17. rujna će 'Interpreter', posebni projekt Instituta suvremene Rusije, predstaviti 'Invaziju pod bilo kojim imenom: Prljavi rat Kremlja u Ukrajini' - detaljnu forenzičku bazu dokaza koji pokazuju kakvim oružjem raspolažu Rusi i ruski vojnici u borbama na okupiranim područjima istočne Ukrajine.
Budući da Vladimir Putin do danas poriče bilo kakvu uključenost svojih oružanih snaga u godinu i pol dana dugo rat, jedan od težih aspekata dokazivanja suprotnog je bilo dokumentiranje 'Cargoa 200' - višegodišnjeg vojnog eufemizma koji se koristi pri opisu žrtava ruskog ratovanja.
Isječak iz 'Invazije', kojeg je napisala Catherine A. Fitzpartick, ispituje jedan određeni slučaj kojeg povezuje s pokušajima ruskih nevladinih organizacija da dođu do temelja 'nestanka' padobranaca koji su navodno ubijeni u akciji u Ukrajini.
Pokušaj praćenja tragova na VKontakteu (ruskoj verziji Facebooka) može biti frustrirajuć, a ako ste novinar - i opasan. Anatolij Vorobej, ruski bloger koji je stacioniran u Tel Avivu, otkrio je koliko su društvene mreže nepouzdane kad istražujete takve slučajeve.
Od smrti do života u nekoliko dana
Krajem kolovoza 2014. godine, Vorobej je objavio fotografiju dnevnika iz ruskog BMD-2 pješačkog borbenog vozila. U dnevniku je bio upisan i Leonid Kičatkin, 30-godišnji viši narednik u jedinici.
Nekoliko dana nakon Vorobejevog otkrića, na njegovoj se stranici pojavila crveno uokvirena obavijest na kojoj je pisalo: "Dragi prijatelji!!!!!!! Lione (Leonid) je ubijen sprovod ponedjeljak u 10 karmine u Vybutju. Tko želi odati posljednji pozdrav molim vas dođite bit će nam drago da vas vidimo. Ako bilo što nazovite (telefonski broj) žena Oksana."
Vorobej je pronašao prethodne Oksanine objave na njezinoj stranici, u kojima je pisala prvo da očajno iščekuje ikakve vijesti o Leonidu, a zatim da je 'život stao' i da napokon očekuje suprugov lijes 'unutar pet dana'. Sve ovo, plus izrazi sućuti prijatelja, predstavljali su neoboriv dokaz da je Kichatkin bio među ubijenima u Lutuginou.
Do nedjelje, 24. kolovoza, Kičatkinova stranica na VKontaktu je bila uklonjena, a istodobno je Oksana (ili netko drugi tko je preuzeo kontrolu nad njezinim računom) napisao: "Moj suprug je živ i dobro je i sad ćemo se pripremati za proslavu krstitki naše kćeri".
Ivan Vasjunin, novinar iz 'Russkaya Planeta', objavio je na Twitteru da je kontaktirao Oksanu i da je pričao s muškarcem koji se identificirao kao Leonid, te da je par zamolio ljude da ih ne zovu.
Slon.ru-sov Aleksej Ponomarev objavio je pak 25. kolovoza 2014. godine da je pogreb mrtvih padobranaca zatvoren za javnost, a lokalni svjedok mu je rekao da se na pogrebu, koji se održao na malom groblju nedaleko vojne baze kojoj su pripadali padobranci, okupilo stotinjak ljudi. Sprovod su čuvali policajci, te nije dozvoljeno prisutstvo stranih, nepoznatih osoba.
Glasnogovornik vojske poricao je sve priče, iako su na groblju pronađeni i vijenci od vojske. Pukovnik Vladimir Šamanov izjavio je tad da su svi živi i zdravi i u svojim postrojbama, dok je general bojnik Igor Konašenkov iz Ministarstva obrane rekao da su bilo kakve suprotne informacije lažne, pogotovo one da su ukrajinske snage zaplijenile ruski BMD s dokumentima u kojima se navodi da su padobranci ubijeni ili ulovljeni.
Kad su se na društvenim medijima pojavile fotografije grobova vojnika, trolovi koji rade za Kremlj tvrdili su da je riječ o Photoshopu, te je rasprava o njihovoj autentičnosti dospjela i na vijesti.
Nadajući se da će doći do temelja, Nina Petlijanova iz 'Novaya Gazete' i Irina Tumanova, reporterka s fontaka.ru, otputovale su u regiju Pskov kako bi saznale što je istina.
Prvotno, kad je Petlijanova nazvala Kičatkinsove, Oksana je još jednom potvrdila da je njezin suprug živ i da je njezin profil na VKontaktu bio hakiran. Oksana je zatim dala telefon muškarcu koji je tvrdio da je on Leonid, da je živ i da nije nigdje otišao jer mu je supruga trudna, a imaju još troje djece. Također je rekao da će ako treba otpjevati pjesmu ili otplesati pred kamerom kako bi potvrdio da je živ.
Zbunjene, novinarke su nastavile kopati u blizini baze 76. divizije, gdje su pronašle grob Leonida Jurjeviča Kičatkina čiji su se datumi rođenja i smrti poklapali s onim u što su vjerovale.
U blizini se nalazio stariji muškarac koji im je potvrdio da su Leonid i Aleksandr Sergejevič Osipov nedavno pokopani. Muškarac je bio otac Osipova koji je oplakivao sinovljevu smrt i žalio za tim što je sina poslao u rat u Ukrajini.
On je tvrdio da je Aleksandrov konvoj ulovljen u paljbi nakon što je u Ukrajini proveo svega tjedan dana. Nije znao koliko ih je tad ubijeno, ali je znao da je planirano još sprovoda.
U blizini su novinarke zatim naletjele i na jednog Kičatkinovog rođaka koji je potvrdio da zna da je održan mali sprovod za Kičatkina koji je ubijen dok je služio u vojsci u blizini Luganska. Broj preko kojeg su se prethodno čuli s Okasnom i njezinim navodno živim suprugom, otprilike u ovo vrijeme je isključen te više nije bio u upotrebi.
Kad su se sljedeći dan, 26. kolovoza, novinarke vratile na groblje, s još dvoje novih reportera, lokalci su ih potjerali, vjerujući da ih šalje vlast. Prilikom drugog neuspješnog pokušaja ulaska, snimili su i video u kojem se vidi kako ih napadaju i tjeraju, a taj je video postao bitan dio ruske medijske zajednice u njihovim pokušajima da ispričaju priču o problemu nazvanom 'Cargo 200'.
Ruska vojska izjavila je da nema nikakve veze između ovog incidenta i rata u Ukrajini.
30. kolovoza Petlijanova je izvijestila da su Kičatkinovim rođacima prijetili da će izgubiti bilo kakve dodatke i povlastice vezane uz njihove voljene, ako se budu obraćali novinarima.
Izgleda da je cijeli odred padobranaca ubijen u kolovozu prošle godine u Ukrajini, objavili su Pskovskaja Gubernia i Slon.ru, a nakon što su objavili vijesti o pogrebima trojice padobranaca, anonimni padobranci su im se obratili tvrdeći da je od 80, svega 10 vojnika preživjelo, dok neki smatraju da je poginulo do 140 mladića, piše Daily Beast, iako do danas nitko nije uspio složiti listu svih ubijenih.
