Abu Khaled je nakon nekoliko tjedana nagovaranja konačno pristao ispričati svoju priču novinaru s kojim je posljednji put komunicirao još početkom sirijske revolucije.
U međuvremenu se pridružio Islamskoj državi u kojoj je služio u sklopu sigurnosnih snaga, Amn al-Dawla, gdje je obučavao džihadističku pješadiju i strane obavještajce.
Nedavno je doduše napustio ISIL kao bjegunac, te je označena osoba jer ima itekako veliko znanje o unutarnjem radu ISIL-a, o tome tko "drži konce u rukama", kako ljudi dolaze, tko čime upravlja i slično.
Abu Khaled je iz prve ruke vidio što je uzrokovalo da ISIL uspješno zauzme velik dio njegove domovine, te je objasnio banalnosti birokracije u ISIL-u kao i neviđeno divljaštvo nekolicine sigurnosnih agencija koje je Islamska država stvorila kako bi nadzirala građane, ali i kako bi ih navela da se međusobno nadgledaju.
Khaled je također pojasnio zašto mnogi ostaju u totalitarističkom kultu koji buja u nasilju kakvog bi se prestrašio svaki razuman čovjek.
Abu Khaled je radio da stotinama novaka iz inozemstva, od kojih su se neki već vratili svojim kućama kako bi glumili špijune među neprijateljima.
Khaled nije želio napustiti svoju suprugu i stan u koji su se tek doselili u Alepu, kako bi se sastao s novinarom, rekavši da nije spreman riskirati život putujući u tursku luku u kojoj ga je novinar čekao.
Khaled je dane posvetio gradnji voda od 78 muškaraca koji se žele boriti protiv njegovih bivših džihadističkih drugova. Kad ga je novinar pokušao uvjeriti da će biti siguran, Khaled je izjavio da su ISIL-u granice nebitne i da vas mogu "dohvatiti" gdje god požele. I žele da to svi znaju.
"ISIL vas može dohvatiti i u zemlji nevjernika", rekao je Khaled i dodao da se i sam morao razračunavati s agentima koje je obučavao, a za koje se naknadno pokazalo da su radili za neprijatelje.
"Kad radite u tajnima agencijama, sve se kontrolira. Ne možete jednostavno, tek tako, napustiti teritorij Islamske države", kaže Khaled i dodaje da je to bilo posebno teško njemu, jer su sve granice kontrolirali obavještajci koje je on obučavao. "Ja sam ih učio ovo što rade! Većina njih me poznaje."
Khaled je bio musliman, a danas je kafir – nevjernik koji se nipošto ne može vratiti u redove braće muslimana. Cijena koju bi platio da to pokuša je - smrt.
Iako bi za njega i njegovu obitelj bilo najbolje da napusti Siriju i dođe u Europu, on odbija tu zamisao.
"Negdje morate umrijeti. Više ljudi umre u krevetu nego u ratu. Što bi bilo da se nešto ovako dogodi u vašoj zemlji? Jeste li spremni umrijeti za svoju zemlju, za sljedeću generaciju, ili biste pobjegli?"
Prvi koraci u kalifatu
Khaled se napokon odlučio naći s novinarom Daily Beasta, te mu je otkrio da je cijeli život bio musliman koji nije bio pretjerano vezan za religiju.
"Jednog dana sam se pogledao u ogledalo i ugledao svoju dugačku bradu. Nisam se mogao prepoznati. To me podsjetilo na pjesmu Pink Floyda u kojoj pjevaju 'There's somebody in my head, but it's not me'."
Ako vam je čudna pomisao na džihadista koji citira Pink Floyd, treba znati da Abu Khaled nije mladi, tjeskobni, fanatični džihadist koji žudi za mučeništvom, nego je riječ o visokoobrazovanom sirijskom sredovječnom muškarcu koji govori više jezika i čiji su ga talenti, uključujući i njegovo pozadinsko vojno znanje, činili savršenim kandidatom za ISIL.
Danas Khaled, dok se prisjeća svojih početaka u ISIL-u, djeluje iscrpljeno i umorno. Kao i mnogi njegovi suborci, većinu rata je proveo u bazi na jugoistoku Turske.
ISIL-u se pridružio u listopadu 2014. godine, mjesec dana nakon što je kolacija pod vodstvom SAD-a proširila područje bombardiranja i na Al-Raku, istočnu provinciju u kojoj je smješten ISIL-ov glavni grad.
Abu Khaled se pridružio ISIL-u zato što je smatrao da se Amerika pridružila globalnoj uroti, kojom su rukovodili Iran i Rusija, kako bi zadržali tiranina Bašara al-Asada na vlasti. Jer kako drugačije objasniti da se SAD borio isključivo protiv sunita, a režim koji je bio odgovoran za masovna ubojstva su ostavili na vlasti.
