Smješten na jedinstvenoj točki gdje se rijeka Cetina probija kroz strme stijene Omiške Dinare i ulijeva u Jadransko more, Omiš je grad čija je ljepota neraskidivo povezana s njegovom ranjivošću. Ista geografija koja mu daje dramatičnu vizuru i bogatu gusarsku povijest ujedno ga izlaže silama prirode. Od razornih požara koje snažni vjetrovi mogu u samo nekoliko sati potjerati prema naseljima, preko odrona stijena koje prijete kućama i prometnicama, do poplava koje nastaju zbog kombinacije visoke vode, mora i nabujale Cetine, povijest Omiša ispisana je nizom katastrofa koje su testirale izdržljivost njegovih stanovnika.
Stijene kao stalna prijetnja
Dok je požar događaj koji šokira svojom silinom, stanovnici Omiša i okolnih mjesta desetljećima žive i s jednom mnogo tišom, ali stalnom prijetnjom - odronima stijena.
Strme litice koje se nadvijaju nad gradom, Cetinom i cestama geološki su zahtjevan teren. Nakon obilnih kiša, jakih vremenskih nepogoda ili drugih prirodnih procesa kamenje se može odlomiti i obrušiti prema kućama, cestama ili plažama.
Jedna od tragedija koja je ostala duboko zapamćena dogodila se u svibnju 2010. godine u obližnjim Mimicama. Četrnaestogodišnji dječak poginuo je nakon što se na području stijena odlomio komad stijene. Događaj je potresao javnost i bolno podsjetio na opasnost života neposredno pod strmim obalnim liticama.
Još dramatičniji događaj dogodio se na području Stomarice. Tijekom olujne noći na obiteljske kuće obrušile su se velike kamene gromade. Najveća, teška oko tonu i pol, probila je armiranobetonsku ploču i završila u dnevnom boravku 62-godišnjeg vlasnika. Samo pukom srećom u trenutku udara nitko se nije nalazio u prostoriji. Druge gromade pale su na susjedne dijelove objekata.
Takvi događaji pokazuju koliko je teško potpuno predvidjeti ponašanje stijenskih masa. Iako se nestabilni blokovi uklanjaju, a na pojedinim mjestima postavljaju zaštitne mreže i druge sigurnosne konstrukcije, prirodni procesi ne mogu se u potpunosti zaustaviti.
Odroni su pritom i velik prometni problem. Ceste u omiškom području, osobito one koje povezuju grad sa zaleđem, mogu biti zatvorene nakon odrona, a sanacija može potrajati. U ožujku 2023. godine velik odron, procijenjen na oko deset tona kamenja, pao je na prometnicu i udario automobil. Vozač je ozlijeđen i prevezen na liječnički pregled.
Život između stijena i mora zato ima svoju cijenu. Ono što Omišu daje njegovu spektakularnu ljepotu istodobno zahtijeva stalni oprez, ulaganja u zaštitu i spremnost na izvanredne situacije.
Kad Cetina i more pokažu zube
Omiš je izložen i trećoj velikoj prirodnoj opasnosti - vodi. Grad se nalazi na samom ušću Cetine u more, pa se tijekom ekstremnih vremenskih događaja mogu istodobno pojaviti problemi povezani s nabujalom rijekom, visokim morem i snažnim vjetrom. Posebno su ranjivi niži dijelovi grada.
U veljači ove godine tijekom snažnog nevremena i izrazito visoke plime poplavljeni su dijelovi staroga grada, a voda je prodrla i u pojedine objekte. Zapovjednik DVD-a Omiš tada je upozorio na probleme s plimom i podizanjem razine Cetine te istaknuo da su stanovnici pojedinih dijelova grada već naviknuti na takve situacije.
U tom razdoblju u Dalmaciji je zabilježena iznimno visoka razina mora, dok je snažno jugo dodatno pogoršavalo situaciju. Međutim, podatke o visini mora treba navoditi oprezno: vrijednost od 95 centimetara odnosi se na zabilježenu razinu plime u širem dalmatinskom području i ne treba je predstavljati kao precizno mjerenje visine mora upravo u Omišu.
Ugroženi su bili osobito niži dijelovi grada, među njima i područje Smokvice. Stanovnici i vlasnici poslovnih prostora u prizemljima tijekom takvih događaja podižu stvari na višu razinu i pokušavaju improviziranim barijerama spriječiti prodor vode. Vatrogasci pritom interveniraju na poplavljenim objektima i ispumpavaju vodu.
