Njemačka je započela povijesno, gotovo nezamislivo vojno naoružavanje koje iz temelja mijenja sigurnosnu arhitekturu Europe. Berlin se obvezao potrošiti više od 500 milijardi eura na obranu do 2029. godine, s ciljem da Bundeswehr postane najjača konvencionalna vojska na kontinentu. Dok NATO i Washington pozdravljaju dugo očekivani zaokret, u europskim prijestolnicama, posebice u Parizu, promatraju ga s mješavinom divljenja i duboke nelagode. Duhovi prošlosti, desetljećima potisnuti pod tepih europskog jedinstva, ponovno se bude.
Nakon desetljeća pacifističke vanjske politike, obilježene osjećajem povijesne krivnje zbog dva svjetska rata, Njemačka je proglasila "Zeitenwende" - prekretnicu. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine i sve očitije slabljenje američkih sigurnosnih jamstava pod administracijom Donalda Trumpa, natjerali su Berlin da odbaci svoju vojnu suzdržanost.
Kancelar Friedrich Merz dao je tom procesu dodatni zamah, izuzevši obrambenu potrošnju iz strogih dužničkih pravila kako bi oslobodio golema sredstva.
Tektonski poremećaj na starom kontinentu
Razmjeri njemačkog naoružavanja su zapanjujući. Odbor za proračun njemačkog parlamenta nedavno je odobrio novu tranšu vojne nabave vrijednu 50 milijardi eura, čime je ukupna vrijednost odobrenih projekata samo ove godine dosegnula gotovo 83 milijarde eura. Lista za kupovinu dugačka je i sveobuhvatna: od raketa za sustave protuzračne obrane Patriot i Iris-T, preko novih oklopnih vozila, torpeda i bespilotnih letjelica, pa sve do satelitskih sustava i novih uniformi za 460.000 vojnika.
Njemački ministar obrane Boris Pistorius otvoreno govori o nužnosti da zemlja postane "ratno sposobna" (Kriegstüchtig). Cilj je jasan: do 2029. godine dostići izdvajanje od 3,5 posto BDP-a za obranu, što je znatno iznad NATO-ovog cilja od dva posto.
- Šaljemo signal savezu i našim partnerima: Njemačka predvodi! Ispunjavamo svoje obveze prema savezu i prihvaćamo našu odgovornost za sigurnost i mir u Europi - stoji u priopćenju njemačkog ministarstva obrane.
Ovaj preokret svakako je "tektonskih" razmjera. Desetljećima je, naime, unutar Unije vrijedio neizgovoreni pakt: Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku. Taj se poredak sada ruši.
Pariz gleda sa zebnjom i nepovjerenjem
Nigdje se njemačko naoružavanje ne prati s više pozornosti i tjeskobe nego u Parizu. Unatoč naporima predsjednika Emmanuela Macrona da produbi francusko-njemačku suradnju, nepovjerenje prema Berlinu duboko je ukorijenjeno u francuskim obrambenim krugovima. Raste zabrinutost da se političko težište Europe nepovratno pomiče prema istoku, dok Berlin podiže vojnu potrošnju na razine koje saveznici, pritisnuti dugovima, teško mogu pratiti.
- To je negdje na pola puta između opreza i osjećaja prijetnje. Bit će teško raditi s njima jer će postati iznimno dominantni - rekao je za Politico jedan francuski obrambeni dužnosnik.
Anksioznost ne proizlazi samo iz broja tenkova i aviona, već i iz njemačke industrijske i ekonomske moći.
- Neće im trebati invazija na Alsace i Moselle. Sada ih jednostavno mogu kupiti - našalio se jedan Francuz, aludirajući na njemačku okupaciju tih francuskih regija 1940. godine.
Dodatne napetosti stvara i strategija nabave. Berlin ljubomorno čuva nacionalne ovlasti i odupire se ideji centralizirane nabave oružja na razini EU. Umjesto toga, planira se masovno oslanjati na domaće tvrtke poput Rheinmetalla i Krauss-Maffei Wegmanna, sustavno koristeći članak 346 Ugovora o EU koji dopušta zaobilaženje pravila tržišnog natjecanja radi zaštite nacionalnih sigurnosnih interesa. Manje od deset posto novih ugovora ići će američkim dobavljačima, što je oštar zaokret u odnosu na prošlost.
Krunski dragulj europske obrambene suradnje, projekt razvoja borbenog aviona nove generacije (FCAS) vrijedan sto milijardi eura, nalazi se na rubu propasti zbog svađa oko podjele posla između francuskog Dassaulta i Airbusa. Njemački dužnosnici već istražuju alternativne opcije, što u Parizu izaziva paniku. FCAS je za Francusku više od vojnog projekta; on je vezan uz njezinu sposobnost nuklearnog odvraćanja i temelj njezine tvrdnje o liderskoj ulozi u europskoj obrani.
Podrška iz Poljske
S druge strane, u Varšavi se njemačko naoružavanje smatra nužnim i zakašnjelim korakom. Poljska, koja izdvaja čak 4,7 posto BDP-a za obranu i sama gradi jednu od najvećih kopnenih vojski u Europi, pozdravlja jačanje svog zapadnog susjeda kao ključan element odvraćanja Rusije.
- Ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj obrani, ne možemo stalno govoriti: 'Svi bi trebali trošiti više na obranu. Ali ne i vi, Njemačka' - izjavio je Marek Magierowski, bivši poljski veleposlanik.
Ipak, sjena krvave povijesti je duga. Sjećanja na Drugi svjetski rat, ali i na politiku ekonomske ovisnosti o Rusiji koju je provodila bivša kancelarka Angela Merkel, i dalje su živa.
- Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će čvrsto braniti međunarodni poredak od Rusije. Potrebna je stalna provjera. Ništa nismo zaboravili - rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra obrane, naglašavajući da će Poljska i Njemačka biti glavni branitelji istočnog krila NATO-a.
Njemačka se suočava i s vlastitim unutarnjim izazovima. Bundeswehr se bori s manjkom osoblja, lošom infrastrukturom i birokratskom sporošću. Promjena percepcije vojske u društvu koje je desetljećima njegovalo pacifizam možda je i najteži zadatak. Ipak, smjer je nepovratno određen. Doba njemačkog vojnog minimalizma je završeno. Berlin ponovno postaje sila.