Uz to, Khaled je bio znatiželjan. "Tamo sam otišao kao u avanturu. Želio sam vidjeti kakvi su tamo ljudi. I, iskreno, ne žalim. Želio sam ih upoznati. Sad su oni moji neprijatelji, ali ih ja dobro poznajem."
Procedura kojom je doveden do viših rangova ISIL-a je temeljito organizirana. Prisjeća se kako su ga na dolasku u ISIL upitali: "Kamo idete?", a kad im je odgovorio da ide u Al-Raku, bili su sretni što se ide pridružiti njihovim redovima. Kad je napokon stigao u Al-Raku, morao je otići u 'ambasadu' u kojoj se moraju prijaviti svi Sirijci nakon dolaska.
Ondje je proveo dva dana, nakon čega su ga prebacili u 'Odjel administracije za granična pitanja'. To se sve događalo u njegovoj zemlji, za koju ga je ISIL obavijestio da više ne postoji.
"Smatrali su me imigrantom zato što sam živio izvan kalifata", objašnjava Khaled i tvrdi da su ga prvo 'naturalizirali', provodeći veliki intervju.
Kad je to prošao, dva tjedna je morao pohađati satove na kojima "vas uče kako da mrzite druge ljude". Tamo su ga podučavali njihovu verziju islama, tj. da se nemuslimansko stanovništvo mora ubijati jer su oni neprijatelji islamske zajednice. "To je bilo potpuno pranje mozga."
Satove su držali stranci. "Sjećam se da je ondje bio jedan 20-godišnjak iz Libije", kaže Khaled i pita se kako je moguće da netko tako mlad može imati toliko znanje, ali i da ostaje nejasno zašto ih nisu podučavali Sirijci.
Promjene u prvim redovima
Tijekom svojih prvih tjedana u ISIL-u, Khaled je upoznao Nijemce, Nizozemce, Francuze, Amerikance, Ruse i mnoge druge koji su "svježe dolazili" i pomagali u širenju Islamske države, kako bi bili čuvari jedne prave vjere.
Kao što se može očekivati, čak među i novim, međunarodnim dodacima ISIL-u nije bilo mnoštvo poliglota, kakav je Abu Khaled, koji je automatski postao cijenjen zbog tečnog poznavanja i korištenja arapskog, engleskog i francuskog jezika.
Kao dio prelaska u redove ISIL-a, često se spominje kako strani borci na dolasku predaju svoje putovnice, kao ritual kojim žele pokazati da nema povratka natrag, nego su odsad svi državljani nove domovine - zemlje vjere i mira (koja bi takvom trebala postati jednom kad završe svi ratovi). No to je sve obična varka, kaže Khaled.
On ističe da većina pridošlica ili zadržava svoje putovnice ili ih samostalno daje odjelu za ljudske potencijale. Iako, mnogi tvrde da se ta politika promijenila posljednjih dana.
ISIL je izrazito restriktivan i kontrolira sve, pogotovo otkad je počeo gubiti bitke, od kojih su ih neke koštale puno više nego što bi željeli priznati. Prije nego je prošle godine pao kurdski grad Kobane, kalifat je nosio auru nepobjedivosti, te su ljudi iz cijelog svijeta jurili kako bi se zamotali u crnu zastavu pobjede.
No džihadisti su u bitci za Kobane izgubili između 4.000 i 5.000 ratnika, većinom stranaca, a Khaled tvrdi da je jednak broj ranjenika koji se više nisu mogli boriti, jer su izgubili ruku ili nogu. Drugim riječima, strani borci su služili kao štit, a čini se da su to i sami shvatili. "Prije se ISIL-u pridruživalo 3.000 stranaca dnevno. Dakle, svaki dan! A danas ih nema ni 50-60."
Ovaj značajan gubitak ljudstva naveo je zapovjednike ISIL-a da promisle o tome kako stanovnike izvan Sirije i Iraka najbolje iskoristiti za služenje višem cilju.
"Najvažnija stvar je da pokušavaju povećati broj 'spavača' diljem svijeta. ISIL-ovi vođe su počeli govoriti ljudima da ostaju u svojim državama i da se ondje bore, da ubijaju lokalne stanovnike, dižu zgrade u zrak, rade uglavnom što god mogu. Nema potrebe da dolaze u kalifat."
Neki od džihadista koje je Abu Khaled izučavao već su se vratili u svoje prave domovine.
Spomenuo je tako dvojicu Francuza u ranim 30-im godinama. Iako Khaled tvrdi da ne zna njihova imena, jer im nije bilo dopušteno pričati o osobnim stvarima, prilično je uvjeren da je bar jedan od tih Francuza koje je obučavao, ako ne i obojica, na neki način bio povezan s koordiniranim napadima u Parizu prošlog vikenda - najgorim događajem koji je pogodio Francusku od Drugog svjetskog rata, a u kojem je živote izgubilo 129 ljudi.
