Čitanje kod političara više nije u modi. To je običaj prošlih vremena. Najviše su čitali diktatori. Josip Staljin imao je biblioteku od 25 tisuća knjiga, od kojih je većinu pročitao ili barem preletio pogledom, a na brojnima je ostavio i vlastoručnu kritiku, koja je u to doba, s tim potpisom, trebala biti shvaćana vrlo ozbiljno. Jednom je iza ponoći nazvao Borisa Pasternaka, kako bi ga pitao je li Osim Mandeljštam bio dobar pjesnik. Taj je napisao neku gadnu pjesmicu o Staljinu, a kako je tad važio "lex J.V." Pasternak je bio oprezan. "Ne znam, druže Visarionoviču. Pripadamo različitim školama", rekao je Pasternak. Ujutro je Mandeljštam otpremljen u logor. Pasternak je zahvaljujući mudrom odgovoru ostao u svojoj dači, u čarobnom Peredekinu. Kad je dobio Nobela, što mu je osigurala CIA, bijesni ga je Staljin opet nazvao i naredio mu da nagradu vrati. Ovaj je to i učinio.
409
prikaza
'Eh, što čovjek mora zbog bande istrpjeti...'
Staljin je bio nesvršeni svećenik. Tito je bio svršeni bravar, Tuđman svršeni trgovac, pa kasnije doktor, a onda i subjekt povijesti. Svi su počeli kao KV radnici, a završili kao državnici
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
