Dok kukuriku vlada uporno gura riskantan projekt istraživanja nafte i plina u Jadranu, kontinentalna Hrvatska leži na sigurnih 500 milijardi kubičnih metara plina, što nam može osigurati energetsku nezavisnost za minimalno 100 godina.
Znaju sve o tome već 30 godina
Riječ je o spoznajama starim tri desetljeća. Ona se ne temelje na procjenama već dokazanih resursa koje je dokazao Ina Naftaplin. Sve ovo vrijeme apsolutno ništa se s tim u vezi ne poduzima, pojašnjava Pavle Uroda koji je 50 godina proveo u naftnoj industriji.
Uroda je u “najneefikasniju i najkorumpiraniju industriju”, kako je sam danas opisuje, ušao kao jedan od najboljih studenata u povijesti Rudarsko-naftnogeološkog fakulteta.
Diplomirao je sa samo 22 godine, a koliko se razumije u cijelu priču istraživanja jadranskog podmora, najbolje govori njegov diplomski rad koji je bio na temu Rizik istraživanja i proizvodnje nafte i plina u Hrvatskoj.
More je najvažniji resurs kojeg Hrvatska ima
Nakon odsluženja vojnog roka, zapošljava se u Ini Naftaplinu. Nakon 13 godina odlazi na rad za američku kompaniju u Italiju, no velik je dio svog 50-godišnjeg radnog vijeka proveo u Rusiji. Prošao je put od poslova mladog inženjera do predsjednika kompanije.
"Mnogi moji kolege će me, ispričavam se na izrazu, proglasiti bivšom prostitutkom koja postaje moralist. Ne mislim da je pogreška to što sam izabrao tu struku i nastojao sam raditi maksimalno korektno i kvalitetno koliko sam mogao", nastavlja Uroda koji želi napraviti sve da se očuva Jadransko more i priobalje.
"To je najvažniji resurs koji Hrvatska ima", dodaje, prisjećajući se svjetskih katastrofa nastalih izlijevanjem nafte.
Naše podmorje puno je anhidridnih stijena
"Poznati incidenti poput Exxon Valdeza, tragedije u Meksičkom zaljevu, ostavili su za sobom nepopravljivu štetu. U Jadranu je tijekom ‘60-tih godina prošlog stoljeća zabilježen prvi značajniji incident. Naime, već potkraj ‘50-tih počela su istraživanja u priobalju Jadrana i na otocima. Intenzivirala su se bušenja u zadarskom području i Istri. Pri ispitivanju bušotine Ravni kotari 2, što je mali paradoks jer se radilo o bušotini na Dugom otoku, kolega geolog otrovao se vjerojatno najotrovnijim plinom u prirodi - sumporovodikom. Jedva je spasio živu glavu", prisjeća se Uroda.
Taj incident, koji nije bio izoliran slučaj, pokazao je da je naše podmorje puno anhidridnih stijena. One su sastavljene od kalcijeva sulfata koji reagira s ugljikovodicima, bilo naftom ili plinom, te stvara smrtonosni H2S odnosno sumporovodik.
Najopasniji incident dogodio se kod Brača
"Kolega je jedva preživio i imao je sreće jer u tom trenutku nije bila velika koncentracija. Deset godina poslije uslijedio je najopasniji incident koji je na sreću prošao bez tragičnih posljedica. Odigralo se to na bušotini Milna1, koja je bušena na zapadnom kraju Brača. Bušeno je bilo plinsko ležište s iznimno visokim slojnim tlakom i iznimno visokim sadržajem sumporovodika. Samo zahvaljujući prisebnosti posade tornja izbjegnuta je velika katastrofa. Taj sumporovodik je toliko razoran da ne samo da pred sobom kosi sve žive organizme nego bi njegovo curenje u, recimo, podmorju Dubrovnika uništilo i dubrovačke zidine", pojašnjava Uroda opasnosti koje krije Jadran.
Iako se danas ne smije bušiti bez opreme za detektiranje sumporovodika, opasnost uvijek postoji. Osim velikog rizika, Uroda ističe da je Naftaplin s četiri kompanije početkom ‘80-tih bušio tri velika bloka Jabuku, Palagružu i Mljet, odnosno područja koja Vlada danas želi aktivirati.
Nadzor nad bušotinom se lako može izgubiti
"Nažalost ili na sreću, još prije 35 godina ondje nije bilo nikakvih rezultata", svjedoči Uroda kojemu je nejasno zbog čega Vlada onda inzistira na tome.