Za Omiš poplava zato nije egzotična prirodna katastrofa koja se događa jednom u stoljeću. To je ponavljajući problem koji se javlja kada se poklope nepovoljni meteorološki i hidrološki uvjeti.
Od kuge do zapuštenih polja - pouke iz prošlosti
Borba Omiša s katastrofama nije fenomen modernoga doba. Kroz dugu i burnu povijest grad i njegova okolica suočavali su se s ratovima, bolestima, požarima, odronima i drugim prijetnjama.
U 18. stoljeću jedna od najvećih opasnosti bila je kuga. Posebno su dobro dokumentirane protuepidemijske mjere koje su na omiškom području provođene tijekom epidemijskih valova između 1762. i 1765. godine. Mletačke su vlasti pokušavale spriječiti prodor zaraze strogom kontrolom ljudi, robe i prometa, izolacijom sumnjivih slučajeva te nadzorom granica područja.
Važnu ulogu u tom sustavu imala je tvrđava Dvare, povezana s kontrolom karavanskog puta kojim se prometovalo između zaleđa i obalnog područja. Na tom su području djelovali stražari, a provodile su se zdravstvene kontrole i druge mjere kojima se pokušavalo spriječiti širenje bolesti prema Omišu i okolnim mjestima.
Omišani su se stoljećima morali prilagođavati prijetnjama koje su dolazile s mora, iz zaleđa, s planina ili iz samog okoliša u kojem su živjeli. I danas je jedan od važnih izazova promjena krajolika. Nekadašnji terasasti maslinici i vinogradi bili su dio tradicionalnog načina korištenja prostora. Napuštanjem dijela poljoprivrednih površina mijenja se i krajolik, a na pojedinim područjima šire se makija i druga vegetacija. U uvjetima dugotrajne suše takva vegetacija može predstavljati dodatno gorivo za požar.
Ipak, nije opravdano tvrditi da su nekadašnji maslinici i vinogradi sami po sebi bili "prirodni protupožarni pojasevi", niti da je zapuštanje zemljišta jedini ili glavni uzrok suvremenih požara. Na širenje požara utječe čitav niz čimbenika - meteorološki uvjeti, vjetar, stanje vegetacije, konfiguracija terena, dostupnost vatrogasnih snaga i, ovisno o slučaju, način na koji je požar nastao.
Omiš se ne može odvojiti od svojih stijena, Cetine, mora i mediteranskog krajolika. Oni su razlog zbog kojega je grad stoljećima bio poseban, ali istodobno i razlog njegove ranjivosti. Pepeo koji ostaje nakon velikog požara, stijena koja se odroni na cestu ili voda koja prodre u prizemlje nisu samo izolirani incidenti. Oni su podsjetnik da život između planine, rijeke i mora uvijek znači život s određenim rizikom.
Područje Omiša nalazi se u seizmički aktivnom dijelu Dalmacije. Prema službenoj Procjeni rizika od velikih nesreća Grada Omiša, na području samoga grada između 1897. i 2003. godine zabilježeno je 16 potresa intenziteta V° MSK, sedam intenziteta VI° i jedan intenziteta VII° MSK. Uz njih, brojni potresi s epicentrima u okolici osjetili su se i na području Omiša. To znači da Omiš nije bio tek nijemi promatrač velikih dalmatinskih potresa. Zemlja se pod njim i oko njega kroz desetljeća više puta tresla, a neki od najvažnijih događaja ostavili su trag daleko izvan svojih epicentara.
1962. - godina kada se Dalmacija tresla
Ako treba izdvojiti jedan povijesni potresni događaj koji je obilježio širu regiju Omiša, onda je to svakako serija makarskih potresa iz siječnja 1962. godine.
Sve je počelo 7. siječnja 1962., kada je područje Makarskog primorja pogodio potres magnitude 5,9. Epicentar je bio u Hvarskom kanalu, između Brača i Hvara, a intenzitet u epicentralnom području dosegnuo je VIII° MCS. Potres je pokrenuo brojne odrone i kamene lavine s Biokova.
Četiri dana kasnije, 11. siječnja u 6.05 sati, uslijedio je još snažniji udar. Magnituda je iznosila 6,1, a najveći zabilježeni intenzitet dosegnuo je VIII-IX° MCS. Epicentar se ponovno nalazio u moru između kopna i otoka Brača i Hvara. Posljedice su bile katastrofalne za Makarsko primorje. Stradala su brojna naselja podno Biokova, a tisuće kuća bile su uništene ili teško oštećene. Potresi su pokrenuli goleme količine kamenja koje su se obrušavale niz planinske padine, na ceste i prema naseljima.
