Prije dvadeset godina, glavni tajnik UN-a Kofi Annan odletio je u Bagdad na ono što se činilo beznadnom misijom kako bi uvjerio Sadama Husseina da odobri UN-ovim inspektorima za nadzor oružja pristup osjetljivim mjestima i tako spriječi predstojeći rat, prisjeća se za Foreign Policy James Traub koji je u to vrijeme i sam bio među novinarima koji su tada išli u Irak.
Pregovori su bili krivudavi, ali Annan je konačno privolio Sadama da pristane na ono što su Washington i ostale sile zahtijevale Nakon toga Annan je bio iscrpljen, euforičan, tiho ponosan na svoj rad. Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo je sporazum, a inspektori su se vratili na posao.
Tada se Sadam promijenio i zabranio im pristup osjetljivim mjestima. Sporazum se urušio, a u prosincu 1998., 10 mjeseci nakon Annanove intervencije u Bagdadu, Sjedinjene Države i Velika Britanija bombardirali su Irak. Te epizode Traub se prisjetio kada je američki predsjednik Donald Trump najavio da su on i čelnik Sjeverne Koreje Kim Jong-un završili nuklearnu svađu i vrlo stvarnu mogućnost rata, dogovorivši se o denukleariziranju Korejskog poluotoka.
Trump je jedan korak iza Anana, jer se on i njegova ekipa vraćaju u Washington bez ikakvog dogovora o tome da bi inspektori za naoružanje imali pristup ičemu. Nije se testirala niti spremnost diktatora da dopusti inspektora da putuju preko njegovog teritorija. Ovaj diktator, za razliku od Sadama, zapravo ima, baš posjeduje, oružje za masovno uništenje. Iskustvo nam govori da će ova čarobna ljubav završiti u suzama.
Annan je istrpio vrlo grub doček kad se vratio u Sjedinjene Države, donoseći ono što je smatrao dragocjenim kaležom mira. Rekao je da bi "mogao poslovati" s Sadamom, što je još i skromna tvrdnja u usporedbi s Trumpovim pretjerivanjem da je uspostavio "sjajan odnos" s Kimom. Unatoč tome, vođa izbornog senata Trent Lott (republikanac iz Missourija) optužio je glavnog tajnika da je podlegao čudovištu. Clintonova administracija podvrgnula je sporazum kraćoj analizi prije nego što je proglasila da je njime zadovoljna.
Netko se pita na kakav će prijem naići Trump sa svojim tek retoričkim dogovorom od svojih kolega republikanaca. Hoće li oni na Sjevernu Koreju proširiti logiku Irana? Republikanci su zbili redove iza Trumpa kada je ukinuo nuklearni sporazum s Iranom unatoč izuzetno strogim zahtjevima za dostupnost nadzora međunarodnim inspektorima ugrađenima u sporazum.
Hoće li republikanci inzistirati na tome da administracija Trumpa zahtijeva strože poštivanje dogovorenog nego što je vlada Baracka Obame dogovorila s Teheranom? Ili će Trumpu dati popust, jer im je ipak više stalo do toga da se izbore diplomatsku pobjedu nego razoružavanje Sjeverne Koreje?
Ananova misija pokazuje svu težinu pridobivanja apsolutnih vladara na nešto što smatraju dubokim kršenjem suvereniteta. Dokument što ga je Sadam potpisao, jamčio je inspektorima neograničen pristup tzv. predsjedničkim mjestima, što se ispostavilo kao tisuće kilometara četvornih.
Međutim, do kolovoza Sadam je izgubio strpljenje i zatražio od inspektora da mu daju potvrdu da je s njim sve u redu, a zatim da Vijeće sigurnosti ukine sankcije koje su mu bile nametnute. Prestao je surađivati, što je dovelo do još jedne krize, a potom i do operacije Pustinjska lisica, četverodnevne kampanje bombardiranja u prosincu te godine.
