Himna nade u Jasenovcu, na mjestu gdje su im ubijali pretke

Ako nas je povijest nečemu naučila, onda je to da junaštvo dolazi u svim stanjima, oblicima i godinama. Ponekad trepneš i ne vidiš ga, ponekad je ono tiho i nalazi se u malim stvarima; a drugi put odjekne glasno i nemoguće ga je ne primijetiti. Ipak, u svakom ga trenutku treba priznati, poštovati i diviti mu se. Treba se ugledati u njega i pamtiti ga te ga koristiti kao nadahnuće za nove generacije.
Izrael nastoji bezrezervno duboko poštovati svoje heroje u svakom trenutku. Tako smo prije dva tjedna odali počast mađarskoj Židovki Hani Seneš. Hana je bila pjesnikinja i padobrankinja. Bila je cionistkinja. Bila je mlada žena koja je bila spremna žrtvovati svoj život kako bi učinila pravu stvar; krajnju pravu stvar. Hana je rođena u Budimpešti 1921. godine, a u Palestinu se doselila 1939. godine. Posvećena se cionistkinja Hana pridružila Palmahu, elitnoj borbenoj brigadi paravojne organizacije Hagana, koja je djelovala između 1941. i 1948., godine u kojoj je Izrael osnovan. Nakon preseljenja pohađala je poljoprivrednu školu za djevojke u Nahalalu, a cijelo vrijeme pisala je dnevnik, koji je počela još u Mađarskoj. Godine 1944. Hana Seneš hrabro je padobranom skočila u Jugoslaviju s malom skupinom padobranaca s jednim ciljem: pomoći europskim Židovima, koji su u to vrijeme patili i bili sustavno ubijani pod užasnim i okrutnim nacističkim režimom tijekom Šoe, Holokausta. Iz Slovenije, preko Hrvatske, Hana se pokušala probiti u Mađarsku. Tragičnim razvojem događaja stigla je do Mađarske kao zatvorenica nakon što je zarobljena u okolici Čakovca.

Mađarske su vlasti, čiji je cilj bio dobiti informacije o radiokodovima savezničkih snaga, mučile Hanu. Cijeli zaključak Drugog svjetskog rata i razorne posljedice Holokausta mogle su završiti znatno drukčije da su se te informacije otkrile - ali Hana se nije slomila. Mjesecima su je mučili, sudili joj jer je bila špijunka, prijetili joj bez trunke poštovanja, a sve je kulminiralo Haninom smrću ispred streljačkog voda u Budimpešti sa samo 23 godine.Prije svoje smrti odbila je nositi povez na očima, htjela je gledati svoje ubojice ravno u oči.
To je tragedija, nemjerljiva tragedija - svaki život izgubljen tijekom Holokausta vapaj je nepravde, neuspjeh čovječanstva. Hanina hrabrost, njezina odlučnost, njezino inzistiranje da se založi za pravdu - sve su to osobine u koje se treba ugledati i koje nam svima trebaju biti nadahnuće.
Zbog toga je prije dva tjedna u znak sjećanja na Hanin stoti rođendan izaslanstvo od gotovo 150 padobranaca izraelskih obrambenih snaga održalo memorijalnu hodnju pod nazivom “Lightning of the Heavens” u sklopu čega su posjetili ista mjesta kroz koja je Hana Seneš prošla prije nego što je zarobljena i ubijena. Počevši od Slovenije pa preko Hrvatske do Mađarske, izaslanstvo je odalo počast nacionalnoj heroini.
Ja sam se pridružio izaslanstvu tijekom njihova boravka u Hrvatskoj. Izaslanstvo izraelskih obrambenih snaga posjetilo je i područje nekadašnjeg koncentracijskog logora Jasenovac. Sam pogled na spomen područje, na spomenik Kameni cvijet, na 150 padobranaca Izraelskih obrambenih snaga koji, ponosno i mirno, stupaju istim tračnicama kojima su nekoć vlakovi puni Židova, Roma, Srba i Hrvata antifašista dovoženi u patnju i smrt, bila je prekrasna i snažna slika.
Meni i ostalima koji su nazočili tom jedinstvenom trenutku cijela je situacija bila jako emocionalna i izazvala osjećaj dubokog ponosa.
Usrdno vas molim da mislite na sljedeće - još u prvoj polovici 40-ih horor režim marionetske vlade ustaša djelovao je na ovoj zemlji, na ovome mjestu. Ovaj režim terora poslao je u smrt nekoliko desetaka tisuća Židova, Roma, Srba i Hrvata antifašista, a Jasenovac je dobio titulu “balkanskog Auschwitza”. Toliko ubijenih Židova, čitavih zajednica, desetkovano je samo zato što su bili Židovi.
A sad, 80 godina nakon užasa, u Jasenovcu, izraelski vojnici su ponosno stajali na tome mjestu u uniformi, predstavljajući Izrael, jedinu židovsku državu na svijetu. Dok su pozorno stajali tamo, pjevali su izraelsku nacionalnu himnu “Hatikva” (Nada). Njezine su riječi odjeknule u svima okupljenima dok su se hrvatske i izraelske zastave vijorile na vjetru ispred Kamenog cvijeta - na istome mjestu na kojemu su nekad istrebljivali njihove pretke, njihovu braću i sestre, koje su mučili, izgladnjivali i ubijali.
Svima okupljenima - i meni osobno - to je bio povijesni trenutak. 
Tijekom službenog posjeta Jasenovcu 2018., bivši izraelski predsjednik Reuven Riblin rekao je: “...suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj aktivna je, važna i temeljna komponenta prijateljskog odnosa između Republike Hrvatske i Države Izrael, a tako će biti i dalje...”. 

