Josep Borrell se zadovoljno osmjehuje. Socijalist rođen prije 72 godine u malom katalonskome mjestu La Pobla de Segur (Puebla de Segur) od studenog će biti šef vanjske politike Europske unije. U utorak ga je na tu funkciju imenovalo 28 zemalja EU-a. Nakon što je primio očekivanu vijest iz Bruxellesa, posprema stvari u svojem uredu u Madridu.
Palaču Santa Cruz, koju je prije 390 godina u srcu grada konstruirao kralj Felipe IV., zamijenit će modernom staklenom nastambom u glavnom gradu Belgije. Tko će sjesti u njegovu kožnu fotelju ministra vanjskih poslova Španjolske još nije poznato. U palači od crvene opeke i s crnim krovom, nad kojim se uzdižu dva tornja, službenici užurbano koračaju prostranim hodnikom.
Jedva čekaju odlazak na godišnji odmor dok sunce neumoljivo grije sjedište ministarstva. Na zidovima prvog kata nižu se umjetničke slike. Ondje je Borrellov ured. Mlada tajnica moli za strpljenje dok u predsoblju ureda čekamo na razgovor s njim. Prošlo je 20 minuta od zakazanog termina. Najednom se otvaraju bijela vrata ureda, a Borrell prilazi i pruža ruku.
Odaje dojam čovjeka iza kojeg je puno obveza. Tjednima je bio zaokupljen izborima za Europski parlament, gdje je krajem svibnja kao glavni kandidat Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) pobijedio s 33 posto glasova. Mjesec dana ranije je ta vladajuća stranka osvojila 29 posto glasova na parlamentarnim izborima u Španjolskoj.
Njegovo ozbiljno lice se opušta te prelazi u blagi osmijeh čuvši komentar da sad mora napustiti topli Madrid te otići u oblačni i hladni Bruxelles. “I ondje je sad vruće”, odgovara napominjući kako je to posljedica klimatskih promjena. “Već sam radio u Bruxellesu”, dodaje.
Nogomet ga, za razliku od većine Španjolaca, ne zanima. Ili nije voljan komentirati ga. Odmah želi prijeći na bit razgovora.
U velikom predsoblju njegova ureda, gdje prima goste i gdje razgovaramo, sparno je.
Borrell sjedi u fotelji na čelu stola, u sivom odijelu s privezanom kravatom. Iscrpljen nastoji olabaviti čvor oko znojnog vrata, a zatim moli tajnicu da mu donese Coca-Colu. Dvojica glasnogovornika u tišini, ozbiljnih lica, pozorno sve prate i snimaju razgovor.
Borrell je u svibnju bio u jednodnevnom posjetu Hrvatskoj i zanima ga što ljudi misle o katalonskom pitanju. Čuvši da ta tema, politički osjetljiva u Španjolskoj, interesira stanovnike Hrvatske, pravi se iznenađen.
“Da? Nisam stekao dojam da to zanima ljude ondje”, kaže nakon što se u Zagrebu sastao s hrvatskom ministricom vanjskih poslova Marijom Pejčinović Burić, premijerom Andrejem Plenkovićem i predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.
Tajnica uskoro donosi dvije crvene limenke Coca-Cole i čaše pa uzimamo predah. Borrell, sin pekara, odrastao je u mjestu s 3000 stanovnika u Pirenejima. Pomoću stipendije je napustio La Poblu de Segur pa otišao u 100 kilometara udaljeni grad Lleidu, gdje je nastavio školovanje.
Njegovo skromno djetinjstvo razlikuje se od političkog pedigrea njegovih kolega koji će najesen zauzeti najviša mjesta EU-a. Borrellov otac se rodio u Argentini, kao dijete katalonskih emigranata. Preselio se u Kataloniju pa otvorio pekaru. Josep je kao dječak pomagao roditeljima. Kako bi odao počast ocu, prošli je mjesec uzeo argentinsko državljanstvo (uz zadržavanje španjolskog).
Ton njegova glasa je blag. Na neugodna pitanja odgovara protupitanjem. Prebacuje osjećaj nelagode na drugu stranu. Upitan o izvješću Radne skupine za arbitražna uhićenja pri Ujedinjenim narodima (OHCHR), koja je od njegove vlade zatražila “trenutačno puštanje na slobodu” trojice pritvorenih katalonskih dužnosnika, ustvrdivši da se neopravdano nalaze u pritvoru, odgovara:
“To je izvješće razine jedne radne grupe, ljudi razmišljaju o tome kao o izvješću UN-a. Zagovornici nezavisnosti viču: ‘UN je osudio Španjolsku’. Što je UN? Je li to jedna radna grupa? Četvorica ili petorica eksperata koji pokazuju kako ne poznaju dobro aktualnost u Španjolskoj”.
Borrell govori engleski, francuski i talijanski jezik. Prvu suprugu Carolinu Mayeur, s kojom ima dvoje djece, upoznao je u Izraelu u jednom kibucu u kojem je kao 22-godišnji mladić proveo ljeto.
Godine 1975. umro je diktator Franco. Tad 28-godišnji Borrell je kratko radio u privatnoj naftnoj kompaniji Cepsa, a onda i u poreznoj upravi u Madridu. U to se vrijeme, kad je Španjolska prolazila tranziciju prema demokraciji, učlanio u PSOE.
Izbačen iz igre na domaćem planu, okrenuo se Europi. Veliki je zagovornik širenja.
“Sve zemlje Balkana vidim u budućnosti u EU. Europa neće biti kompletna dok joj se ne priključi i taj dio bivše Jugoslavije. No potrebno se pripremiti, ispuniti seriju kriterija”, napominje.
