Kvanefjeld ili Kuannersuit na grenlandskom jedno je od najvećih nerazrađenih nalazišta minerala rijetkih zemalja i urana na svijetu. Sadrži visoke koncentracije metala kao što su terbij i neodim, koji se koriste za proizvodnju trajnih magneta u vjetroturbinama i električnim automobilima. Svaka velika sila u svijetu nastoji dobiti pristup ovim mineralima za energiju i transport bez ugljika.
Prekrivene santama leda, planine iznad grada Narsaqa s 1300 stanovnika, na jugozapadu Grenlanda, predivne su u proljeće, piše Guardian.
Kad bi bio operativan, rudnik Kvanefjeld bi bio vrijedan oko 7,5 milijardi dolara, pokazuju studije. Ali kada je rudarska tvrtka kupila lokaciju 2007. godine, utjecaj potencijalno radioaktivnog otpada koji je zagađivao pitku vodu i obližnje farme ovaca uznemirio je lokalno stanovništvo. Strahovali su da će "jalovina" - kaša mljevenog otpada iz rudarstva - biti prožeta radioaktivnim otpadom i da bi mogla kontaminirati vodene tokove ili se širiti kao prašina u zraku.
Grenland ima problematičnu povijest zagađenja od rudarstva: lokacije rudnika olova i cinka razvijene 1970-ih ostaju zagađene više od 50 godina kasnije, s ribama, dagnjama i morskim algama koje su još uvijek pozitivne na toksine. Ekosustav koji okružuje Narsaq bogat je tuljanima, kitovima i drugim morskim životom na koji se inuitski lovci-sakupljači oslanjaju kao izvor sredstava za život.
Uz to, kako je pisao Express, tijekom rada američkog Camp Centuryja nuklearni reaktor postrojenja proizveo je više od 47.000 galona radioaktivnog otpada - to je ugrubo preračunato 177 tisuća litara! Iako je reaktor uklonjen, ovaj otpad do danas je ostao zakopan pod ledom koji se, kao što znamo, posljedjih godina ubrzano otapa.
Kad je 2021. Grenland izašao na izbore, uran je bio toliko središnja tema da su ih mediji nazvali "rudarskim izborima". Građani su naime glasali za zelenu, ljevičarsku vladu, koju je predvodila stranka Inuita Ataqatigiit, vodivši kampanju protiv rudarenja urana zbog potencijalnog zagađenja.
Kada je preuzela vlast, nova vlada održala je predizborno obećanje i donijela zakon o zabrani rudarenja urana. Makar to nije isključivo rudnik urana, projekt Kvanefjeld zahtijevao bi iskopavanje radioaktivne tvari kako bi se ekstrahirali oksidi, što bi predstavljalo kršenje zakona, piše Guardian.
Mnogi Grenlanđani slavili su te izbore kao veliku pobjedu za zdravlje i zapštitu okoliša. Ali tri godine kasnije, tvrtka tuži Grenland zbog zaustavljanja planova, tražeći pravo na iskorištavanje nalazišta ili dobivanje naknade do 11,5 milijardi dolara: gotovo 10 puta više od godišnjeg proračuna zemlje od 8,5 milijardi kruna.
Kvanefjeldov operater, Energy Transition Minerals (ETM), australska tvrtka uvrštena na burzu, ranije poznata kao Greenland Minerals, tvrdi da odluka o zabrani rudarenja predstavlja izvlaštenje od strane grenlandske vlade i da bi bilo kakva zabrinutost za okoliš bila riješena "najboljom ekološkom praksom, gdje je to bilo tehnički, praktično i financijski moguće".
Slučaj je iznio na arbitražu putem rješavanja sporova između ulagača i države (ISDS), nekoć opskurne odredbe u trgovinskim sporazumima koja je postala unosno područje međunarodnog prava, zajedno sa slučajevima u Grenlandu i Danskoj.
ISDS je osmišljen kako bi zaštitio strane tvrtke od državne korupcije i krađe, ali se sve više koristi za tužbe protiv vlada koje donose zakone o zaštiti okoliša radi postizanja klimatskih ciljeva ili zaštite bioraznolikosti i okoliša. Istraga Guardiana o ISDS-u, koja je analizirala više od 1400 slučajeva, otkrila je 84 milijarde dolara u isplatama vlada kompanijama za fosilna goriva. Više od 120 milijardi dolara javnog novca dodijeljeno je privatnim investitorima u svim industrijama od 1976.
