Kerum želi deložirati vojsku iz Lore. Je li to pametno?

Nedavno ispaljeni predizborni apel kontroverznog splitskog poduzetnika Željka Keruma za preseljenje golemog vojnog kompleksa ratne luke Lora na neku drugu lokaciju ponovno je aktualizirao pitanje djelomične ili potpune demilitarizacije Splita.  

Upitali smo splitske arhitekte i urbaniste može li se taj golemi vojni kompleks iseliti i na njemu sagraditi turistički, nautički ili stambeno-poslovni sadržaji koji bi pridonijeli razvoju Splita? Naši sugovornici imaju različite stavove o Lori, od rezolutnih gledišta da vojnom kompleksu nije mjesto u Splitu preko skretanja pozornosti na prioritet rješavanja alarmantne prometne situacije u gradu pa sve do upozorenja da rasprava o Lori nikako ne bi smjela biti instrumentalizirana od strane i u korist privatnog kapitala, pa tako ni Kerumova.
Kompleks ratne luke Lora utemeljen je 1954. u sjevernom dijelu Splita, u Kaštelanskom zaljevu, kao najvažniji strateški objekt nove socijalističke države na Jadranu. Troškovi gradnje bili su enormni i iznosili su više od pet milijardi dolara. Tijekom socijalizma Lora je bila simbol Jugoslavenske ratne mornarice, ali i neupitnog suvereniteta bivše države nad Jadranskim morem. Nakon političkog dogovora u siječnju 1992., JNA odlazi iz Hrvatske te ratnu luku i vojni kompleks preuzimaju Hrvatska vojska i Hrvatska ratna mornarica. Neno Kezić, nagrađivani splitski arhitekt, sveučilišni profesor i autor stambenog projekta “nove“ mediteranske tipologije na Žnjanu i hotela Ambasador, smatra da vojnu luku Lora, kao i slične objekte posebne namjene, treba izmjestiti iz centra gradova jer zauzimaju gradski prostor i predstavljaju ekskluzivno područje bez mogućnosti pristupa građana. 

“Kod Lore je još k tome slučaj zauzimanja obalne linije, odnosno pomorskog dobra. Cijela ova zona je izuzetno kvalitetan i veliki prostor koji pruža goleme mogućnosti prenamjene i javnog korištenja. Obalna linija Splita trebala bi biti slobodna za pristup svim građanima i za namjene koje služe stanovnicima grada. Dio te zone, posebno obalno područje, trebao bi biti javan, za rekreaciju i ostale javne namjene. Trebao bi se urbanistički formirati novi ‘waterfront’ s ‘lungomare’ komunikacijom, tako da se ostvari ideja o kontinuiranoj priobalnoj šetnici od Stobreča, oko Marjana, pa preko Lore sve do Vranjica. Naravno da bi trebalo planirati i transverzalne komunikacije za pristup priobalnoj zoni, čime bi se omogućila laka i brza dostupnost stanovnicima splitskog poluotoka. Ostale namjene mogu uključivati turizam, nautiku, stanovanje, javne, kulturne i rekreativne sadržaje. Jedino koegzistencijom i miksom svih ovih sadržaja i namjena ostvarilo bi se  25/7 intenziteta urbanog života na ovom području”, napominje arhitekt Neno Kezić.

Nova predsjednica Društva arhitekata Split, arhitektica Daša Gazde, ističe da u Odluci o izmjenama i dopunama GUP-a i Prostornog plana Grada Splita postoje neki fiksni inputi, a jedan od njih je vojna luka Lora, koja je u nadležnosti MORH-a i koju koriste snage NATO-a. “Prema mojim saznanjima, ta se luka ne može izmjestiti prije nego što se izgradi kompletno nova ratna luka na nekoj drugoj lokaciji, a o tome može odlučiti samo MORH, odnosno hrvatska država u skladu sa svojom razvojnom strategijom. No veliko je pitanje postoji li u Hrvatskoj adekvatna lokacija za novu ratnu luku i imamo li kao država dovoljna novca za njezinu gradnju. Dakle, odluka o izmještanju Lore nadilazi prostorno planiranje Grada Splita”, smatra Daša Gazde. 

