomir Orešković", rekao je prije desetak dana sugovornik Expressa.
Crkva je naime imala isti cilj kao i jedan dio HDZ-a kojemu je plan bio održati Oreškovićevu Vladu. Taj dio čini grupacija oko Milijana Brkića, zamjenika lidera HDZ-a, koja smatra da stranka definitivno ne bi postigla uspjeh na prijevremenim izborima te da bi nakon mogućeg debakla najvjerojatnije došlo do neviđenog nezadovoljstva među članovima.
HDZ bi tada, sasvim je sigurno, proživljavao možda najgore dane od osnutka države, a to nikome nije u interesu. Hoće li tako biti, mogli bismo vidjeti već u rujnu za kada se spekulira da bi mogli biti novi izbori.
Tomislav Karamarko apsolutno je ‘kamenčić’ koji je u posljednje vrijeme žuljao veliki dio svoje stranke, MOST, Oreškovića, ali i Kaptol. Rješenje koje se nametnulo navedenim akterima pa i dijelu akademika, ali je propalo bilo je – Oreškovića spasiti, Karamarka maknuti, a na čelo HDZ-a dovesti dr. Miroslava Tuđmana. Prva dva rješenja su propala, ali čeka se što će biti s idejom da HDZ preuzme Tuđman.
Upravo je on bio prvi od HDZ-ovaca koji nije htio potpisati zahtjev za opozivom premijera Tihomira Oreškovića, a potom je dan kasnije kazao kako ne zna hoće li u Saboru uopće doći do glasanja.
Naime, kako saznaje Express od izvora bliskog obitelji Tuđman, Miroslav Tuđman smatra da se rušenjem Oreškovića pogoduje SDP-u i Zoranu Milanoviću. Dakle, isto ono što misli Kaptol te sve veći dio HDZ-ovaca okupljenih oko Brkića.
"Miro je jedan razuman i realan čovjek. Jasno mu je da novi izbori HDZ-u nikako ne odgovaraju, baš kao što ne odgovaraju ni Kaptolu", kaže nam čovjek iz njegova najbližeg kruga te dodaje da se u stranci, odnosno HDZ-u ponovno počelo spominjati njegovo ime kao mogućeg lidera stranke.
Doduše, paralelno s njegovim spominje se i Andrej Plenković, no da bi ili jedan ili drugi zasjeli na čelno mjesto HDZ-a (možda tek privremeno) prvo treba pasti Karamarko.
Taj se proces sasvim sigurno, ako do njega na kraju i dođe, nipošto neće odvijati brzo jer postoje procesi koji se trebaju poštivati prema statutu stranke. Ali, procesi su pokrenuti i teško ih se više može zaustaviti.
Naime, Karamarkovo rušenje može pokrenuti ili više od pedeset posto županijskih organizacija, ali i više od pedeset posto članova Predsjedništva nakon čega idu novi izbori za predsjednika, po načelu jedan čovjek- jedan glas.
"Što se tiče kandidature dr. Tuđmana, ako i dođe do spomenutih procesa u HDZ-u, on za sada smatra da nije lider poput oca, dr. Franje Tuđmana, već da je više znanstvenik i politički analitičar, ali dalo bi ga se nagovoriti. Upravo na tome i radi jedan dio hrvatskih akademika", otkrio nam je naš sugovornik.
Jedan od njih je akademik i bivši saborski zastupnik Ivan Aralica. Priznao je za Express kako bi se jako radovao ako bi dr. Miroslav Tuđman prihvatio želju jednog dijela HDZ-a da se kandidira na izborima te da se na kraju stranka odluči za njega.
Smatra da je takav scenarij i moguć. Aralica je također bio među onima koji su kao rješenje krize Vlade vidjeli Oreškovićev ostanak te dolazak dr. Miroslava Tuđmana na čelo HDZ-a.
"Znate kako Osman počinje... Lako se dogodi zgoda iz koje se rodi povijesni događaj",, znakovito parafrazira Gundulićev ep Aralica, koji ne želi javno reći je li se Tomislav Karamarko imao pravo uopće pozivati na Tuđmanizam, kao kad je prije dvije godine rekao da će pojam tuđmanizma uvesti u Ustav.