Činilo se da se analogija Iraka primjenjuje još i više u slučaju Kimove Sjeverne Koreje Sadam je imao dobar razlog da se pridržava, prije svega zbog toga što je već eliminirao svoje oružje za masovno uništenje, ali i zato što se Irak samo na ovaj način mogao vratiti svojoj ulozi glavne regionalne sile jednom kada mu skinu sankcije.
Sjeverna Koreja, za razliku od toga, ne samo da ima ogroman nuklearni arsenal i program, nego osim svog tog oružja ne posjeduje nikakvu imovinu bilo koje vrijednosti. Kim je još više nego što je bio slučaj sa Sadamom, naviknuo koristiti apsolutnu kontrolu nad vlastitim teritorijem. Hoće li onda biti otvoreniji od Sadama za opciju da takvu kontrolu suzi?
Donald Trump, naravno, misli da će se to dogoditi, jer pretpostavlja da Kima zanima ono što većinu osjetljivih ljudi zanima - novac. On će trgovati svojim oružjem za niz Trumpovih hotela s pet zvjezdica s pogledom na more. Možda tako i bude. Takvu računicu napravio je i iranski režim, ali legitimitet toga režima puno više ovisi javnoj podršci, a time i o gospodarskom napretku, nego Kimova dinastija koja je masovno umiranje od gladi koristila kao političko oružje. Štoviše, ako su ustupci na koje su Iranci pristali kako bi dobili pristup svjetskim tržištima, bili nedostatni za Trumpa, teško je zamisliti što bi to moglo biti u Kimovom slučaju.
Ipak, zamislimo, na trenutak, da američki i sjevernokorejski pregovarači nekako dođu do sporazuma o denuklearizaciji, što znači demontiranje golemog nuklearnog aparata Sjevera. Zamislimo da i Ujedinjeni narodi nekako uspiju okupiti tisuće kvalificiranih inspektora oružja potrebnih za nadgledanje i potvrđivanje sporazuma. Što će se dogoditi ako Kim to vrijeme iskoristi kako bi u podzemlje sakrije nekoliko nuklearnih blokova ili tajni objekt za obogaćivanje urana? Što ako, poput Sadama, zatraži ukidanje sankcija puno prije nego što je pokazao istinsku suradnju?
U Iranu se takav presedan nije dogodio, jer su Iranci počeli poštivati obveze o kojim su se dogovorili s ostalima u svom nuklearnom sporazumu. Analogija se može pronaći u Iraku 1998. godine. Sjedinjene Države možda ne bi bombardirale Sjevernu Koreju, kao što su učinile s Irakom, jer bi posljedice toga, nadajmo se, bile previše strašne čak i za predsjednika. Doista, trebali bismo biti zahvalni što je Trump ušao u ovu avanturu, jer je vjerojatnost da će ta avantura nekako uspjeti veća od šanse da će neuspjeh dovesti do rata. Ipak, neuspjeh bi vodio do puno gorih neprijateljstava, vodeći ne znamo gdje.
Ali može se zamisliti i sasvim drugačiji scenarij. Kim, koji sigurno izgleda kao da netko tko nije budala, može shvatiti da je Trump toliko zakoračio u vlastitu fantaziju spašavanja svijeta da će zanemariti gotovo svako kršenje bilo kojeg sporazuma koje dvije strane dogovore. Sjevernokorejski vođa može tako računati da može surađivati taman toliko da denuklearizaciju stalno drži bilo gdje u okviru horizonta, makar i blizu beskonačnosti.
A Trumpova vlada možda u interesu očuvanja svog diplomatskog trijumfa pristane previdjeti sve ono što Clintonova administracija ne bi zaboravila prije dva desetljeća. To bi bio najgori od svih mogućih ishoda, jer bi Kim dobio legitimitet koji traži, bez da preda svoj nuklearni vojni arsenal za globalnu ucjenu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
kim ce ga zeznuti