Uz te riječi, ostajemo posvećeni pažljivoj suradnji u sadašnjosti kako bismo utjecali na budućnost.
Sljedećeg dana delegacija je posjetila Čakovec, gdje je otkriven spomenik u čast Hane Seneš. On sa sobom nosi veliku odgovornost, naučit će buduće generacije u Hrvatskoj ne samo o onome što bi se moglo smatrati skrivenim dijelom hrvatske povijesti - Hana Seneš ipak je uhićena u blizini Čakovca tijekom svojeg zadatka i od tuda odvedena u smrt - već i o hrabrosti, kao i o važnosti slijeđenja i poštovanja vlastitih morala i borbe za njih. Hana Seneš umrla je kao heroj i zauzvrat će zauvijek biti zapamćena kao takva - pa i u Čakovcu.
Sjećanje na Hanu i njezino junaštvo danas je važnije nego ikad. Ono nas podsjeća da Holokaust nije započeo u Auschwitzu, Majdaneku ili Jasenovcu. 
Holokaust je započeo antisemitizmom, a antisemitizam je i danas s nama. 80 godina nakon tragedije Holokausta, ružna lica antisemitizma, rasizma, poticanja na mržnju, nacističkih i rasističkih političkih stranki i slogana i dalje se održavaju na životu. To nas obvezuje na kolektivan trud sa svrhom stvaranja kolektivnog utjecaja: zajedno objavljujemo iz svakog kutka na svijetu - ne više i nikad više!
Jaka, slobodna, demokratska i židovska Država Izrael radi na mobilizaciji mnogih partnera kako bi se postigla provedba ove osnovne zakletve, posebno zato što nam, kao židovskom narodu, Holokaust ne dopušta da zatvorimo oči. “Nikad više” ne može biti samo slogan, to će biti naša misija!
Sjetite se žrtve Hane Seneš. Sjetite se njezina junaštva, njezine odlučnosti, hrabrosti pred užasom i održavajte njezino sjećanje na životu. Čak i kad se čini da nema nade, čak i kad bi jednostavnija i vjerojatno sigurnija stvar bila okrenuti glavu, morate ustati i boriti se za ono što je ispravno - za vas, za vašu zemlju i za naš svijet.
Zato je ova ekspedicija toliko važna. Za nas Izraelce ona je ojačala vjeru u zajednički cilj - da budemo ponosni na naše nasljeđe građana demokratske i židovske Države Izrael.
Što se tiče naših bilateralnih odnosa, vjerujem da sa svakim novim dodirom između Izraelaca i Hrvata, posebice između mlađih generacija dvaju zemalja, sa svakim novim zajedničkim sastankom i posjetom, sklopljenim poslom, sa svakom ispravljenom povijesnom nepravdom Šoe, kao i preuzimanjem odgovornosti i ispravljanjem nepravde, s kontinuiranim dijalogom s 1700 članova židovske zajednice u Hrvatskoj te njihovim vodstvom i raznim drugim događajima, naša veza postaje sve bliža i jača. 
Šalom.