Komunikacijski oblik izlaska u javnost i, štoviše, obračuna s Vladom novina je za tržište pa je tim više postala zanimljiva široj javnosti, a dodatno jer proizlazi od donedavnog poduzetnika koji je 30 godina bio glavno ime gospodarske scene, koji je posljednjih deset godina slabo izlazio u javnost, a sada je to učinio kao – bloger. Mnogi će zapaziti da takav način obraćanja sliči na američki stil komunikacije. No, s obzirom na kontinuirane napade protiv Vlade bez dokaza, pitaju se bi li takvo što u SAD-u prošlo. Možda nismo dorasli tome da uvidimo do koje granice sloboda govora može ići, komentira jedan PR stručnjak.
No, Todoriću to odgovara, čitanost je velika, a već se na početku pohvalio s čak 180.000 posjeta. Prvotni PR pokušao je ljetos napraviti preko novinara i analitičara Expressa Željka Ivankovića, no taj oblik komunikacije nije se pokazao učinkovitim tako da je blog za Todorića sigurno pogodak. Komunicira jednosmjerno, odgovara napadom, piše što smatra prigodnim, bez obzira na to što velik dio toga nema ni temelja ili nije istinito. Ali blog je početak njegove pravne obrane. Na kapaljku proziva događaje i ljude želeći da, kada proces počne, ne bude jedini okrivljeni.
Smatra da su ga donedavni suradnici – dobavljači iznevjerili, da mu je država koja ga je podržavala više od 20 godina sada okrenula leđa...
– Mislim da je komunikacijski dobro osmišljena strategija, jednosmjerna i kontrolirana, kojoj nije cilj razotkriti, nego zamutiti vodu i stvoriti nepovjerenje te sve prebaciti na područje politike, iako je riječ o trima odvojenim temama – gospodarskoj, pravosudnoj i, u konačnici, političkoj. On te podjele želi izbrisati i sve svesti samo na politiku kojoj građani ionako ne vjeruju. Todorić pokušava prebaciti odgovornost na gramzive i neodgovorne političare i radi na tome da se zaboravi situacija kakva je bila prije donošenja lex Agrokor – kaže komunikacijski stručnjak Krešimir Macan.
No, podsjeća, a što je uistinu potrebno ponavljati, da su njegove tvrtke tada bile u blokadi i da je upravo Vlada svojim ulaskom u igru na vrijeme spriječila raspad sustava. – No pitanje je čega se sjećaju građani. On igra lukavo iza selektivnog pamćenja građana već nakon šest mjeseci. Preusmjerava pažnju s bitnog na nebitno. Objavama gađa kao snajperom, pomalo, igrajući se mačke i miša. Blog mu je već sada dio obrane. Postoje i nagađanja da, ako postigne cilj u stvaranju slike političke žrtve, možda i zatraži politički azil ili se od progona kao Miroslav Kutle skloni u BiH, no tada bi u javnosti ostao zapamćen samo kao bloger koji je uništio Agrokor i ugrozio 50.000 radnih mjesta – kaže Macan.