Prema njezinu mišljenju, Lora ne utječe znatno na Split niti na život Splićana. 
“Lora već dugo postoji u memoriji Splita, ona je na neki način srasla s gradom. U luci radi dvije tisuće ljudi iz Splita i iz okolice, koji vjerojatno imaju pozitivno mišljenje o Lori. Lora je introvertirana, zatvorena zajednica, kao što su i sve ostale vojne luke, nije zagađivač i nije nasilna prema okolnom prostoru, i građani zapravo nemaju direktnih doticaja s njom. Splićani taj dio Splita iza ograde nikad nisu ni doživljavali kao dio grada. Mislim da ne postoji genius loci, dakle osobitost tog mjesta zato što ljudi nikad nisu ni bili tamo, osim kad se trči polumaraton”, kaže Daša Gazde te dodaje kako u idealnim uvjetima na tom prostoru nikako ne bi trebali niknuti isključivo turistički sadržaji ili nautički centar, nego “rahli stambeni sadržaji, dakle stambena zona u zelenilu, poput novog splitskog kvarta Plokite”. 

“U tom slučaju trebalo bi se osloniti na iskustva izmještanja drugih vojarni u Hrvatskoj i podizanja stambenih naselja na tim prostorima, primjerice, u Zagrebu uz Ljubljansku aveniju, te vidjeti kako bi se i ovaj prostor mogao oplemeniti. Pritom treba uzeti u obzir da je Split dio urbane anglomeracije koja sa sjeverne strane ima novu Marinu Kaštela i komunalnu lučicu Spinut, a s južne lučice Labud i Mornar, te bi grad trebalo ‘gurati’ prema istoku i Stobreču. Uz to, treba paziti na ekosustav, posebno u Kaštelanskom zaljevu, koji je zatvorena sredina i ne trpi veliki promet, iako se u Kaštel Starome gradi nova sjeverna luka i pokušavaju se ugurati naftni terminali“, zaključuje Daša Gazde. 

Renomirani i nagrađivani splitski arhitekt i sveučilišni profesor Emil Šverko, suautor crkve Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, realizirane u tehnici suhozida, kojom je pokazao da sakralna arhitektura ne mora biti kičasta i podložna promjenjivim političkim diktatima, podsjeća da je današnji vojni kompleks u Lori već na Senjanovićevim skicama iz 1914., a potom i regulacijskim planovima iz 1926. i 1939., planiran kao stambeno-poslovna i infrastrukturna ekstenzija tadašnjeg Splita.

“Te ambiciozne, ali i danas aktualne urbanističke projekcije ne samo da toj zoni oduzimaju status potencijalnog vojnog cilja uz samo središte grada, nego otvaraju i pretpostavke za afirmaciju tog izuzetno potentnog prostornog resursa. Nije ovdje riječ samo o kvantificiranim datostima, kvaliteti zone pridonosi i pogodnost kontinuiranja kapilarnog i strateškog raspleta prometnica. Konkretno, ovdje mislim i na Družeić-Pervanovu zamisao presvođenja uvale iz 1948., zamisao koju je posljednjih godina svojim suvremenim prijedlogom reafirmirao i predstavio izvedivom arhitekt Kuzmanić. Splitorina, intervencija arhitekata Bašića i Mikulandre, kojom je trebalo rasteretiti splitsku luku i sadržajno obogatiti područje uz kontakt s Lorom, ujedno je šuljajući, ali kvalitetan pokušaj da se skrene pozornost na neprikladnost vojnog karaktera Lore. Od recentnih pomaka u aktiviranju interesa za sudbinu Lore poznat mi je još podatak da je arhitekt Pejković izradio regulacijsku skicu reurbanizacije Lore, koja je objavljena u knjizi ‘Širenje horizonata’ urednika profesora Marijana Hržića. Ukratko, DA za Loru u smislu budućeg širenja grada”, istaknuo je Emil Šverko.

Ugledni zadarski arhitekt, akademik Nikola Bašić i splitski arhitekt Nenad Mikulandra kažu da ne znaju treba li izmjestiti vojnu luku Lora, ali je u odnosu na grad svakako treba repozicionirati. U svom vizionarskom projektu Splitorina, dijelu Dalmapolisa, usredotočili su se na zapuštene lokacije usmjeravajući Split prema postindustrijskom urbanom razvitku te predložili u sklopu Splitorine nautički centar s popratnim servisom, megamarinu, kao i manju marinu za brodice do 40 metara, zatim poslovni toranj, hotel, trgovački centar, podzemnu garažu, pa čak i zgrade. 