"U južnom Jadranu, u bušotinama koje su već na crnogorskom dijelu Jadrana, dokazali su prisutnost viskozne nafte s iznimno visokim tlakovima. Riječ je o iznimno visokoj energiji gdje su istraživanja opasna. Ako operator i posada nisu uvježbani i nemaju svu potrebnu opremu, lako se može izgubiti nadzor nad bušotinom. U tom slučaju dobivate otvorenu erupciju, izlijevanje. Ako se to dogodi u moru, katastrofa je nemjerljiva, a ljudima na platformi nema spasa jer nemaju kamo bježati", dodaje Uroda.
Slijedom samo dijela opasnosti koje navodi, a pored javno poznatih kao što su kamena obala s koje se nafta gotovo ne može čistiti, te pretežne morske struje jugoistok-sjeverozapad koje bi razlivenu naftu odvukle uzduž cijele hrvatske obale, smatra da Vlada pod izlikom da mora uskladiti hrvatske propise s europskima u ubrzanoj proceduri progurala Zakon o ugljikovodicima.
'Akcija Vlade je zlonamjerna'
"Prihvaćen je u Saboru bez javne rasprave. Riječ je o Zakonu koji ne bi donijela niti Nigerija. Zakon je pun nedostataka, a jedan od glavnih je taj što se bazira na podjeli proizvodnje. Nijedna civilizirana zemlja nema takav zakon. Naime, prema tom Zakonu, Vlada pristaje da se od proizvodnje pokrivaju za tvrtke troškovi istraživanja, razrade, infrastrukture za eksploataciju tog polja, operativni troškovi, odnosno troškovi proizvodnje. Ostatak prihoda ili bruto dobit dijeli se uvjetno na vlasnika resursa odnosno državu i investitora. Problem je kad nemate kompetentne ljude koji će kontrolirati te tvrtke da ne „nabijaju” svoje troškove i time umanjuju dio kolača koji trebaju dijeliti država i investitor. Zbog tih činjenica jasno je da ministar Vrdoljak obmanjuje javnost kad govori da će Hrvatska dobiti do 55 posto od proizvedenoga. Hoće, ali ne od svega nego 50-tak posto od polovice bruto dobiti. Uglavnom cijela akcija koju vodi Kukuriku koalicija je zlonamjerna. U normalnom svijetu država od investitora zahtijeva bespovratna bankovna jamstva za naknadu sve štete koja se može dogoditi u cijelom procesu. S obzirom na to da su uvjeti natječaja tajni, javnost ne zna što je dogovoreno, ali iz slova zakona ne slijedi da se država osigurala", dodaje Uroda.
Strana kompanija trguje podacima o Jadranu
Podsjetio je da je Vlada dala besplatno Inine rezultate istraživanja na korištenje norveškom Spectrumu, kojem su dali da istražuje Jadran bez natječaja, potpuno zanemarujući riskantnost istraživanja Jadrana.
Za to istraživanje Ina Naftaplin potrošio je više od milijardu dolara.
"Spectrum je uz sve to istraživao podmorje radeći mrežu 5 sa 5 kilometara što je prerijetka mreža za donošenje bilo kakvih preliminarnih zaključaka. Osim toga dopustili su da jedna strana privatna kompanija poslije trguje tim podacima kako hoće, što je svjetski apsurd. Koliko god se oni pozivali na profesionalnost, činjenica je da su već objavili niz članaka koji su javno dostupni. Kako je Spectrum trgovao s drugim kompanijama, kome je oslobađao podatke koje je Hrvatska debelo platila i tko ima kontrolu nad tim", pita se Uroda.
Hrvatsku bi na kraju sve moglo koštati dodatnih 30 milijardi kuna
Uz sve rizike, upitne troškove i još upitniju dobit bušotina u Jadranu, hrvatsko kopno leži na plinskom blagu.
"Nisu se potrudili pitati stručnjake, konzultate, otvoriti rasprave... Zbog toga Vladine poteze nazivam zlom namjerom. Ministarstvo je izjavilo da će u istražnoj fazi potrošiti četiri milijarde kuna, ali u konačnici će taj trošak biti višestruko premašen. Uz to ako građani na referendumu kažu “ne” bušenju Jadrana oštećene kompanije tražit će i kamate i pokrivanje svih režijskih i neizravnih troškova koje mogu i izmisliti. To će u konačnici završiti s dodatnih 30 milijardi kuna novog hrvatskog duga", upozorava Uroda.