Kad je napustio poslove u Bruxellesu, zaposlio se u upravi energetske kompanije Abengoa, a 2010. je imenovan i predsjednikom obrazovne institucije European University Institute sa sjedištem u Firenci. Taj institut je napustio dvije godine kasnije uslijed kontroverze o sukobu interesa između ta dva posla.
Prošle godine ga je pak kaznio španjolski tržišni regulator (CNMV) za prodaju 9030 eura vrijednih dionica Abengoe koje su pripadale njegovoj bivšoj supruzi. Dionice su prodane u studenom 2015., u istome mjesecu kad je počeo postupak vezan za nesolventnost kompanije koji je srušio cijenu dionica.
Borrell je u parlamentu, gdje je bio zastupnik, priznao da je prodaja bila “pogreška”, no kako osobno nije profitirao svojom pozicijom u kompaniji jer je imao još veći paket dionica koje nije prodao.
Borrellov politički uzlet uslijedio je nakon žestokog protivljenja pokušaju odcjepljenja Katalonije. Za razliku od prethodnika iz konzervativne vlade, aktivirao se u javnim istupima i odnosima s medijima, a to je zatražio i od veleposlanstava u svijetu. Borrell je postao kamenčić u cipeli koji žulja one koji inzistiraju na referendumu o nezavisnosti.
Zagreb je posjetio nakon što je ondje katalonska vlada otvorila predstavništvo, odnosno “veleposlanstvo” Katalonije za jugoistočnu Europu. Ni jedan njegov prethodnik već 14 godina nije bio u Hrvatskoj.
Tri četvrtine stanovnika tog mjesta glasovalo je na posljednjim izborima za stranke za samostalnost. Uskoro bi se trebao održati referendum o promjeni imena Borrellove ulice.
Borrell je, međutim, fokusiran na vanjske poslove. Stekao je reputaciju osobe koja kaže što misli. To je došlo do izražaja u zadnjih godinu dana što se nije svidjelo nekima u Washingtonu, Moskvi, Tel-Avivu i Londonu. U rujnu je rekao kako je “priznanje Palestine na stolu” te je pozvao članice EU-a na “intenzivan proces” konzultacija o tome. Izrael stoga negativno gleda na njegov izbor za visokog povjerenika EU-a za vanjske poslove.
U studenom je izjavio kako SAD ima viši stupanj političke integracije jer “iza sebe imaju jako malo povijesti”.
“Stvorili su nezavisnost praktično bez povijesti. Ubili su četiri Indijanca, to je jedino što su učinili”, rekao je na sveučilištu u Madridu, gdje se uživio u ulogu profesora.
Nakon toga se javno ispričao potomcima Indijanaca napomenuvši kako nije htio podcijeniti njihovo istrebljenje.
“Američke kolonije nisu međusobno ratovale, nego su se ujedinile kako bi završile s njima (Indijancima)”, napisao je na Twitteru.
Isti mjesec je Rusiju nazvao “našim starim neprijateljem” što je bio okidač za polemiku na relaciji Moskva - Madrid. Nekoliko dana kasnije podržao je povlačenje španjolskog ratnog broda iz skupine pod vodstvom SAD-a nakon što su Amerikanci krenuli prema Perzijskom zaljevu kako bi zaprijetili Irancima.
Ta akcija nije bila u sporazumu vježbe sa Španjolskom. Borrell ima neprijatelje i u Londonu s kojima se razmimoilazi oko suvereniteta nad Gibraltarom, britanskim poluotokom na jugu Španjolske.
On se razlikuje od svoje talijanske prethodnice na mjestu visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Kad je Federica Mogherini preuzela taj posao, imala je 41 godinu i malo iskustva na izvršnoj poziciji, osim osam mjeseci na mjestu ministrice vanjskih poslova Italije.
Borrell je 72-godišnji politički veteran koji je u posljednja četiri desetljeća, od uvođenja demokracije u Španjolsku, obavljao razne funkcije. Sad će biti potpredsjednik Europske komisije, zadužen za koordiniranje svega vezanog za vanjske poslove EU-a, a također će sjediti na sastancima Europskog vijeća, kad će se raspravljati o vanjskoj politici.
Mogherini je nastojala postići zajedničko stajalište članica. Kosovo, čiju nezavisnost ne priznaje pet članica EU-a uključujući Španjolsku, jedno je od spornih pitanja.
“Pozicija će biti ista. To je pozicija države (Španjolske). Nismo jedini na svijetu koji ne priznaju nezavisnost Kosova, samo da spomenem ‘male zemlje’, poput Kine i Indije, s istim stavom. U ovom slučaju, kao i ostalima, potrebno je biti oprezan s međunarodnim pravom. No nismo veći papisti od samoga Pape, pa postignu li Srbija i Kosovo sporazum, mi ćemo mu se priključiti”, govori smirenim tonom.
Borrellu, koji će po završetku petogodišnjeg mandata imati 77 godina, ovo je posljednji posao. Prethodnih mjeseci je zagovarao europsko jedinstvo i nastavak projekta EU. U Bruxellesu očekuju da s riječi, ponekad zvučnih, prijeđe na djela.
Diže se iz fotelje, pruža ruku pa kaže:
“Potrebno je surađivati i razvijati zajedničke ideje unutar Europske unije”.
A zatim se zatvara u svoj ured. Odande će krenuti u svijet sa zastavom EU-a i vjerojatno rječnikom koji u poodmaklim danima neće mijenjati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Srbi nas ne zanimaju već tri desetljeća i nikada više nas neće zanimati.