“Radi se o podiskorištenom lučkom vojnom kompleksu bivše Jugoslavenske ratne mornarice, s kojom suvremena Hrvatska ratna mornarica nema ništa zajedničkog. Domovinska mornarica, ako želi ili ako mora ostati na tome mjestu, morala bi biti otvorena prema gradu i s njim ostvariti suživot gotovo do simbiotske razine. Ako to nije moguće, onda mora potražiti neko prikladnije mjesto“, tvrdi Nikola Bašić, sveučilišni profesor i autor Morskih orgulja, Pozdrava Suncu i spomen-križeva na Kornatima, te pojašnjava da su sve jugoslavenske vojne institucije imale i funkciju prijetećeg ideološkog čuvara poretka, pa su stoga vojne luke i vojarne često bile locirane u urbanim prostorima kako bi mogle biti učinkovite i u toj važnoj misiji. 

“U pravilu, njihovi hipertrofirani prostori ustupaju se danas urbanim zajednicama ili ih se upućuje na dvostrano, vojno-civilno korištenje. Danas je nezamislivo ustrajati na oštroj izolaciji vojnih sadržaja u urbanim prostorima, pogotovo onda kad se oni ostvaruju na negativnom i neprihvatljivom ideološkom recidivu. A upravo je poluotok koji dijeli luku Lora od poljudskog akvatorija, a koji je i otužno zapušten, ključni lokalitet za splitski iskorak prema razvoju disperziranog lučkog sustava sa selektivnim oblicima lučkog i pomorskog prometa“, poručuje Bašić te dodaje kako se sve to može ostvariti tako da se ne remete vitalne funkcije vojne luke.
Što o svemu misli splitska arhitektica Gorana Banić, suauotorica crkve Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, koja se usavršavala na Harvardu, a već godinama radi kao senior urban designer u znamenitom londonskom birou AECOM? “Većina vojnih baza u današnje vrijeme nema velike koristi od gradova, a ni gradovi od njih. Izuzetak bi bili napredni vojni istraživački centri koje velike vojne sile imaju, a koji su se u više slučajeva pokazali kao vrijedni pokreta i inovacijskih zona. Ipak, nedostatak interakcije s gradom nije dovoljan razlog za izmještanje vojnih baza jer su objekti i infrastruktura već tu i u njih je već dosta uloženo. Izmještanje se u pravilu događa kad koristi od premještanja postanu tolike da opravdavaju i pokrivaju i trud i trošak premještanja baze na drugu lokaciju i gradnju na tim područjima“, naglašava Gorana Banić. 

Prema njezinu mišljenju, područja bivših vojnih baza imaju znatan potencijal za razvoj i poboljšanje grada te se zbog toga mogu urbanistički projektirati tako da osiguraju dobar odnos privatnih i javnih sadržaja, tj. sadržaja koji su tržišno isplativi, kao i onih koji to nisu, kao što su na primjer javne gradske površine, prometna infrastruktura ili zgrade za kulturu. “Prije izmještanja vojske, potreban je projekt koji bi uspostavio najbolju i najvredniju alternativu za Loru kao cjelinu te postao podlogom za procjenu vrijednosti zemljišta i za buduće planiranje realizacije - tko i kako će voditi realizaciju i kako će se financirati. Za Split bi bilo najgore da se baza izmjesti na račun poreznih obveznika, a da se onda gradi komad po komad, bez plana i po apetitima uobičajenih investitora”, smatra arhitektica Gorana Banić.

Nagrađivani splitski arhitekt i sveučilišni profesor Ante Kuzmanić budućnost Splita vidi na području od vojne luke Lora na zapadu do Sjeverne luke na istoku te na obalama Kaštelanskog zaljeva, a posebno mjesto u njegovoj viziji zauzima gradnja kilometar dugog mosta Split - Kaštela. Ističe da bi Split prvo trebao imati strategiju razvoja i tek bismo onda mogli znati treba li izmjestiti vojnu luku Lora iz grada. Dodaje da je Hrvatska članica NATO-a pa je onda i luka Lora svojevrsna baza NATO brodova, pa bi prema tome trebalo tražiti suglasnost od NATO-a za izmještanje te luke sa sadašnje lokacije. 

