Godina 2025. svrstala se među tri najtoplije u povijesti mjerenja, probivši granicu od 1,5 Celzijevih stupnjeva zagrijavanja postavljenu Pariškim sporazumom. Znanstvenici su kao glavnog krivca ponovno istaknuli sagorijevanje fosilnih goriva, čiji se utjecaj osjetio na svakom kontinentu. Katastrofalni požari harali su Kalifornijom, razorne poplave pogađale su Europu, a Pacifikom su tutnjale oluje nezapamćene snage. Razočaranje je kulminiralo na klimatskom summitu COP30 u Brazilu, koji je završio bez konkretnog plana za napuštanje fosilnih goriva.
Godinu u Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, obilježile su oluje na početku i kraju, no između njih dogodilo se suncem okupano proljeće i ljeto koje je rezultiralo žestokim požarima na vrištinama i tresetištima, nakon čega su uslijedile jesenske poplave. Organizacija National Trust, koja svake godine objavljuje pregled utjecaja vremena na prirodu, opisala je 2025. kao "vrtuljak uvjeta" koji su otpornost prirode testirali kao nikada prije u modernim vremenima.
- Vrućina, suša i vatra dominirajući su naslovi 2025. godine - izjavio je Ben McCarthy, voditelj očuvanja prirode u toj dobrotvornoj organizaciji.
- Vremenski ekstremi nisu novost, ali kumulativni utjecaj nekoliko sušnih godina u kratkom razdoblju - 2018., 2022. i sada 2025. - stavlja neizreciv pritisak na staništa i dodatno otežava život divljim životinjama. Ovo su alarmantni signali koje ne možemo ignorirati i moramo djelovati brže, pametnije i usklađenije - dodao je.
Planet u plamenu
Klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem pojačavaju ekstremne vremenske prilike diljem svijeta, potičući sve češće i smrtonosnije katastrofe, od toplinskih valova do poplava i šumskih požara. Najnoviji podaci potvrđuju da šumski požari sada gutaju dvostruko više drvnog pokrova svake godine nego prije dva desetljeća. Godina 2024. bila je najekstremnija zabilježena, s najmanje 13,5 milijuna izgorjelih hektara šuma, što je područje veličine Grčke.
Taj zabrinjavajući trend nastavio se i u 2025. godini. Kanada je doživjela drugu najgoru sezonu požara u povijesti, s više od 7,3 milijuna izgorjelih hektara do sredine kolovoza. U Europi je, zbog toplinskih valova i suše, do kolovoza izgorjelo gotovo 440.000 hektara, značajno više od 188.000 u istom razdoblju prošle godine. Tragična sezona pogodila je i Južnu Koreju, gdje su požari u ožujku odnijeli 32 života i uništili pet tisuća zgrada. Ovi požari oslobađaju goleme količine ugljika pohranjenog u drveću i tlu, dodatno pogoršavajući klimatske promjene u opasnoj povratnoj sprezi.
Konkretne posljedice na terenu
Učinak požara bio je dramatičan. Požar na području Abergwesyn Common u Walesu u travnju progutao je više od pet tisuća hektara tresetišta, uništivši staništa za male sisavce, gmazove i ptice. Stručnjaci kažu da će se ekološka šteta osjećati desetljećima, piše The Guardian. Čak i tamo gdje vatra nije harala, vrućina je naštetila vrstama poput ptica grabljivica i sova, čiji je broj drastično pao na isušenim pašnjacima.
Niske razine padalina ostavile su potoke i jezerca opasno niskima ili potpuno suhima. U nekim područjima Engleske presušila su jezerca za razmnožavanje vodenjaka, dok na obali Merseysidea krastače nisu proizvele nijednog punoglavca. Ekstremni uvjeti stavili su i stabla pod pritisak bez presedana. Gubici novozasađenih sadnica dosezali su i do 40 posto, umjesto očekivanih 10 do 15 posto, dok su zrela stabla pokazivala znakove stresa kroz rani gubitak lišća i smanjenu boju krošnje.
Poremećeni prirodni ciklusi
Blaga i vlažna jesen potaknula je drugi val cvjetanja kod niza biljaka. Zabilježeno je cvjetanje božikovine u studenom, jabuke su cvale u rujnu i listopadu, a ruže u prosincu. Činilo se da su i neke životinje izgubile osjećaj za vrijeme. Šišmiši i leptiri bili su aktivni u studenom, dok su čavke i vrane počele obnavljati svoja gnijezda mjesecima ranije.
Unatoč teškim uvjetima, bilo je i pobjednika. Takozvane "generalističke" vrste, poput sivih tuljana, vrana i nekih vrsta leptira, dobro su se snašle zahvaljujući sposobnosti prilagodbe na više temperature i raznolikoj prehrani. Također, na mnogim je mjestima zabilježen rekordan urod bobičastog voća i orašastih plodova. Uspješni projekti obnove, poput stvaranja močvarnog područja na imanju Holnicote u Engleskoj, pokazali su da se priroda može oporaviti, omogućivši povratak rijetkih vrsta.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da su takvi primjeri iznimka. Dok se prilagodljive vrste snalaze, one sa specijaliziranim potrebama u naglom su padu. Zaštićena područja postaju premala i previše rascjepkana da bi djelovala kao učinkovita sigurnosna mreža. Godina 2025. poslala je jasno upozorenje: bez hitne i usklađene akcije, prirodni svijet, kakvog poznajemo, nastavit će propadati pod sve jačim pritiskom klimatskih ekstrema.
