Za početak drugog mjeseca svi kadeti dobili su osobno naoružanje - Berettu, kalibra 22, što je službeno oružje Mossadovih-Katsa. No, ono se rijetko koristi na licu mjesta, jer bi to moglo izazvati ozbiljne probleme. U Velikoj Britaniji je npr. nezakonito nositi neko oružje, ne isplati se riskirati da te uhvate. Ako čovjek obavlja svoj posao kako treba onda mu oružje i ne treba. Ako može pobjeći ili se nekom pričom izvući iz cijele stvari - onda je to još bolje.
Nama je bilo rečeno, piše Ostrovski, da, ukoliko razum izda naredbu ruci da izvuče oružje, moramo ubiti. Mozak ti zapovijeda da je tip pred tobom - mrtav. On ili ti.
No i upotreba oružja zahtjeva vježbu. Isto kao i balet - uvijek se uči samo jedan pokret. Sve ide postepeno.
Oružje se nosi u hlačama na boku. Neke Katse koriste držač,a neke ne. Beretta je idealna, jer je mala. Pokazali su im kako se zašije par uskih nevidljivih težinskih tragova naprijed na unutrašnjem rubu jakne, tako se ona može njihati prema naprijed, što omogućava lakše uzimanje oružja. Taj se pokret sastoji iz paralelnog okretanja i saginjanja, kako bi se protivniku dao tek minimalni cilj, jer kad bi čovjek najprije morao otkopčati svoju jaknu, to bi ga moglo koštati života.
Ako morate pucati, ispaljujte što je moguće više metaka na cilj. Ako meta leži na podu, odlazite k njemu, stavljate mu oružje na sljepoočnice i pucate još jednom. Za svaki slučaj.
Katse koriste uglavnom neosjetljive ili dum-dum metke, koji su izdubljeni ili imaju neke vrhove. Metak se nakon ispaljenja širi, uzrokujući posebno teške rane. Njihovi streljački treninzi održavali su se u bližim Petah Tikvah, gdje izraelska vojska provodi i specijalnu izobrazbu za inozemne vlade. Trenirali su satima s čvrstim ciljevima, ali i na streljačkim galerijama, gdje bi se iznenada pojavljivale ljepljive figure, dok su potencijalni agenti pretrčavali pored njih.
Postojao je i model hotelskog koridora. Slijedili su ga čitavom dužinom, skrenuli desno, još jednom desno, držeći pritom jedan diplomatski kovčežić i "ključ od sobe" u ruci. Ponekad bi stigli u svoju "sobu" bez nezgoda. Tada bi se opet otvorila vrata i ljepljive figure bi iskočile. Vježbali su kako ispustiti sve iz ruku i odmah pucati.
Učili su također i izvlačenje oružja ako se pojave problemi dok se sjedi u restoranu: u tom slučaju puštaš se sa stolicom padajući natrag, pucajući ispod stola vani ili pri padu skačeš na stol - to Ostrovskom nikad nije uspjelo, drugima da - i pucaš, sve u jednom jedinom pokretu.
Što se događa s nedužnim promatračima? Rečeno im je, da u situaciji kad dođe do pucanja, ne postoje nedužni promatrači. Jedan gledatelj postaje svjedokom tvoje smrti ili smrti nekog drugog. Ako je to tvoja smrt, neće te baš zanimati je li promatrač ranjen ili nije. U pitanju je preživljavanje. Tvoje preživljavanje. Tada se mora zaboraviti sve što se naučilo o poštenju, o fair-igri. U takvim situacijama vrijedi samo ubiti ili biti ubijen. Tvoja se odgovornost sastoji u zaštiti Mossadova vlasništva, a to si ti. Kad to prvi put shvate agenti, gube se sve spone srama koje bi spriječile da stojite tamo poput egoista. Sebičnost izgleda gotovo kao pozitivna osobina - što se teško može poreći kad na kraju radnog dana idete kući.