Serija se pritom nije završila nakon dva glavna udara. Uslijedili su brojni naknadni potresi, među njima i oni magnitude veće od 5. Prema povijesnim zapisima, područje je danima bilo u strahu, a posljedice su se osjećale na širokom prostoru srednje i južne Dalmacije.
Za Omiš je ovaj događaj posebno važan jer pokazuje jednu od najvećih opasnosti života u ovom dijelu Dalmacije: potres i odron često idu zajedno. Kada se tlo zatrese, stijene koje su desetljećima ili stoljećima mirovale mogu se pokrenuti u svega nekoliko sekundi.
Potres 2018. - ponovno se zatresla srednja Dalmacija
Nakon desetljeća relativnog mira, snažniji potres ponovno je podsjetio stanovnike Omiša na seizmičku opasnost.
3. veljače 2018. godine srednju Dalmaciju pogodio je potres magnitude oko 4,8. Prema službenoj procjeni Grada Omiša, najviše se osjetio na području između Makarske i Omiša.
Iako nije bio ni približno razoran poput potresa iz 1962., događaj je pokazao da se seizmička aktivnost u ovom dijelu Dalmacije nije ugasila. Posebno je značajna činjenica da su se nakon potresa pojavili i odroni, što je ponovno povezalo dvije opasnosti koje su za stanovnike omiškog kraja neraskidivo povezane – tresenje tla i pokretanje stijena.
Za grad stiješnjen između planinskih padina i mora to je važna činjenica. Čak i potres koji sam po sebi ne prouzroči veliku materijalnu štetu može izazvati sekundarne posljedice ako pokrene stijenske mase iznad prometnica ili naselja.
2019. - potres koji se osjetio sve do Omiša
Samo godinu poslije, 2019., zabilježen je još jedan umjeren potres magnitude oko 2,8. Prema službenoj dokumentaciji Grada Omiša, osjetio se na području od Trogira do Omiša. Nije izazvao značajnije posljedice, ali je ponovno pokazao da se prostor srednje Dalmacije nalazi u području stalne seizmičke aktivnosti.
Nova apokalipsa
Noć s 13. na 14. kolovoza 2026. godine ostat će urezana u kolektivno sjećanje kao jedna od najtežih u novijoj povijesti Omiša. Veliki požar koji je izbio na području Lokve Rogoznice, potpomognut snažnim vjetrom i izrazito suhim i vrućim uvjetima, vrlo se brzo proširio prema Mimicama i Omišu. U samo nekoliko sati vatra je zahvatila goleme površine i približila se samom gradu. Prema prvim procjenama, izgorjelo je između 900 i 1.000 hektara.
Prizori su bili dramatični. Dim i pepeo prekrili su nebo, plamen je zahvatio kuće, automobile, brodice i turističke objekte, a stanovnici i turisti bježali su iz ugroženih područja. U pojedinim trenucima vatra se približila na svega nekoliko desetaka metara od gradskog središta. Dio ljudi evakuiran je cestovnim putem, dok su neki stanovnici i turisti spašavani morskim putem. Ukupno je evakuirano oko tisuću ljudi.
Na terenu se odvijala velika operacija spašavanja i gašenja. Tijekom noći bilo je angažirano 286 vatrogasaca s 93 vatrogasna vozila, a u pomoć su pristigle snage iz više dijelova Hrvatske. U gašenju su sudjelovala i četiri kanadera. Snažan vjetar i težak, brdski teren dodatno su otežavali intervenciju.
Posljedice za ljude bile su ozbiljne. U KBC-u Split medicinski je obrađeno ukupno 36 osoba, od kojih je 14 hospitalizirano, dok je sedam pacijenata bilo životno ugroženo. Većina ozljeda odnosila se na opekline i probleme s dišnim sustavom nakon izlaganja dimu.
Materijalna šteta bila je golema. Izgorjele su brojne kuće, automobili, brodice i drugi objekti, a među uništenim objektima bio je i poznati restoran Zvizdan na Brzetu. Vlasnik restorana Neno Doljanin potvrdio je da je objekt u samo nekoliko minuta potpuno izgorio.
U jutarnjim satima situacija se počela smirivati, ali je požarište i dalje zahtijevalo dogašivanje i nadzor. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković opisao je događaj kao jedan od najtežih požara s kojima se susreo u svojoj karijeri. Točan uzrok požara u trenutku pisanja teksta još nije utvrđen...
*uz pomoć AI
