Američka vojna specijalistica Stephanie Charboneau svakodnevno je 'sjedila' na desecima tisuća litara tekućeg zlata u bazi Fenty nedaleko afganistansko-pakistanske granice. Točnije, ona je bila zadužena pratiti koliko je benzina došlo u bazu i kako se on dalje raspoređuje i šalje. Bio bi to dosadan, jednoličan posao da ovoj 31-godišnjoj majci dvoje djece iz Washingtona ljubavnik nije iznio 'opaki plan'.
Stephanie je naime započela vezu s civilom Jonathanom Hightowerom koji je bio zaposlen kao izvođač radova za Pentagon, te je distribuirao benzin iz Fentyja dalje po manjim bazama. U ožujku 2010. godine on joj je ispričao sve o tome kako se u drugim američkim bazama u Afganistanu odvijaju poslovi pomoću kojih ljudi poput njih dvoje 'okreću' poveće svote novaca, a da nitko od nadređenih ništa ne sumnja.
Trupe su naime naručivale veće količine goriva, da bi zatim manje odaslali dalje. Onaj 'višak' bi prodavali lokalnim Afganistancima, a novci bi išli ravno njima u džep. Budući da su i tako oni bili zaduženi za papire na kojima se mogao vidjeti taj nesrazmjer u naručenoj i proslijeđenoj količini nafte, odlučili su da nema većeg rizika i bacili se na posao.
Tim činom, Charboneau je pridonijela krađama američkog vojnog osoblja koje je od početka rata u Afganistanu vojsku oštetilo za najmanje 15 milijuna dolara u manjku goriva. Nakon nekog vremena Stephanie se našla na popisu od najmanje 115 članova vojske koji su od 2005. godine osuđeni zbog primanja mita, krađe ili namještenih ugovora, a koji su ukupno oštetili SAD za 52 milijuna dolara tijekom njihovog boravka u Iraku i Afganistanu.
Stručnjaci tvrde da je do mnogih zločina došlo zbog nedostataka u vojnom vrhu, a koji su još uvijek prisutni. To su prije svega ovisnost o novčanim transakcijama, brzoplet proces nagrađivanja za sklapanje vrijednih ugovora, nedovoljno nadgledanje visoko rangiranog osoblja, ali i boravak među kulturama kod kojih je korupcija uobičajen način funkcioniranja države.
Lako izvediv plan koji nije dugo potrajao
Charboneau inače nikad prije nije zatvarana ni optuživana, dapače u obitelji ima dugu povijest vojne obuke i svi su se ponosili svojim pravednim načelima. Upravo zato nevjerojatno je da je isključivo zbog činjenice da se krađa činila toliko lako izvedivom, Chaherboneau tako lako i brzo pristala na ljubavnikov plan. A sve zbog 5.000 dolara koliko su dobivali po jednom krugu vožnje.
No cijeli plan je zamalo vrlo brzo propao. Naime, mjesec dana nakon što se uključila u shemu, Charboneau je otkrio njezin nadređeni, vodnik Christopher Weaver. Umjesto da je prijavi, Weaver se odlučio priključiti njihovoj operaciji, pa je veseli trojac počeo svakodnevno surađivati, odlučujući kad i koje kamione će nakon baze poslati svojim kupcima umjesto u druge baze.
Charboneau je poslije izjavila da se nije mogla povući budući da je Weaver bio njezin šef. On je pak priznao krivicu 10. listopada 2012. godine, kad je osuđen na tri godine i jedan mjesec zatvorske kazne. Hightower je priznao zločine godinu dana poslije, prilikom čega je osuđen na dvije godine i tri mjeseca zatvora, dok je posljednja na red došla Stephanie koja je osuđena na sedam godina zatvora, a koja je na odsluženje kazne krenula tek u veljači ove godine, jer je u srpnju rodila treće dijete, pa je dobila odgodu.
Mladim vojnicima koji odlaze u Afganistan Stephanie je savjetovala da se drže sami za sebe i nauče i obavljaju samo svoj posao. A ako im itko priđe s prijedlogom kakav je ona dobila od Hightowera, preporučuje svima da samo kažu ne. "Četrdeset i nešto tisuća dolara nije vrijedno toga da završim u zatvoru na sedam godina i da budem odvojena od svoje obitelji."