"Još je prerano govoriti o tome, no ta inicijativa je bila vrijedna pažnje. Kad se završi Karamarkov politički vijek onda će se moći prosuditi je li bio pozvan da to kaže", kaže Aralica.
No obitelj Tuđman, kako saznajemo do sugovornika bliskog njima, smatra da Karamarko nije razumio ključ pojma ‘tuđmanizacije’ na koju se tako rado pozivao.
Jednostavno, to je pomirenje sinova ustaša i partizana i bez tog zajedništva nema hrvatskog prosperiteta. Karamarko je, po njima, uz Milanovića, najodgovorniji za veliku bipolarizaciju društva.
Zanimljivo je da Aralica rad Oreškovićeve Vlade ocjenjuje s odličnim jer, kaže, ‘nikada nije bilo vlade koja je pokretala toliko sadržaja kao ta vlada’.
Žalostilo bi ga kada bi Vlada otišla jer bi ti sadržaji ostali na početku. Aralica pri tome misli na ideološke sadržaje, ali još i više na ‘ono što ekonomski nikada nismo u Hrvatskoj imali’.
"Zamisao da se u okolnostima kad je pokrenut postupak za opozivom potpredsjednika vlade pokrene i postupak za opozivom premijera Oreškovića je u osnovi tupa i glupa. A iz tupih i glupih zamisli mogu proizaći neočekivanja rješenja", kaže Aralica.
Smatra da premijer mora biti 70 posto dobar financijaš jer se u miru i financijama nalazi i politika te bi dr. Miro Tuđman bio najbolje rješenje za HDZ. I naš izvor iz crkvenih krugova smatra da bi dr. Miroslav Tuđman bio dobar šef HDZ-a, ali da to nije realno jer nema neku jaku podršku unutar stranke.
"Zapravo, ni SDP, ni HDZ, nemaju pravog čovjeka koji bi mogao voditi stranku", kaže nam naš sugovornik iz vrha Crkve.
Napominje, pak, da Crkvi, ali ni jednoj stranci u zemlji, pa ni SDP-u, ne odgovaraju novi izbori jer time gubimo još godinu dana prilikom čega bi država sve dublje i dublje tonula.
"Međunarodna zajednica, baš kao i Crkva, žestoko je protiv novih izbora. Iako svi zazivaju nove izbore, kažem vam, nitko ih ne želi. Puštaju se spinovi, poput onog da bismo izgubili milijardu, dvije eura", zaključuje naš sugovornik.
Veze premijera Oreškovića i Crkve već su poznate, kao i da je njegov savjetnik za vanjsku politiku Stjepo Bartulica član Opusa Dei.
Nagađa se i da je supruga premijera Sanja Dujmović Orešković supernumerarija, dakle članica zajednice za koju posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihova kršćanskog života.
Ova spekulacija nije potvrđena, makar se o njoj naveliko govori u određenim političkim i crkvenim krugovima. No, ono što je defitivno točno, a što nam je potvrdio i naš sugovornik s Kaptola, jest da je ona doista velika vjernica te da je svako jutro na misi kod franjevaca na Kaptolu te potom na kavi u ‘Kapucineru’.
Da je obitelj Orešković izuzetno religiozna dao je naslutiti još krajem prosinca premijer Orešković koji je tada u zagrebačkoj prvostolnici čekao red za ispovijed.
Iako taj događaj nije sam po sebi ništa posebno, kad je u pitanju premijer Hrvatske onda dobiva sasvim nove dimenzije.
Jer, niti jedan premijer do sada, uključujući i predsjednika Franju Tuđman (koji je u predsjedničkom sustavu imao sve ovlasti premijera), nije viđen jedne obične nedjelje na ispovijedi, misi i potom na pričesti.
Crkva, osobito Kaptol i HBK otpočetka nisu skrivali oduševljenje novim premijerom, a jedan dio tih krugova spreman je bio i priznati da je vrh Kaptola u finišu maratonskih pregovora o formiranju Vlade bio značajno uključen.
Jedna verzija neočekivanog raspleta pregovora - ona koja je krenula iz krugova bliskih MOST-u i Crkvi - govorila je tada da je i sam kardinal Josip Bozanić toliko bio okupiran pregovorima te da je zadnje parlamentarne izbore, a potom i pregovore, pratio budno kao ni jedne do sada.
