Iljmija Frljučkić. Michael Dokovich. Michael Bugatti. Michael Illyriani. Živko Jović. Radovan Trzin. Sve su to imena jednog te istog čovjeka. Rođen je u Podgorici prije šezdesetak godina kao Iljmija, a ovih dana je osumnjičen da je iz svoje vile u Zagrebu vodio organizaciju za krijumčarenje kokaina.
Kako piše Jutarnji list, Dokovich je već dva mjeseca u zatvoru u Švicarskoj. Uhićen je prije dva mjeseca kada je došao pregledati pošiljku od 600 kilograma kokaina, koja je netom prije privatnim mlažnjakom dopremljena iz Južne Amerike.
Sada je pak, u Zagrebu, u potpunoj tajnosti finalizirana istraga koju su hrvatski USKOK i policija vodili s nizom institucija diljem svijeta više od godinu dana, snimajući telefonske razgovore osumnjičenika te ih tajno prateći.
Istražitelji su snimili zaista svašta: od privatnih mlažnjaka za koje su radi prikrivanja pošiljke kokaina krijumčari unajmili pravu stjuardesu i ukrcali prave putnike, preko luksuznih Mercedesa koji su u zavarenim podvožjima imali po milijun eura do posjeta južnoameričkih sicarija koje su Dokovich i njegovi suradnici pozvali na izlet te im pokazivali noćni život Zagreba, piše dalje Jutarnji te nastavlja kako hrvatski istražitelji sumnjiče još sedam osoba za pripadnost navodnoj skupini.
Među njima je i policajac iz Rovinja Ivica Lešić (35) kojega USKOK sumnjiči da je Dokovichu u policijskom sustavu tražio identitete osoba koje bi zatim Dokovich koristio za izradu vlastitih krivotvorenih dokumenata stvarajući si nove identitete.
Posebno je zanimljivo spomenuti kako je Iljmija bio centralni lik velike priče o prevarama s bankomatima. Preprodavao je ukradene dragulje, varao je banke i kartičarske kuće, optuživali su ga da ima veze s albansko-jugoslavenskom mafijom, počinje tekst The New York Timesa iz kolovoza 2003. godine posvećen upravo Frljučkiću. Skriven iza devet alijasa i ogrnut Armanijevom jaknom, bio je to sposobni prevarant koji govori nekoliko jezika, pričali su o njemu i istražitelji i poznanici.
Deportacija za deportacijom
Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća deportirali su ga iz SAD-a, ali se kasnije uspio opet ušuljati u državu i ušao u bankarski svijet. Nije to bilo u nekakvom mramornom uredu pod budnim okom auditora i državnih kontrolora, već na Divljem zapadu što ga čine privatni bankomati. Da bi se uključio u elektronsku mrežu bankomata, Frljučkiću nije trebala čak ni vozačka dozvola.
Jednostavno je kupio nekoliko takvih aparata i zatim na njih stavio uređaje za krađu bankovnih informacija. NY Times napisao je u tom tekstu da ga se tereti za krađu informacija barem 21.000 osoba. Tijekom 2001. i rane 2002. godine radili su lažne kartice i preko njih uzeli najmanje 3,5 milijuna dolara.
Prije Frljučkića su mali kradljivci i prevaranti uzimali manje količine novaca, ali Iljmija doslovno je unio revoluciju u pojam krađa bankovnih podataka.
Najzanimljivije je da nitko nije pouzdano znao koliko novca nestane na takvoj vrsti prevare, a novinara Walta Bogdanicha najviše je brinulo je to što niti jedna vladina agencija nije imala pojma koliko ukupno bankomata postoji na američkom tržištu. Pa ni tko su sve njihovi vlasnici.
Frljučkićeva prijevara počela je krajem 2000. godine testnim krađama u Kaliforniji, Floridi i New Yorku. Na 13 lokacija postavili su aparate složene tako da kradu bankovne podatke i, što je puno važnije, PIN-ove kartica.
Tko čeka taj i dočeka
Nije im se žurilo jer su znali da će imati više podataka što će dulje čekati. Tijekom četiri mjeseca prikupili su elektronske ključeve za nekih 4.000 računa. Tek kad su počeli uzimati novac s računa su vlasnici vidjeli da je nešto pošlo po zlu. Dok su istražitelji otkrili koji bankomati su korišteni u prevari, i novac i njihovi vlasnici su nestali bez traga.
Do ljeta 2001. godine su banke identificirale kompromitirane kartice i blokirali ih. "Odlično su skrivali svoje tragove tijekom čitavog procesa. Nismo znali ništa osim da imaju validne kartice i validne PIN-ove", ispričao je 2003. Michael Urban, istražitelj financijskih prijevara u tvrtki Fair Isaac.
Kasnije su uspjeli otkriti da su bankomati kupljeni na ime Michael Dokovich i Michael Bugatti, a ispostavilo se da je riječ o Iljmiji Frljučkiću.
Vjeruju da je u SAD prvi put ušao ranih osamdesetih, da bi desetak godina kasnije imao veze s albansko-jugoslavenskom kriminalnom organizacijom. Sudski dokumenti teretili su organizaciju za palež, razne prevare, šverc drogom i sofisticirane pljačke dragulja. Frljučkić je oženio policajčevu kćer u siječnju 1994. govoreći da je on Michael Illyriani i da je međunarodni poslovni čovjek. Nije spominjao optužbe koje ga prate, a ni to da je izišao iz zatvora tek nakon što je pristao odati svoje bivše kolege.
Ispostavilo se da je varao i državu. Istražitelji kažu da je pomagao oko nekoliko malih istraga, ali kolege iz bande nije odavao. Zbog toga je protjeran za Jugoslaviju sredinom 1996. godine. Uskoro se opet vratio i pristupio malo konkretnijim prevarama s bankomatima.
Vidimo da je godinama kasnije Frljučkić "diplomirao" i do šverca droge.