Iako su u tijeku mnoge istrage vojnog osobolja, te neki sudski zapisi nikad neće biti u potpunosti otvoreni, prava istina o tome koliko su novaca u svoj džep strpali određeni zaposlenici američke vojske vjerojatno nikad neće biti otkrivena. Vrlo vjerojatno je riječ o milijardama dolara, a oni koji se bave procesuiranjem ovih zločina i sami tvrde da je ono što dođe do njihovih ruku tek mali dio zločina koje je vojska počinila u ove dvije zemlje. Samo u posljednja tri mjeseca, primjerice, aktivno je 327 istraga, koje uključuju 31 osobu iz američke vojske.
Kriminalu se okreću zbog toga što to mogu, ali i nakon što im oslabi moral
Zanimljivo je što su obično počinitelji zločina ne samo osobe bez prijašnjih osuda, nego je vrlo često riječ o osoblju koju je neposredno prije svojih zlodjela dobilo nagrade i priznanja za dotadašnji rad. Što ih dakle u nekom trenutku natjera da se okrenu kriminalu?
Inspektori za ratno područje, ali i oni odgovorni za istraživanje kriminalnih aktivnosti smatraju da postoji više razloga. Za početak, vojnici se nalaze u siromašnim zemljama u kojima zakon ne funkcionira kako treba, a u takvom području će uvijek cvjetati bezakonje. Todd Conormon, odvjetnik koji je i sam služio u Iraku 2004. godine, a danas brani vojno osoblje optuženo za ovakva zlodjela kaže da na neke od njegovih klijenata djeluju bitke. Taj pritisak ratovanja kao da oslabljuje njihov moral, te lakše racionaliziraju različite odluke koje inače ne bi nikad donijeli. Drugi se toliko naviknu da gledaju korupciju svugdje oko sebe, da sami sebe uvjere da to malo što će oni uzeti i tako neće ni na koji način oštetiti njihovu državu. Treći se pak odluče na krađu zbog nekih posebnih okolnosti, kao što je afera s kolegom.
Kad smo kod ljubavnih veza, oni u braku mogu krenuti jednim od dva puta. Kapetan Cedar Lanmon odlučio je uzeti mito kako bi pomogao albanskoj tvrtki da dobije ugovor za poslovanje s američkom vojskom. Nakon toga se, s mitom i ljubavnicom, vratio kući na nemalo iznenađenje supruge. Ona je prijavila vojsci da je suprug doveo višak robe, novaca i ženu više, zahvaljujući čemu je osuđen na godinu dana zatvora.
Druge supruge mogu pak gledati blagonaklono na dodatnu zaradu, kao što je pokazao slučaj kapetana marinaca, Erica Schmidta, koji je primao mito za ugovaranje lažnih poslova lokalnih firmi u Iraku s vojskom, ali i prodajući iz baze stvari poput generatora i klima uređaja. Njegova supruga je zatim te stvari slala iz SAD-a, a Schmidt bi tvrdio da je po puno višoj cijeni to nabavio od lokalnih proizvođača.
Eric i Janet su slučajno ulovljeni 2009. godine, pet mjeseci nakon što se on vratio u SAD i nakon što su kupili skupocjeno imanje u Kaliforniji. Naime, policija je pozvana kad je Eric napao svoju suprugu, a tom prigodom su u kući slučajno otkrili 10.000 dolara na kojima je bio štambilj iračke banke. Eric je 2011. osuđen na šest godina zatvora, dok je Janet osuđena na godinu kućnog pritvora i dvije godine uvjetne kazne.
Lošije bi prošli da su manje ukrali iz banke
Ono što je gotovo najtragičnije u cijeloj priči jest činjenica da se ove zločine ne doživljava pretjerano strašnima. Obično je teško naknadno dokazati kolika je točno počinjena šteta, a budući da nema vidljivih tragova, čini se kao da je krađa od vlade zločin bez žrtava, iako to nije istina. Jer zbog njega netko ispašta, na ovaj ili onaj način.
A još više problema bi tek moglo uslijediti, jer je poznato da se američke trupe neće tako skoro vratiti kući. 10.000 vojnika je poslano nedavno u Afganistan, te bi tamo trebali biti do 2016. godine, dok nova pomoć i vojno osoblje uskoro kreće i u Irak.
S druge strane, Afganistanu prijete brojna ograničenja. Smanjen je broj zaposlenika u američkoj ambasadi u Kabulu, civilni istražitelji neće izaći na teren na koji se mora putovati dulje od sat vremena, a zamjetan je i nedostatak zdravstvenog osoblja. Neće se moći pomagati civilima ni blizu u onoj mjeri u kojoj je to potrebno, što opet otvara vrata mogućnostima različitih malverzacija, koje nitko pak neće ni moći nadgledati i sprječiti. Sve da to želi.
Ostatak teksta pročitajte u Slateu.
