Oni koji su u okviru sigurnosne konferencije u Münchenu primijetili da su se Angela Merkel i kanadski premijer Justin Trudeau družili u subotu neuobičajeno dugo, u pravilu su se zezali da je i željezna kancelarka pala na lijepe oči notorno zgodnog i šarmantnog Kanađanina. A događaj je bio sve samo ne za zezanje. Postrojavanje počasne postrojbe Bundeswehra pred Bundestagom, fotografije Merkel i Trudeaua s večere uz svijeće...
Emocije, lako moguće, samo takve koje svjedoče možda i povijesnom trenutku definitivnog potvrđivanja naglo iznikle ljubavi između Kanade i EU-a u doba američke ere Donalda Trumpa, potvrđivanja političkog savezništva posljednje prave demokratske veze europskog i sjevernoameričkog kontinenta. Danas je savršeno jasno; nitko na svijetu nije sposoban za normalnu komunikaciju s američkim predsjednikom osim kanadskog premijera.
Jedna od mnoštva stvari po kojima Donald Trump nije omiljen, čak bi se moglo reći jedan od gorih primjera njegove ozloglašenosti, definitivo je njegov način rukovanja. Neki tumače da je riječ o nepristojnosti, neki da je riječ o njegovoj namjeri da pokaže onom drugom da je on alfa mužjak, neki da si ne može pomoći i da nije niti svjestan da drugoj strani samo što ne zdrobi šaku i ne istrgne ruku iz ramena čim je se dočepa.
Najbolnije je to iskusio Shinzo Abe, neoprostivo nepripremljeni japanski premijer koji je bio prvi svjetski državnik koji je posjetio Trumpa nakon ulaska u Bijelu kuću. Muke po Abeu trajale su 19 sekundi srdačnog rukovanja. A onda je 13. veljače na red došao kanadski premijer Justin Trudeau.
Mladi, lijevi liberal, sasvim nova karizmatična zvijezda na političkom nebu Kanade, omiljen među građanima, borac za spašavanje svijeta od klimatskih promjena, feminist, čovjek koji je bez kompleksa priznao da je posljednji put pušio marihuanu 2010., koji na tijelu ima istetoviran planet Zemlju pod indijanskim gavranom, koji prima izbjeglice iz Sirije, koji je zatvorio rudnik zbog utjecaja na okoliš, zgodan...
Bilo da su ga progonili ili da je on tužio druge. Sve to i još puno drugog bili su razlozi zašto je velika većina analitičara računala da će američki predsjednik 13. veljače u Washingtonu rastrgati kanadskog premijera kad mu ovaj dođe u posjet nakon Trumpovog proglašavanja neprijateljstva svemu onom što svijet nije, a on smatra da bi morao biti. Kad ono, pokazalo se od prve sekunde da je Trudeau čudesan političar.
Trump je pred Bijelom kućom dočekao limuzinu s Trudeauom i prije nego što je Trump stigao po običaju mu oduševljeno istrgnuti ruku iz ramena, Trudeau ga je srdačno čvrsto lijevom rukom primio za desno rame, čime je Trumpu uskratio prostor za sakaćenje njegove desne ruke. Mnogi su ostali šokirani Trudeauovom spretnošću, praktično na granici magičnog, računajući da je možda bila riječ o pukoj sreći.
No, nakon razgovora, kad su izašli pred novinare i pozirali u foteljama, opet se rukujući, u identičnoj prilici kao onda kad je Shinzo Abe zaradio teške tjelesne ozljede, Trudeau je opet čudesnim, složenim manevrom pretvorio rukovanje s Trumpom u zaprepašćujuće civilizirani i pitomi ritual. A što je tek postigao u razgovorima s Trumpom... Čovjeka koji je obećavao da će SAD po pitanju uvoza hermetički zatvoriti, u kratkom je razgovoru dobio da mu obeća da neće ukidati NAFTA-u, da mu priča o neposrednoj budućnosti više manje istoj kako su stvari išle i do sada.
Trump je, doduše, rekao da je otvorena granica s Meksikom jeziv problem, ali Kanada... ah, pa s Kanadom Amerikanci nemaju nikakvih problema. Kanađani su pristojni, s njima je korisno i užitak poslovati preko otvorene granice. Bez obzira što je Trudeauova Kanada otvorena i za izbjeglice iz Sirije i za azilante iz cijelog svijeta i za muslimane uopće. Bez obzira na to što Kanada s SAD-om ima ogroman trgovinski suficit. Kanada je naprosto "great".
A na tom mjestu, s pobjedom Trumpa i dolaskom u Bijelu kuću, Trudeauovoj Kanadi je doslovno zaplesao mač nad glavom. 65 posto iznosa svog BDP-a Kanada ostvaruje izvozom diljem svijeta, od čega monstruozno rizičnih tri četvrtine otpada na SAD. Dvije milijarde dolara u raznoj robi i uslugama pređu preko američko-kanadske granice svakog dana. S Trumpom u Bijeloj kući, ćudljivim predsjednikom kojega se u Washingtonu sve češće proglašava čak i upitno uračunljivim, pozicija Trudeauove Kanade u odnosu na Trumpov SAD, odmaranje je na paklenom stroju koji otkucava.
