Velikosrpski nacionalizam zavladao je studentskim protestima u Srbiji, ocjenjuje „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ u članku pod naslovom „Kosti, preci, otadžbina“. Najnoviji vrhunac protesta koji u Srbiji traju već mjesecima protiv vladavine autokrata Aleksandra Vučića, 28. lipnja, privukao je pozornost i u inozemstvu, piše njemački list. „Oko 140.000 ljudi u Beogradu zatražilo je nove izbore. Taj broj nije doduše dostigao onaj sa skupa 15. ožujka, kada je studentski pokret uspio mobilizirati više od 300.000 građana iz cijele zemlje. Ipak, pokazao je da protesti protiv šefa države i više od pola godine nakon početka u studenome 2024. godine, nisu izgubili snagu.“
Međutim, okupljanje 28. lipnja ukazalo je i na jedan, za čitav Balkan zabrinjavajući razvoj, ocjenjuje autor članka, novinar Mihael Martens.
„Taj trend se već neko vrijeme nazire, ali ga inozemstvo jedva primjećuje: u studentskom pokretu, koji i dalje predstavlja glavnu pokretačku snagu protesta, prevlast je odnio velikosrpski nacionalizam koji podsjeća na rane godine vladavine srpskog ratnog huškača Slobodana Miloševića početkom devedesetih.“
Prema mišljenju autora, to je već pokazala lista govornika koje su studenti izabrali za skup: „Nacionalisti i relativizatori ratnih zločina nadmetali su se u širenju velikosrpskih parola. Voditeljica koju su izabrali studenti, nije zaostajala za njima. Samo je rektor Beogradskog sveučilišta govorio umjerenim tonom, ali je ostao izuzetak.
Kod ostalih govornika stjecao se utisak da im nije stalo do prvobitnog cilja protestnog pokreta – dakle, do obnove demokracije i vladavine prava u Srbiji – već́ do pokretanja novih ratova protiv Kosova ili Bosne.“ Frankfurter Allgemeine Zeitung dalje piše da je skup otvorio student koji je „histerično urlao i vrištao“, a koji se već više puta pojavljivao kao govornik pokreta.
Onaj tko je vjerovao da se u uvodnom govoru radilo o izuzetku ili o jednoj vrsti pragmatičnog ustupka studenata jakom nacionalističkom dijelu srpskog društva, prevario se, ocjenjuje njemački novinar.
„Jer, tako se i nastavilo. Jedan profesor književnosti, koji je nedavno pohvalio (literarno ni osrednju) poeziju Radovana Karadžića, ratnog zločinca bosanskih Srba osuđenog na doživotni zatvor, u pseudo-historijskom govoru pozvao je publiku da ne zaboravi ni Srbe na Kosovu, ni u Republici Srpskoj u Bosni, u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Radi se, kako je rekao, o ’slobodi srpskog naroda van Srbije’ i o ’borbi za srpski integralizam’. To su kodne riječi za velikosrpsku ideologiju u čije ime su srpski počinitelji devedesetih godina prvo u Hrvatskoj, zatim u BiH i konačno na Kosovu počinili zločine kao što je genocid u Srebrenici.
„Jer, kad se u prošlosti u velikosrpskoj ideologiji govorilo o kostima predaka i o tome da je Srbija svuda tamo gdje su Srbi pokopani, rezultat je najčešće bio da su kosti nesrpskih žrtava završavale u masovnim grobnicama širom Balkana.“ "„Naravno, ne misle svi studenti isto kao govornici na najnovijem protestu. Možda su čak u većini oni studenti kojima je sve izraženiji velikosrpsko-nacionalistički ton protestnog pokreta protiv Vučićeve nedemokratske vladavine odbojan. Ali, ako se ne distanciraju od nacionalističkih ispada poput onih na Vidovdan, čuje se samo ona druga, mračna strana Srbije“, ocjenjuje autor i zaključuje:
„Nesumnjivo: ako bi došlo do distanciranja, protestni pokret bi se raspao na najmanje dva dijela. Brojčano bi tada bio oslabljen. Ali, njegov zahtjev za demokracijom i vladavinom prava bio bi ojačan. Trenutno studenti pokušavaju da srpski nacionalizam ne prepuste Vučiću i da ga preteknu zdesna. Ali, čak i brza traka pogrešnog puta i dalje ostaje – pogrešan put. Vučićeva vlast se neće uzdrmati nacionalističkim cirkusima i velikosrpskim floskulama. U toj disciplini nitko mu ne može parirati. To što se ipak pokušava, pokazuje i to da Vučić predstavlja samo vidljivi izraz jedne nacionalističke zablude, čiji su uzroci dublji.“
