Zoran Milanović nedavno je prvi put ušao u pjesmu. Opjevao ga je Ante Tomić, čini se više iz želje za šegačenjem s Draženom Ilčićem i Ivanom Tepešom nego zbog potrebe za veličanjem lidera, standardnim motivom većine pisaca političkih oda u Hrvata... Nešto prije Milanovića, riječki pjesnik Ervin Jahić opjevao je veći dio zagrebačkoga Gradskog poglavarstva. Prilično je jasno zašto čovjek dobije motiv opjevati Leonidu, Tita, Tuđmana, Marasa, pa čak i Bandića - no zašto opjevati Gradsko poglavarstvo i legije pročelnika u njemu?
Pjesme o sultanu
Odgovor je malo jasniji ako znamo da je pisca pjesama Bandić zaposlio u Sportskom savezu grada Zagreba pa mu se ovaj zahvalio pjesmom pod naslovom: "Posljednjem hrvatskom sultanu umjesto pisama".
Pjesma je posvećena efendiji Milanu, a uz sultana su se našli i drugi odličnici - Mirsad Srebreniković, Bandićev čovjek, predsjednik SDA u Hrvatskoj, Gzim Redžepi (Redžepi je zamjenik Bandićeve pročelnice za zdravstvo) i brojni drugi likovi, otprilike do razine zamjenika pročelnika. Bandić je, inače, omiljeni predmet svih rodova i vrsta umjetnosti. Praktički nema značajnijega guslara iz zapadne hemisfere koji na njemu nije testirao svoj talenat. Čuveni guslar Željko Šimić opjevao je svaki trenutak Bandićeva života od rođenja naovamo.
"Nigdi doktora niti babica, sve to sredi jedna komšinica. Dijete krsti fratar mrki blago, ime Milan roditeljima dano. Dijete raslo u Cerovu Docu, radost biše i majki i ocu, iz pelena kada je iziša, prvo kosu majka mu ošiša, malo dužu košulju mu šije, da mu čunu i guzu sakrije, prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao od krmeta opanke imao, čim sa nebesa prva kiša pane, ej što bi gori doli se okrene, da snig padne, jedva čekam brate, tada prve kupiše mi bate, i to kada se iz škole vraća, ganc nove kupio je ćaća, za dva broja veće šuti sine, da ih moreš nosit dogodine..."
Pjesme o čuni i opanku
U novijem udvorničkom pjesništvu nepravedno je zanemarena pjesma Željka Reinera posvećena Ivi Sanaderu, mjesto klasika zauzela je pjesma “Moj Franjo Tuđman” Milivoja Slavičeka, dok je Jerko Rošin napisao “pjesmu o pjesmama”, knjigu “Uprknuća”, koja sažima dosege ove lirske vrste koja se na našim terenima njeguje već desetljećima. Nazor je pisao o Titu, kao i legija pjesnika, Tuđman se također prošetavao kroz liriku, ali te časti nisu pošteđeni ni suvremenici...
Roker Dražen Turina Šajeta opjevao je Stipu Mesića, ali i, to manje ljudi zna, Ivu Josipovića te Kolindu Grabar Kitarović - u zajedničkoj pjesmi. Josipovića uspoređuje s Billom Clintonom:
"Ameri su imali sličan slučaj, Bill je jurio ženske i svirao saks. Al' Ivo ima akademiju za mjuzu, uz to završen i pravni faks. To je too much. Au Oje i ju es ej, au oje! I mi smo plesali kako nam predsjednik svira, uz taj zvonki zvuk njegova klavira."
Žena, majka, predsjednik
"Svima slali smo poruke mira i nismo znali tko nam dirigira."
Kolindu, pak, Šajeta opjevava kao heroinu:
"Onda je odjednom sinulo svima da ovoj zemlji treba heroina jer u klasici i jazzu se ne otapa bol. Dajte nam klape, tambure i rock 'n' roll i ženu plavu što će šakom lupit o stol. I svi manje-više glasali O.K. osim onih krajeva što su pomalo gej. Sijedo je srebro, ali plavo je zlato. Živjela Hrvatska, živio NATO! I sada Hrvatska je ponovo cijela, a skoro je pukla na dva dijela. Za ruke drže se gej i bojovnik sve nas voli žena, majka, žena majka predsjednik...
Ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije predmet pjesme Ervina Jahića, nego je - navodno - jedna pjesma njemu posvećena. Ide ovako:
"Poezija je noseći temelj historije. Jedina suštinska suština. Nismo tek puki izraz kulturne duše. Ona ponajbolje zna da nema mjere u bezmjernom. Poezija je i najopasnije djelo. Zbog nje je mnogi grcao. Kao stari Tantal...
Plenković još nema pjesmu
To je sve dosta mistično i teško za razumjeti što je pjesnik htio reći, no ako povučemo političku paralelu pjesnika i ministra, dolazimo do zaključka da ta pjesma kaže kako je istina voda duboka.
Luka Bulić je napisao satiričku pjesmicu o Tomislavu Karamarku. Nju nije teško razumjeti. Ide ovako:
"Gledao sam poraz Jadranke u društvu svoje prabake. Još jedino njoj je važno i gleda s puno radosti jer jednog podržava snažno što rođen je na dan mladosti. Kara Kara Kara Marko Tomislav u licu zdrav, naočit sav. Prabaka je baš sretna sva što je pobijedio jedan koji nije još skroz posijedio..."
Mnogi naši političari najprije se ušeću u pjesmu, a potom u Remetinec, ne nužno tim redom. Neki bi se - mada je to većinom bio slučaj u ranijim razdobljima naše novije povijesti - najprije ušetali u Remetinec ili Lepoglavu, pa bi se tek onda izvinuli do visina poezije. U njoj su ostajali uglavnom do trenutka kada su bili na vlasti, tako da ta poezija nema trajnu, nego trenutačnu vrijednost.
Zoranu Milanoviću se u Tomićevoj pjesmi vjerojatno najviše sviđa lirski lijep detalj najave njegova povratka na Markov trg, i to u funkciji premijera. Andrej Plenković još nema svoju pjesmu, ali pjesnika će lako naći - samo ako pobijedi na izborima.
Protiv svoje volje, Zoki je ušao u nenarodnu pjesmu
Pisac i humorist Ante Tomić nedavno je objavio pjesmicu o Zoranu Milanoviću, prvu, koliko nas pamćenje služi, o tom političaru.
"Što god željeli Ilčić i Tepeš
On dolazi pa da ga jebeš.
Neće nas spasit Rambo ni Rocky,
U Banske dvore vraća se Zoki..."
Nevjerojatno, ali i Tomo je objekt lirske poezije
"Kara Kara Kara Marko Tomislav
u licu zdrav, naočit sav
prabaka je baš sretna sva što je pobijedio
jedan koji nije još skroz posijedio", pjevao je Luka Bulić. Pjesnik Ervin Jahić neke je misaone, kontemplativne pjesme posvetio Zlatku Hasanbegoviću i Karamarkovu sinu, no nije to izrijekom priznao.
Miki je ušao u pjesmu, ep, broncu, kamen i Remetinec
Nema dijela Bandićeva života koji nije opjevan, od rođenja, preko 'ćune', opanaka, rada na duhanskim poljima, hladnjače na Žitnjaku pa do karijere zagrebačkog gradonačelnika. za Bandićev lik i djelo zanimaju se guslari, pjesnici, slikari i kipari, o njemu je Ivan Pandžić napisao sjajnu knjigu, a od ranije je poznat i policiji.
Želio je napisati operu, a ušao je u Šajetin stih
Šajeta je nakon Stipe Mesića opjevao i Josipovića i Kolindu. Stih ide ovako:
Ujutro bi zdušno vodio zemlju
A poslijepodne skladao za novi CD
Pa ima li gidje takovg vođe?
Ima li igdje takve države?
Mislim da ne
Oje ije ijejie..... O je je - ije je... ijeje.
I Hasanbegović se našao u pjesmi, tj. u posveti
Jedna pjesma Ervina Jahića počinje stihom "poezija je noseći temelj historije". Posvećena je, kažu, historičaru Zlatku Hasanbegoviću. Milan Bandić je Jahiću dodijelio nagradu Grada Zagreba, koja je prethodno oduzeta Velimiru Viskoviću. Poezija se pokazuje kao kratka, ali probitačna disciplina, ako je o karijeri riječi.
Pojave se tako ljudi, vođe, kakav bijaše i Krist
Milivoj Slaviček napisao je poznatu pjesmu o Franji Tuđmanu.
"Rode se, ti ljudi, s vremena na vrijeme na stoljeće, gledano statistički - jedan, dvojica, oni poznaju prošlost, sanjaju budućnost, siju sjeme...
I on onda budne novom nadom, vođom kakvim, uostalom...bijaše i Krist..."