"Još četiri godine!", časteći tako Obamu nezabilježenim komplimentom da bi ga voljeli vidjeti i u trećem mandatu kao šefa susjednog SAD-a, iako po ustavu ima pravo na samo dva. Razlika između Trudeaua i Trumpa skoro da je maksimalna koliko može biti između dva čovjeka, a razlika između SAD-pod jednim i Kanade pod drugim bila bi skoro u rangu hladnoratovskog rova, da Trudeau u svom prvom posjetu Trumpu nije pokazao briljantan politički, diplomatski, strateški talent i jednu genijalnu razinu emocionalne inteligencije.
Takav čovjek sada je došao Angeli Merkel u posjet koji će se po svoj prilici pokazati kao jedno od "onih" mjesta u politici. 2017. godina definitivno je godina odluke hoće li EU biti ili je neće biti. S Putinom je posljednjih godina EU bila u zoni Hladnog rata kao i SAD. Sad već više nije baš tako, ali je jasno da su pozicije podijeljene, te da s Urala na zapad puše hladan sibirski vjetar. Trump je sa svoje strane za EU izgovarao i da je zastarjela i da će je napuštati sve više članica, dok su s druge strane politički pokreti nacionalističke, rasističke, protu-EU desnice slavile Trumpa kao svjetlo nove i sretnije budućnosti; od Therese May, preko Geerta Wildersa, Marine LePen...
Na tom mjestu leži rješenje političke jednadžbe EU-a. Ako u Francuskoj na vlast na predsjedničkim izborima ovog proljeća pobijedi Marine LePen iz desničarskog Nacionalnog Fronta, EU se doista počinje pripremati za prekrajanje. Ako, pak, pobijedi bilo tko drugi, a posebno jedan Emmanuel Macron, čovjek koji u nekim stvarima jako podsjeća na Trudeaua, EU će po svoj prilici opstati, bez obzira na sve.
U Njemačkoj desničarski AfP neće postati ozbiljna priča, ta stranka još se uvijek klatari na 10 posto i na rubu redikuloznog, a ako Merkel i padne kao kancelarka, na njeno će mjesto doći netko iz novoprobuđenog SPD-a. Uostalom, Njemačka je uvijek imala snažne kancelare, a EU naprosto ovisi prvenstveno o osovini Berlin-Pariz. Na prvu otvorenu uvredu Trumpa prema EU, uzvratili su i Berlin i Pariz, nezabilježeno oštro, čak ratoborno.
Od Francoisa Fillona do Merkel koja mu je poručila da "Europa drži svoju budućnost u svojim rukama". Na ministarskim razinama čak su Trumpa otvoreno javno nazivali "prijetnjom EU". Naravno da nije slučajno to što je Trudeau u takvom političkom trenutku imao onako srdačan prijem kod Merkel. Njemu je, uostalom, za ovu godinu itinerar već sad pun posjeta EU, apsolutno suprotno od njegovih putovanja do sada.
Kao čovjek upravo iz Quebeca, on se tijekom cijele svoje političke karijere bori upravo protiv toga i jedan je od onih koji nastoji održati Kanadu na okupu. Pritom u Kanadi uživa nevjerojatnu popularnost, mnogi će reći i zbog političkih znanja koje je s koljena na koljeno prešlo s njegovog oca Pierrea Trudeau, čovjeka koji je kao premijer Kanadu vodio 15 godina u 70-ima i 80-ima.
Imao je čelične živce, koji nisu popustili čak niti one skandalozne noći kad mu je supruga Margaret 1977., na šestu godišnjicu braka, noć provela partijajući u noćnom klubu s Rolling Stonesima, da bi potom završila u limuzini Micka Jaggera, navodno i u hotelu. Uostalom, i on sam je bio frajer u mlađim danima, pa je uoči braka imao veze s mnogim ženama popularnima u 60-ima poput Barbre Straisend.
Daleko od toga da je Justin Trudeau u ranijem životu bio puritanac, ali je do sada pokazao da je čvrsto fokusiran čovjek, bez obzira jesu li njegovom blizinom uznemirene mlađe žene iz vrha britanske kraljevske obitelji ili ga pogledom fiksira Ivana Trump. Iz onoga što je do sada napravio u Kanadi, iščitava se da je u najmanju ruku vrlo obrazovan, vješt i pošten političar. Iz prve utakmice s Trumpom "jedan na jedan" iščitavaju se već i naznake političke genijalnosti.
Na sve to, u vremenu kad objektivno Kanadi doista prijeti čak i trgovinski rat s Trumpom, jer se čini da nitko ne može biti siguran da je američkom predsjedniku neki potez preradikalan, najnovija istraživanja javnog mnijenja Trudeau daju podršku među Kanađanima od čak 57 posto za ulazak u otvoreni trgovinski rat protiv SAD-a u slučaju da je to jedini način za očuvanje razine demokracije, sloboda, društvene ravnopravnosti i civilizacijskih vrednota Kanade od Trumpa.
A to onda znači da je Trudeau, usto na jednoj dugoj granici sa SAD-om, zlatni saveznik EU u borbi za očuvanje zapadne demokracije u vremenu kad je stiješnjena između čekića i nakovnja s istoka i zapada u dobu bez presedana po broju onih koji bi voljeli vidjeti njen raspad i atomiziranje u nacionalistička sitna dvorišta. Kao što je, uostalom, izgledala pred Drugi svjetski rat.