Ne zaboravimo da je i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka primio samo dan nakon izbora, očito htijući poslati poruku građanima, ali i izabranim zastupnicima MOST-a.
‘Ta verzija obrata koja se prepričava u crkvenim krugovima kaže da je vrh Kaptola kontaktirao preko posrednika Petrova i rekao mu da koaliraju s HDZ-om, a ne s SDP-om’.
"Tada je nekako u isto vrijeme i predsjednik HBK Vlado Košić poslao onu famoznu poruku da je razočaran MOST-om i da je Milanović Petrova odveo u komunističke ralje. Petrova je to jako pogodilo, a malo kasnije do njega je došla preporuka iz Crkve da koalira s HDZ-om", rekao nam je prije nekoliko mjeseci sugovornik blizak Kaptolu, ali i HDZ-u.
Istaknuo je tada kako sam kardinal Bozanić nije Zoranu Milanoviću mogao oprostiti uvođenje modula četiri programa zdravstvenog odgoja kao ni onu rečenicu ‘Nije dobro da Kaptol dijeli savjete hrvatskoj Vladi. To je nepametno’.
Danas je upravo Kaptol taj koji je intezivno pokušavao spasiti saveza kojeg je navodno i stvorio (odnosno, ako ne stvorio onda barem pomogao da se sklopi). Oreškovića su definitivno i dalje htjeli kao predsjednika Vlade, ali i koaliciju MOST- HDZ. Ako treba i bez Tomislava Karamarka.
Iste te riječi, ponovili su nam hrvatski akademici koji, pak, spas za HDZ vide, kako smo već ranije rekli, u dr. Miroslavu Tuđmanu. Njihova vizija novog HDZ-a jest idealistička, čini se za sada posve nerealnom, ali oni kažu da nije nemoguća.
Novi HDZ bio bi moderni demokršćanski, a veliki značaj u njemu imali bi današnji europarlamentarci - Davor Stier, Andrej Plenković i Ivana Maletić. I s istinskom provedbom tuđmanizacizacije, odnosno pomirbe. Premda stalno nosi Tuđmanovu bistu, Karamarko je jednu za drugom u paramparčad razbio sve njegove ključne postavke.
Pomirbu je zamijenio lustracijom - od koje neće biti ništa, jer ju je zaboravio; integraciju triju struja, starčevićanaca, radićevaca i komunista u jednu stranku zamijenio je starčevićansko-frankovačkim koktelom, pozitivni, pa i idolopoklonički odnos Tuđmana prema Titu zamijenio je demonizacijom Josipa Broza.
Moglo bi se, radeći inventuru tuđmanizma pod Karamarkom, citirati naslov knjige Nenada Ivankovića - Predsjedniče, što je ostalo? Samo ime stranke, čini se. Karamarko se nije trudio sakriti činjenicu da razbija Tuđmanovo naslijeđe pozivajući se na njega.
‘Pomirba, općehrvatska pomirba, koja se nalazila u središtu Tuđmanova programa, bila je jedna velika dobronamjernost s njegove strane, a što su oni od te njegove dobronamjernosti napravili? Njima je to bio jedini način da prežive. A kad prežive, da krenu u napad protiv svih tih istinskih hrvatskih vrijednosti. I svaki put kad dođu na vlasti, oni pokažu svoje pravo lice… Njega ( Tuđmana) je dobronamjernost i političko-povijesni trenutak potaknuo da ide u pomirbu jer se spremao rat. Ali vidite i sami u što se sve to, s vremenom, izrodilo’, rekao je Karamarko, objašnjavajući svoj antikomunistički manifest, prošle godine:
‘Toj komunističkoj indoktrinaciji, tom pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprostaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti. Svjestan sam da će to biti vrlo teški, najteži procesi u našem društvu… To će biti cjelovita društvena reforma u kojoj bi svoj maksimalni udio trebali dati i naši vodeći intelektualci. Da sam ja bio na Tuđmanovu mjestu, 1990. i u godinama neposredno poslije, i ja bih vjerojatno postupio kao i on. Ali da je danas Tuđman na mome mjestu, on bi vjerojatno postupio jednako kao i ja’...