“Moramo prvo znati smjer razvoja grada, a ne lakonski izbacivati projekte u predizbornoj kampanji pa onda nakon četiri godine ne realizirati ni jedan projekt. Mi imamo jako puno ideja, ali ništa ne znamo napraviti i zato smo zaostali. Vojna luka Lora ima dobar položaj, iako s Kozjaka puše dosta jaka bura, pa je pitanje koliko je zaštićena, no hipotetski gledano, to je dobra lokacija za nautičku luku. Ipak, nisam siguran da bi se itko složio s tom idejom. Taj cijeli poluotok na kojem je smještena Lora je vojno zemljište, tamo su škole i fakulteti, postoji i stadion, ali je pitanje treba li sve to prekrižiti i započeti nešto novo. Mislim da Split ima dovoljno neriješenih problema i bez Lore. Primjerice, neadekvatno je riješen promet, koji se bazira na GUP-u iz 1953. godine, a sjeverni predjeli Splita i dalje se tretiraju kao industrijsko-komunalne zone, dok ih je u biti pojela divlja izgradnja, tako da nekadašnja obilaznica Splita, koja je trebala ići ispod padina Mosora, još prolazi Jadranskom magistralom”, rekao je Ante Kuzmanić. 

Arhitekt i urbanist mlađe generacije Jere Kuzmanić kaže da Split ima 12 gradskih projekata u prostorno-urbanističkom planu, od kojih gotovo nijedan nije proveden do kraja, tako da je razgovor o takvim “naglo izmišljenim temama”, kao što je iseljenje vojne luke Lora, potpuno irelevantan. “Prvo moramo rješavati projekte koji su već predviđeni na razini grada, a ne se baviti nečijim wishful thinking idejama, koje nemaju puno dodira sa stvarnošću. Slučaj vojne baze Lora možemo usporediti s pulskim projektom Muzil, kad se grupa arhitekata godinama borila za otvaranje tog prostora građanima. Naime, Lora je iz perspektive javnosti u zatvorenom režimu, a prijedlozi koji dolaze iz smjera Keruma sigurno ne garantiraju otvaranje te luke, bez obzira na to odnose li se prijedlozi o prenamjeni na turističke resorte, hotelske komplekse i elitne ili ACY marine. Zato bi prije ikakvih eventualnih razgovora s MORH-om i osmišljavanja zamjenskih projekata na tom golemom i neiskorištenom prostoru prvo trebalo odgovoriti na osnovno pitanje kome, kako i zašto otvarati taj prostor? Naime, ostali primjeri transformiranih vojnih područja govore da se radi o vrlo sporom i složenom procesu koji zahtijeva velika javna ulaganja, a rezultat je ispod očekivanog jer se taj prostor često ponovno pretvara u zatvorenu turističku zonu. Mislim da se u Lori nikako ne bi trebao razvijati takav model turizma”, kaže Kuzmanić. 

Što o svemu kaže Ministarstvo obrane RH? U službenom odgovoru stoji: 
- Luka Lora, kao dio vojarne Admiral flote ‘Sveto Letica - Barba’, ima u potpunosti izgrađenu potrebnu infrastrukturu (građevine, obalu, lukobran te sve ostale infrastrukturne i druge sadržaje) za potrebe Hrvatske ratne mornarice, odnosno infrastrukturno je uređena kao prostor koji osigurava uvjete za baziranje pomorskih snaga i upravljanje pomorskom situacijom na moru. Luka Lora je također definirana kao luka preko koje se obavlja potpora brodovima zemalja članica NATO-a i drugih partnerskih zemalja, što je poznatije kao koncept ‘potpore zemlje domaćina’.  

Istaknuto je da bi gradnja nove vojne luke s istim karakteristikama i uvjetima kakve ima Lora iziskivala značajna financijska sredstva. 
“Izgradnja vojne luke zahtijeva izradu niza studija podmorja, morskih struja, vjetrova, a mora imati i potrebnu infrastrukturnu opremljenost i povezanost, adekvatnu konfiguraciju terena, kao i geoprostorni položaj, što može značiti i dodatna ulaganja u infrastrukturu, izmjene prostorno planske dokumentacije i slično”, tvrde u MORH-u i napominju kako je Ministarstvo obrane u gradu Splitu predalo petnaestak neperspektivnih vojnih lokacija na kojima se grad može razvijati, dok je za svoje potrebe zadržalo tek četiri, od kojih je jedna i vojarna Admiral flote “Sveto Letica - Barba”.