Operacije Veritas i Scriptum razbili su dvije dobro uhodane i odlično organizirane skupine koje su jedna drugoj bile praktički konkurencija. Do sad neotkrivene detalje čitajte samo na Express.hr-u.
Srijeda, 27. studenog. Rano jutro. Specijalni timovi policije spremni su jednu od najvećih akcija hvatanja dilera krivotvorenih dokumenata u novijoj hrvatskoj povijesti. Interventna policija, temeljna policija, svi oni spremni su kao zapete puške i samo čekaju riječ za napad. Negdje oko šest sati naredba je stigla i uhićenja su počela. Razbijene su dvije dobro organizirane i uhodane skupine koje su sređivale hrvatske dokumente nekima od najokorjelijih kriminalaca Balkana.
Nusretu Seferoviću i njegovoj skupini na teret policija stavlja i još nekoliko stvari. Osim spomenutih lažiranih dokumenata za srpske i crnogorske mafijaše, on je, prema nama dostupnim informacijama, "legalizirao" vozačke dozvole. Njemu bi, ponekad i preko posrednika, dolazili državljani Republike Hrvatske s molbom za nabavljanje vozačke dozvole.
On bi ih uputio drugima, koji bi im nabavili lažirane vozačke dozvole Ujedinjenoga Kraljevstva, vjerojatno je bilo riječi o jednom talijanskom državljaninu, te bi takve donosili u policijske postaje kako bi im se priznalo osposobljavanje za upravljanje vozilima osnovnih kategorija.
Najčešće su to bile kategorije AM, B, F i G, koje se zajednički polažu u Hrvatskoj. Službenici domaćih policijskih postaja nisu ništa sumnjali te su redovno omogućili hrvatskim državljanima dobivanje takvih, neispravnih, vozačkih dozvola. Cijena je bila oko 3500 eura po dozvoli.
Osim usluga nabavke lažnih dokumenata, Seferovićeva grupa omogućavala je nesmetan prijelaz državne granice sa Slovenijom preko jednog malograničnog prijelaza. U dogovoru s jednim policajcem iz Zagreba, koji je bio zadužen za taj dio granice, osiguravali bi da pogranični policajci neće pregledavati vozilo. Policajac K. K. ili posrednik do Seferovića, inicijala M. P., upravljali bi vozilom i prevozili osobe u oba smjera, bilo u Sloveniju bilo u Hrvatsku.
Spomenimo ovdje jedan specifičan slučaj koji pomalo podsjeća na drugi, nedavni, slučaj policijskih službenika. Posrednik M. P. prevozio je nepoznatu osobu s bugarskom putovnicom na ime Stelian Stojanov, koristili su Toyotu u vlasništvu supruge spomenutog policajca K. K. i uredno prešli granicu. Međutim, nedaleko od granice zaustavio ih je mobilni tim policije i posumnjali su u vjerodostojnost dokumenata te su odlučili privesti taj dvojac.
Takve prelaske granice naplaćivali su između 1400 i 2500 eura, a policajac koji je sve osiguravao dobio bi po 500 eura. Svojim kolegama je lagao i govorio da ide u Sloveniju radi zabave, a barem jednom je govorio da ide do jednog OPG-a kako bi kupio janjca. Pogranični policajci koji su propuštali bez kontrole naizgled nisu dobivali novac niti bilo što drugo nego su samo bili u strahu od svojih nadređenih.
Policija sumnja da su na taj način prebacivani spomenuti talijanski državljanin koji je nabavljao lažirane vozačke dozvole Ujedinjenoga Kraljevstva te neki drugi kriminalci. Spominje se ime Krste Vujića iz Herceg Novog, poznatog i pod nadimkom "crnogorski terminator", koji je preživio tri pokušaja atentata i jedno samoranjavanje. Krajem rujna 2018. godine u njega je pucano iz snajpera, godinu dana ranije pucano je s motora, a malo prije toga ranjen je kad je eksplodirala naprava ispod njegova automobila. Jednom prilikom se i ranio, ali je sve to pokušao zataškati. Valjda zbog sramote da je tako opasan lik uspio sam sebe ozlijediti.
Prema informacijama Expressovih izvora, Romano Seferović je krenuo u samostalni biznis s transportom osoba preko granice, vjerojatno bez očevog znanja, ali koristeći dobro testirane očeve metode.
Obje kriminalne skupine mjesecima su bile pod policijskim nadzorom, pa se znalo čak i točno gdje pojedinci drže svoj zarađeni novac. Jedna policijska službenica, navodno, držala je novac u noćnom ormariću i mislila da je tako uspjela skriti eure od znatiželjnih očiju, ali nije uspjela.
Pripadnik "slavonske" skupine razbijene u operaciji Veritas bio je posebno opasan što je Expressu potvrđeno iz nekoliko izvora. Naši izvori nisu htjeli precizirati kako točno je on problematičan lik već su samo rekli da se s njime "nije za zajebavati".
Tijekom višemjesečnog praćenja obiju skupina, policija je doznala i da je bilo neuspješnih pokušaja predaje dokumenata, a jednom je čak i pad informacijskog sustava spriječio podizanje lažiranih dokumenata. Umirovljeni Ž. K. vjerojatno je mislio da se izvukao i od Seferovića i od progona kolega, ali nije znao da su ga već upratili.
Dodao je i da činjenica kako su među uhićenima i neki pripadnici policijskog sustava "potvrda dosljednosti naše politike čišćenja vlastitih redova". Posebno je zanimljivo da, barem prema nama dostupnim informacijama, među uhićenima nije bilo visokih policijskih dužnosnika. Što samo govori da najgorim balkanskim kriminalcima ni ne trebaju šefovi policijskih postaja ili čak i višepozicionirani službenici.
Dovoljan je jedan službenik koji barata papirologijom da praktički cijeli sustav zakaže. Dovoljna je jedna naredba s više razine, a ponekad i izvan izravnog lanca zapovijedanja, da ubojice dobiju hrvatske dokumente. Dok se Hrvatska bori za ulazak u Schengen, dok pokušava pokazati da naša policija može zaustavljati razne kriminalce, ovakvi slučajevi nikako ne idu na čast policiji.
Međutim, kako nam kažu naši sugovornici, kratkoročno gledano, ovakvi slučajevi nanijet će štetu ugledu Hrvatske i hrvatske policije, ali dugoročno će sustav biti snažniji kad se iz njega iskorijeni pa makar i jedan korumpirani službenik. Sigurno je da nisu uhvaćeni svi službenici koji pomažu s lažiranjem hrvatskih putovnica, sigurno je da će ih biti i još, ali oni će morati pronaći druge metode prodaje putovnica.
Balkanski kriminalci vjerojatno će potražiti druge izvore krivotvorenih dokumenata, a vjerojatno će trgovina lažiranim dokumentima biti zaustavljena na neko vrijeme. Pred hrvatskim pravosuđem sad je proces odlučivanja o krivnji, a pažljivo ćemo promatrati i reakciju srpske strane. Ona sad mora pronaći kukolj među svojim policajcima. Ne smijemo zaboraviti da je ogromna većina spomenutih lažiranih dokumenata dopremljena iz Srbije kako bi potvrdila identitet osobe koja je dobijala legitimne hrvatske dokumente i to, većinski, legitimnim putem.